Ljiljani na jarbolu!

Od 1992. do 1998. godine državna zastava RBiH s ljiljanima bila je legalna državna zastava međunarodno i legalno priznate države – Republike Bosne i Hercegovine. Odlukom visokog predstavnika u BiH, zastava s ljiljanima zamijenjena je 1998. godine sadašnjom državnom zastavom. Dakle, ta je zastava s ljiljanima zamijenjena. Nije ukinuta

Piše: Mensur Čolaković

Dok se zahuktavala agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 22. maja 1992. godine na prigodnoj svečanosti ispred zgrade UN-a u New Yorku tadašnji generalni sekretar UN-a Butros Butros Gali s bosanskohercegovačkom delegacijom obznanio je svjetskoj javnosti ravnopravno članstvo RBiH u UN‑u. Tom prilikom na jarbolu ispred UN-a  podignuta je državna zastava Republike BiH. Zastava s ljiljanima bila je zastava države Bosne i Hercegovine. Zastava koja nije imala nikakve religijske, nacionalne,  geografske ili vojne oznake na sebi. Pripadala je svim građanima BiH.

Zakon o državnoj zastavi, kao ni drugi zakoni u BiH, nigdje ne pominju da je bivša državna zastava RBiH ratna zastava niti da je to zastava Armije BiH. Nigdje se u zakonskim aktima ne navodi da je isticanje zastave s ljiljanima zabranjeno jer izaziva nacionalnu i vjersku mržnju. A upravo su takva obrazloženja navedena u izjavama policije kao razlozi za neka ne tako davna hapšenja.  Pod zastavom s ljiljanima od 1992. do 1996. nije izvršena agresija na drugu državu i nije počinjen genocid nad nekim narodom u BiH ili izvan zemlje.

Ovdje nećemo elaborirati historijske činjenice od kada se na prostorima BiH pojavljuje ljiljan kao likovni cvjetni simbol na grbovima, zastavama, dekoracijama, upotrebnim predmetima. Ili u koliko je svjetskih gradova na grbovima prisutan ljiljan. Ili koliko saveznih država ili pokrajina ima ljiljane na svojim zastavama. Ostavljamo to historičarima. Uz napomenu čitaocima da nije potrebno ići dalje od kralja Tvrtka unazad u historiju. Mada ljiljana ima i na artefaktima arheološkog parka na Ilidži koji datiraju iz rimskog doba: 2000 godina prije nas.

Od 1992. do 1998. godine državna zastava RBiH s ljiljanima bila je legalna državna zastava međunarodno i legalno priznate države – Republike Bosne i Hercegovine. Odlukom visokog predstavnika u BiH, zastava s ljiljanima zamijenjena je 1998. godine sadašnjom državnom zastavom. Dakle, ta je zastava s ljiljanima zamijenjena. Nije ukinuta. Nijednim zakonskim aktom na nivou BiH nije zabranjeno isticanje zastave s ljiljanima u neformalnim i privatnim situacijama. Na raznim proslavama, vjenčanjima, u svatovima, na utakmicama, na kućama i sl.

Na svu sreću, i danas se pronađe poneki biser u arhivi koji dokazuje kakav je ugled BiH imala i ima. I pored silnih napora onih koji ne prestaju omalovažavati Bosnu i Hercegovinu i njenu slavnu prošlost. Zato nalazimo za shodno da se premijerno i ekskluzivno, fotografijama i tekstom svjedoka događanja, dakle neospornim činjenicama, prikažemo nakon dvadeset godina kako su u jednoj posebnoj prilici Republika Bosna i Hercegovina, njena državna zastava i državni grb uvažavani. Tom prilikom posebne počasti i veliko uvažavanje kao velikom svjetskom državniku ukazane su tada prvom čovjeku RBiH Aliji Izetbegoviću. Takav nivo dočeka, taj rang i svečani protokol ukazuje se samo velikim svjetskim državnicima.

Bio je mart još uvijek ratne 1995. godine. Državni vrh prijateljske SR Njemačke pozvao je Aliju Izetbegovića i državnu delegaciju RBiH u zvaničnu radnu i prijateljsku posjetu: 17. marta 1995. godine u prijepodnevnim satima, poslije slijetanja na aerodrom Köln – Düsseldorf ‎, kolona luksuznih vozila pod državničkom pratnjom, u kojoj se nalazila i predsjednička limuzina predsjednika Alije Izetbegovića, mercedes državnih oznaka BN 5119, uputila se u Bonn, tada još uvijek glavni grad SR Njemačke. Kako i priliči, po državničkom i diplomatskom protokolu, na prednjem desnom dijelu predsjedničke limuzine, vihorila se mala državna zastava RBiH s ljiljanima. Kolona limuzina prošla je kroz Bonn u perfektnoj organizaciji saobraćajnog protokola.

Predsjednika Aliju Izetbegovića na platou rezidencijalnog kompleksa njemačkih državnih organa dočekao je prijateljski tadašnji predsjednik SR Njemačke Roman Herzog. Na jarbolima su se vihorile zastave. Njemačka državna zastava, državna zastava Republike Bosne i Hercegovine, zastava Evropske unije i zastava njemačkih državnih organa. Bila je postrojena počasna garda svih rodova njemačkih oružanih snaga. Nakon intoniranja himne RBiH i protokolarnog raporta, predsjednik Herzog pratio je na crvenom tepihu, uz zvuke svečane koračnice, predsjednika Aliju Izetbegovića u obilasku počasne garde postrojene njemu u čast. Nakon toga su, prema protokolu, uslijedili državnički razgovori na najvišem nivou. Vrlo konstruktivne susrete predsjednik Alija Izetbegović imao je s najvećim dužnosnicima SR Njemačke.

U svečanim salonima predsjednika Izetbegovića ugostili su, osim predsjednika Herzoga, savezni kancelar Helmut Kohl i ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel. Državnu delegaciju Republike Bosne i Hercegovine, koju je predvodio predsjednik Alija Izetbegović, sačinjavali su ministar vanjskih poslova RBiH Irfan Ljubijankić i članovi predsjedništva RBiH Mirko Pejanović i Ivo Komšić. Konferencija za štampu, koju je održao predsjednik Izetbegović zajedno s predsjednikom Hercogom i Klausom Kinkelom, bila je izuzetno posjećena i uspješna.

Ta je konferencija zbog velikog interesa praktično bila svojevrsna tribina kojoj su prisustvovali brojni članovi parlamenta, predstavnici raznih mirovnih fondacija, naučnici i intelektualci Njemačke. Predsjednik Izetbegović objasnio je uzroke agresije na RBiH i stanje u zemlji. Zatim je posebno naglasio i izrazio veliku zahvalnost narodu prijateljske SR Njemačke i organima vlasti zbog izuzetno velike humanitarne pomoći ukazanoj u Njemačkoj za skoro pola miliona izbjeglica iz RBiH. Zahvalio se i na humanitarnoj pomoći koju Njemačka upućuje u RBiH kao i na korektnom medijskom izvještavanju o situaciji u RBiH.

Predsjednik Alija Izetbegović u izjavama za medije rekao je da će Armija BiH, kao regularna i legitimna vojska RBiH, poštovati primirje koje je zahtijevala i nametnula međunarodna zajednica i koje je bilo predviđeno da traje do konca aprila 1995.  Izričito je naveo da se neće poduzimati nikakve ofanzivne akcije protiv vojske bosanskih Srba. Kazao je da će RBiH poštovati svoje međunarodne obaveze kao i do sada. Te su izjave pobudile pozitivne reakcije u zapadnim medijima ponovo označivši predsjednika Aliju Izetbegovića kao ozbiljnog i uvaženog lidera mlade zemlje koji je dorastao velikim međunarodnim izazovima u najtežim danima po njegovu zemlju.

Slično je govorio i na veoma posjećenom predavanju koje je održao na velikom skupu privrednika, naučnika, političara i intelektualaca koji su stigli iz svih njemačkih pokrajina. Predsjednik Izetbegović najavio je tada da će se po okončanju rata uložiti sve raspoložive mogućnosti i raditi na povratku izbjeglica u BiH. Skoro svi njemački mediji, a i mnogo svjetskih, ovaj događaj pratili su sa zanimanjem. Prema tadašnjim skraćenim medijskim analizama, ta izvještavanja bila su korektna, objektivna i afirmativna za RBiH. Jasno su bili detektirani agresori i branioci u RBiH. Mnogi Bošnjaci, građani BiH, izbjeglice u Njemačkoj i zapadnim zemljama, osjećali su se ponosno gledajući izvještaje o posjeti državne delegacije RBiH Njemačkoj.

Ovi historijski događaji iz 1995. godine u jeku agresije na RBiH, ovjekovječeni su pod državnom zastavom sa zlatnim ljiljanima.

PROČITAJTE I...

“Osjetio sam kao da me nešto podiglo sa zemlje. Geler me je pogodio u lijevu stranu lica, izbio mi lijevo oko, polomio mi nos u 43 komada i glava mi je pukla u 12 komada. Uvijek sam uz sebe imao maramicu kojom sam brisao znoj s čela kada igram fudbal. Kada sam se probudio, dirao sam se da osjetim jesu li mi ruke i noge u redu. Osjetio sam nemoć i tešku glavu, nisam mogao disati, nisam više ništa vidio. Mislio sam da mi je ta maramica pala preko očiju, zgrabio sam za lice i trznuo jer sam želio da skinem to s lica, da progledam, a zapravo sam svoje oko trgnuo koje je bilo izbijeno. Prepao sam se i počeo sam da vrištim. Bio sam pokriven nekom dekom jer su mislili da sam mrtav”

I zaista, u “Mošćanici” kao da je vrijeme stalo. Kao da su ljudi oni starinski i nikome od njih ne smeta što, ako dođu u terminu između 9:30 i 14:30 sati, skoro uvijek moraju čekati da neko završi jelo, kako bi onda oni mogli sjesti i uživati u čarolijama “Mošćanice”. A ne smetaju im ni drvene tapacirane klupe i stari stolovi na kojima se poslužuje hrana. Memo tvrdi da je u “Mošćanici” važan kvalitet usluge i higijena, i to mu je na prvom mjestu. “Nikad mi nismo išli na to da to bude nešto napucano, vjerovatno zbog toga što nam je babo stalno govorio: 'Najvažnije je šta se u tanjiru donese, a namještaj nije bitan'”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!