Ljiljani i partizani skoro izjednačeni

Antifašistički pokret u sarajevskim ulicama zastupljen je sa 79 osoba, a po borcima iz posljednjeg rata nazvano ih je 77. U imenima svih ulica danas je 27 narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata i 54 dobitnika priznanja Zlatni ljiljan iz vremena Agresije

Uvriježeno je mišljenje da je izmjenama naziva ulica u Sarajevu posljednjih dvadeset godina brisana historija, da se htjelo poručiti kako povijest počinje od 1992. godine. Iznose se pojedinačni primjeri koji idu u korist ovoj tezi, a zanemaruju ili minimiziraju primjeri koji dokazuju suprotno. Previđa se i činjenica da su u promjenama naziva sudjelovale i osobe čiji autoritet, znanje, politička i nacionalna pripadnost ne odgovaraju zagovaračima ove teorije. Podsjetimo da su među osobama koje su činile komisiju za reimenovanje ulica bili Behija Zlatar, Nedžad Kurto, Marko Vešović, Vesna Mušeta-Aščerić, Josip Pejaković, Munib Maglajlić, Ibrahim Ljubović, Izet Sarajlić, Seid Hasanefendić i Alija Isaković. Imajući na umu i to da je osnova za izmjene bilo vraćanje starih naziva, tvrdnja o brisanju historije prije 1992. godine, koju njezini pobornici proglašavaju aksiomom, čini se posve neodrživom. Zapravo, u općinama Stari grad i Centar došlo je u velikoj mjeri do vraćanja naziva ulica čija su imena mijenjana od 1918. godine, za vladavine starojugoslavenskog (1918–1941), endehazijskog (1941–1945) i komunističkog (1945–1990) režima.

Istraživanja urađena za potrebe ovog teksta pokazuju da je najmanje 88 ulica (21%) – od njih 422 čija su imena u Sarajevu izbrisana od početka devedesetih godina – dobilo svoje prijašnje nazive. Time je zapravo poništen princip koji je vladao u prethodnom razdoblju, da historija Sarajeva počinje od 1945. godine, odnosno od 1918. godine. Komisija je vratila nazive ulicama: Adžemovića, Arapova, Armaganuša, Bakarevića, Bardakčije, Bašića sokak, Bistrik, Bolnička, Braće Morić, Brdo sokak, Buka, Čekaluša, Čeljigovići, Čobanija, Ćebedžije, Ćemaluša, Ćemerlina, Ćumurija, Derebent, Despićeva, Dola, Dolačka, Dolina, Džanin sokak, Džinina, Fehim-efendije Ćurčića, Ferhadija, Fra Matije Divkovića, Gabelina, Gimnazijska, Glođina, Goloderica, Hadži Idrizova, Hadži Mustafina, Hadžišabanovića, Hambina carina, Heljevac, Hendek, Hiseta, Isevića sokak, Jezero, Karpuzova, Kaukčijina, Kečina, Kemalbegova, Kevrin potok, Kolodvorska, Koševo, Kračule, Kulovića, La Benevolencije, Mačkareva, Maguda‑čikma, Medrese, Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Mešino ćoše, Miščina, Musa Ćazima Ćatića, Mustaj-bega Fadilpašića, Mustajbega Ličkog, Na Varoši, Niže banje, Očaktanum, Odobašina, Oprkanj, Patke, Pehlivanuša, Petrakijina, Potok, Potoklinica, Provare, Reisa Džemaludina Čauševića, Safvet-bega Bašagića, Sagrdžije čikma, Sagrdžije, Sarač Ismailova, Sepetarevac, Sunulah-efendije, Širokac, Tabašnica, Tahtali sokak, Tekija čikma, Telali, Terezija, Umihane Čuvidine, Veliki Alifakovac, Vilsonovo šetalište, Vrbanja. (Osim pobrojanih, jednom broju ulica vraćeni su stari nazivi, ali su dotadašnje nazive dobile neke druge ulice.) Zanimljivost čini i to da nemali broj ovih naziva nikada nije izišao iz upotrebe među Sarajlijama, pokazujući svu neučinkovitost administrativnog nasilja.

Rekordi u promjenama naziva

Mijenjanja naziva ulica nisu rezervirana za Balkan i Bosnu i Hercegovinu, pa tako kroz povijest, a naročito u posljednjih stotinjak godina, svjedočimo o različitim razlozima za promjene naziva širom svijeta. Pad komunizma utjecao je na promjene naziva u državama iza čelične zavjese i općenito, nakon promjene totalitarnih režima mijenjanje imena ulica jedan je od načina da se nove vlasti razračunaju ili raskrste s prethodnim sistemom. Veliki broj ulica, ali i gradova i država mijenjao je imena nakon propasti kolonijalnog sistema u Africi. U Južnoj Africi, naprimjer, reimenovano je više od trideset gradova. Mnogi gradovi promijenili su ime i u Zimbabveu, a i sama se država u prošlom stoljeću zvala Rodezija, nazvana ironično po britanskom imperijalisti Cecilu Rhodesu koji je kolonizirao ovu zemlju. Njemački nazivi ulica i gradova mijenjani su nakon završetka Drugog svjetskog rata u dijelovima Poljske koji su dugo prije toga bili dijelovima Njemačke. Padom komunističkog sistema jedan broj tih ulica vratio je stare nazive. U Istočnoj Njemačkoj na hiljade ulica dobile su nakon 1945. godine imena po Marksu (550), Engelsu (243), Ernstu Thälmannu (613), Rosi Luxemburg i Karlu Liebknechtu (596), po njemačko-ruskom prijateljstvu (220), pionirima (90), omladinskom pokretu (337), u čast ujedinjenja socijalističke i komunističke partije (285) itd.

Iako su ulice u Beogradu, naprimjer, a i u drugim glavnim gradovima bivše Jugoslavije često mijenjale imena, Bosna i Hercegovina, a naročito Sarajevo kao njezin glavni grad, u kojem su promjene bile simbolički najvažnije za nove vlasti, nenadmašni su po broju promjena. Na to je utjecala činjenica da se u posljednjih 150 godina promijenilo šest potpuno različitih državnih uređenja, od osmanske feudalne Bosne, preko austrougarske carevine, a zatim i jugoslavenske monarhije i njezine diktature, marionetske fašističke Nezavisne Države Hrvatske, do socijalističke Jugoslavije koja se i preko naziva ulica obračunavala s prošlošću. Vrhunac je nastupio raspadom Jugoslavije pa su na preimenovanja presudno utjecali Agresija i pad komunističkog režima kao dva uporedna događaja.

Mnoge sarajevske ulice mijenjale su ime pet ili više puta. Rekorder je, vjerovatno, današnja Titova ulica s čak petnaest naziva. Obala Isa-bega Isakovića devet puta mijenjala je naziv. S obzirom na to da je riječ o jednoj od najstarijih sarajevskih ulica, danas se zove po osnivaču Sarajeva Isa-begu Isakoviću, koji prije 1992. godine nije imao ulicu u gradu koji je osnovao, što je također jedan od sarajevskih kurioziteta. Za vrijeme osmanske uprave bila je sastavljena od ulica Tahmis i Zildžijske čaršije. Rekonstrukcijom ovog dijela grada formirala se 1882. godine Careva ulica, koja 1914. godine mijenja ime u Sultana Mehmeda Rešada, tadašnjeg osmanskog sultana. Nakon završetka Prvog svjetskog rata vraća joj se naziv Careva ulica 1919. godine, da bi 1925. godine bio promijenjen u Careva obala. Naziv Francuska obala dobiva 1933. godine u povodu posjete francuskih veterana iz Prvog svjetskog rata Jugoslaviji i Sarajevu i činjenice da su Srbija i Francuska bili saveznici u ovom ratu. Dolaskom NDH ulica mijenja ime u Reisa Čauševića, a odmah nakon rata preimenovana je u Obalu Pariške komune, što joj je ostao naziv do sredine devedesetih.

I Ulica La Benevolencije više puta mijenjala je ime. Najprije je bila nenaseljena ulica u narodu nazivana Satijanušom, potom je nakon Prvog svjetskog rata dobila svoj današnji naziv, koji je promijenjen za vrijeme NDH u Matije Divkovića. Stradanje Jevreja u Drugom svjetskom ratu poslijeratnoj jugoslavenskoj vlasti nije smetalo da jedan od rijetkih naziva sarajevskih ulica koji je imao veze sa sarajevskim Jevrejima preimenuje u Augusta Cesarca, hrvatskog književnika i revolucionara kojeg su ustaše ubile 1941. godine. Nakon Agresije vraćen je ulici naziv La Benevolencija dat svojedobno po imenu jevrejskog udruženja koje je od 1914. godine u toj ulici imalo svoju zgradu.

Današnja Pruščakova ulica nosila je šest naziva, za svaku od epoha po jedan. U osmansko doba zvala se Hadžagina, po nekom Hadžagi, njezinom stanovniku. Naziv Kadračićeva dobiva 1885. godine, također po stanovniku ulice. Po slovenskom političaru Antonu Korošecu nazvana je 1919. godine. Za vrijeme NDH, od 1941. do 1945. godine, zvala se Štadlerova u čast Josipa Štadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Novo ime dobiva dolaskom komunističkih vlasti 1946. godine po Pavlu Goraninu, narodnom heroju rodom iz Varaždina koji je živio u Sarajevu i poginuo kao partizanski komesar.

Sporna imenovanja

Pišući o poslijeratnim preimenovanjima ulica u Sarajevu, Mirko Šagolj naveo je u Oslobođenju 2005. godine da su “nekritički sarajevskim ulicama davana imena, i to bez izuzetka, svim pripadnicima organizacije Mladi muslimani”. I zaista, pokret Mladi muslimani zastupljen je u ulicama sa svih “trinaest mladomuslimanskih šehida”, pripadnika ove organizacije nad kojima je egzekuciju izvršio komunistički režim: Asaf Serdarević, Asim Čamdžić, Esad Karađozović, Fikret Pločo, Halid Kajtaz, Hasan Biber, Mustafa Busuladžić, Nurudin Gackić, Nusret Fazlibegović, Omer Kovač, Omer Stupac, Osman Krupalija, Sakib Nišić. Osim po njima, ulice u Sarajevu nazvane su još po nekim istaknutim pripadnicima ove organizacije. Time je zadovoljena potreba da se obilježe i nevine žrtve komunističkog režima, što ne treba nužno sporiti, ali po kojim su kriterijima baš svi Mladi muslimani koje su komunisti pobili dobili ulice, i to mahom u općini Centar.

Član nekadašnje komisije koja je odlučivala o izmjenama naziva ulica Munib Maglajlić smatra da “nije trebalo pretjerivati i uskogrudom politikom dopustiti da nas ratni bjegunci i ignoranti tjeraju da branimo neodbranjivo”. Držeći da treba ustanoviti “crvenu liniju koja se ne smije prijeći”, profesor Maglajlić sugerira potrebu za revizijom koja bi uvažavala neke buduće kriterije na osnovu kojih bi pojedine ulice vjerovatno mijenjale nazive.

Jedna od onih čiju izmjenu naziva javnost odavno traži je i vječno sporna Ulica Azize Šaćirbegović, majke nekadašnjeg ministra Vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Muhameda Šaćirbeya i supruga pripadnika organizacije Mladi muslimani Nedžiba Šaćirbegovića. Prije desetak godina u Općini Novo Sarajevo zatražena je bezuspješno izmjena imena ovoj ulici.

Među propustima u imenovanju ulica smatra se i odnos prema herojima oslobodilačkog rata. Od samo devet heroja, koliko ih je ukupno dobilo ovaj status, njih šesterica imaju svoju ulicu u Sarajevu: Hajro Mešić, Izet Nanić i Midhat Hujdur Hujke na Ilidži, Safet Hadžić u Novom Sarajevu i Novom Gradu, Enver Šehović u Novom Sarajevu i Safet Zajko u Novom Gradu. Po herojima Mehdinu Hodžiću, Nesibu Malkiću i Adilu Bešiću u Sarajevu nije nazvana nijedna ulica. Niti jedan od devetorice heroja nije dobio ulicu u općini Centar, ali ih je po pripadnicima organizacije Mladi muslimani u ovoj općini imenovano deset.

Etnički očišćene banjalučke i mostarske ulice

U tekstu Ive Lučića od 9. maja 2015. (Hina) stoji da je “od početka rata do 1997. nove nazive u Banjoj Luci dobilo 240 od 400 gradskih ulica. Prije promjena 114 ulica bilo je nazvano po znamenitim Srbima, 81 po Muslimanima i 25 po Hrvatima, a danas 338 ulica nosi nazive po Srbima, 20 po Hrvatima te po Bošnjacima – tri.” Među nazivima banjalučkih ulica nalaze se četničke vojvode iz Drugog svjetskog rata Uroš Drenović, Momčilo Đujić i Rade Radić. Tu su i Ilija Garašanin, tvorac velikosrpskog programa Nečertanije, Stevan Moljević, četnički ideolog, savjetnik Draže Mihailovića i zagovarač ideje etničkog čišćenja, a jedna ulica imenovana je kao Ravnogorska.

“U dijelu Mostara pod HVO-om do 1995. gotovo su sve ulice promijenile ime u ona isključivo hrvatskog karaktera”, navodi Lučić. Među njima su i ustaški ministri Mile Budak, Ante Vokić i Mladen Lorković, ali i zapovjednici ustaških vojnih formacija Jure Francetić i Rafael Boban.

I u Mostaru i u Banjoj Luci veliki broj današnjih naziva ulica odnosi se na historijske ličnosti i događaje koji nisu izravno vezani za Bosnu i Hercegovinu, a njima se nastoji prikazati da bosanskohercegovački Srbi i Hrvati pripadaju širem srpskom, odnosno hrvatskom nacionalnom korpusu. Zbog toga nailazimo na mnoge kraljeve, despote i druge vladare susjednih država, ali i osobe koje su u različitim historijskim epohama negirali postojanje države u kojoj danas imaju svoje ulice.

Antifašistički pokret u sarajevskim ulicama zastupljen je sa 79 osoba, od čega je 27 narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata. Ekvivalent ovom zvanju bilo je za borce tokom Agresije priznanje Zlatni ljiljan. Po njegovim nosiocima imena ulica dobile su 54 osobe. Osim njih, još jedan broj ulica dobio je ime po pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine poginulim između 1992. i 1995. godine, kao i po brigadama i događajima iz ovog razdoblja, baš kao što u Sarajevu desetak ulica i danas nosi naziv po događajima ili vojnim formacijama iz Drugog svjetskog rata. Borci iz posljednjih dvaju ratova podjedanko su zastupljeni u imenima sarajevskih ulica. Uz moguća minimalna odstupanja zbog eventualnih pogrešaka u dostupnim podacima, rezultati pokazuju da je u Sarajevu po borcima iz posljednjeg rata nazvano 77 ulica, dvije manje nego po antifašistima iz Drugog svjetskog rata.

Inat ulica

Ulica Buka u Općini Centar nazvana je po istoimenom potoku još “od davnina”, veli Alija Bejtić u svojoj glasovitoj studiji Ulice i trgovi Sarajeva iz 1973. godine. To ime nosila je do 1931. godine, kada “u spomen na prosvjetnu trudbenicu” i osnivateljicu “škole za žensku omladinu” dobiva naziv Ulica Stake Skenderove. Kada je NDH došla na vlast, ulici je vraćen stari naziv pa se od 1941. do 1945. godine opet zvala Buka. Pobjedom NOP-a, ulici se nakon 1945. daje predratni naziv po Staki Skenderovoj koji nosi do Agresije, kada joj je vraćeno ime Buka.

Petnaest imena za Tita

U osmansko doba današnje ulice Maršala Tita i Mula Mustafe Bašeskije bile su sastavljene od više kraćih ulica. Ulica Gornja hiseta (s drugim nazivom Podmagribija) protezala se od Ulice kralja Tvrtka od Ali-pašine ulice. Gazilerski put (poznat i kao Musala) zaklapao je dionicu od Ali-pašine ulice do Velikog parka. Od Velikog parka do Dalmatinske ulice nosila je ime Žabljak, a u narodu se nazivala i Hadži-Idrisova mahala. Od zgrade Centralne banke do Bošnjačkog instituta imala je ulica ime Ćemaluša. Od Bošnjačkog instituta do Gazi Husrev‑begove ulice zvala se Za banjom, a bila je poznata i kao Sokak Gazi Husrev-begova hamama. Ostatak ulice do Baščaršije imenovan je kao Gornja varoš ili samo Varoš. Dolaskom Austro-Ugarske sve navedene ulice od Ali-pašine do Baščaršije objedinjuju se pod imenom Ćemaluša. Početkom Prvog svjetskog rata obilježavajući stradanje prestolonasljednika i njegove supruge vlasti opet mijenjaju nazive ovih ulica. Formira se ulica Franje Ferdinanda koja uključuje Gornja Hiseta i dio tadašnje Ćemaluše do Kaptola. Dio od Kaptola do Katedrale dobija ime Vojvotkinje Sofije. Ostatak ulice nazvan je Potjorekova, po generalu “koji je kao tadašnji poglavar bio u pratnji Ferdinanda i Sofije”. Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca spajaju se sve dionice u Ulicu prestolonasljednika Aleksandra, a potom u Ulicu kralja Aleksandra. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dobila je ime Dra Ante Pavelića. Poslije oslobođenja vraćeno joj je ime Kralja Aleksandra. Na prvu godišnjicu oslobođenja Sarajeva, 6. aprila 1946. godine, dobiva ime Ulica Maršala Tita. Sredinom devedesetih dio ulice od Baščaršije do Vječne vatre preimenovan je u Ulicu Mula Mustafe Bašeskije. (Korišteni su podaci iz knjige Alije Bejtića Ulice i trgovi Sarajeva, 1973.)

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!