List koji je održao ideju bošnjaštva živom

U vremenu kad je Bošnjacima bilo uskraćeno pravo na vlastito ime i na ime svog jezika, Bosanski pogledi insistirali su na ideji bošnjaštva. Nije to bio samo poziv na povratak nacionalnog imena jednom narodu već i poziv na demokratizaciju jugoslavenskog društva i, iznad svega, poziv na jednak tretman svih narodnosti koje su živjele pod jugoslavenskim komunističkim režimom

Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća narodno ime Bošnjak moglo se pročitati samo u djelima Derviša Sušića i u časopisu Bosanski pogledi. Oživljavajući srednjovjekovlje i bosansku prošlost pod osmanskom vlašću, Sušić je ime Bošnjak prirodno koristio da imenuje jedan narod i njegove uspone i padove u turbulentnim i mračnim vremenima. S druge strane, intelektualci okupljeni oko lista Bosanski pogledi koristili su to ime kao zastavu, ideju, cilj, politički program… U vremenu kad je Bošnjacima bilo uskraćeno pravo na vlastito ime i na ime svog jezika, Bosanski Pogledi insistirali su na ideji bošnjaštva. Nije to bio samo poziv na povratak nacionalnog imena jednom narodu već i poziv na demokratizaciju jugoslavenskog društva i, iznad svega, poziv na jednak tretman svih naroda koji su živjeli pod jugoslavenskim komunističkim režimom. Tako nešto nije bilo izvodivo u rigidnom totalitarnom sistemu kakav je bio komunistički šezdesetih godina, pa su Bosanski pogledi štampani u emigraciji i distribuirani isključivo migrantima i političkim disidentima širom svijeta.

SISTEMSKO ZATIRANJE IDENTITETA

Najpoznatiji bosanski politički disident Adil Zulfikarpašić okupio je oko sebe 1960. godine značajnu grupu bošnjačkih intelektualaca u emigraciji, te s njima pokrenuo list Bosanski pogledi. On je nastao kao rezultat potrebe bošnjačke inteligencije u emigraciji da javno izraze svoje stavove i mišljenja o aktualnim pitanjima tog vremena, posebno onim koja su se odnosila na sistematsko zatiranje spomena bošnjačkog nacionalnog identiteta u Jugoslaviji. Stoga je u fokusu Bosanskih pogleda bilo jačanje nacionalne svijesti Bošnjaka. Oko časopisa bili su, uz Zulfikarpašića, okupljeni Smail Balić, Teufik Serdarević, Bećir Tanović, Haris ef. Korkut, Teufik Veladžić i drugi. Prvi broj Bosanskih pogleda izašao je 15. augusta 1960. godine, a posljednji, 44. broj za januar-februar 1968. godine. Pretisak kojim raspolažemo objavljen je u Londonu godine 1984. s predgovorom dr. Smaila Balića, dokumentarnim dijelom (tri muslimanske rezolucije iz 1941, faksimilom falsificiranog izdanja Bosanskih pogleda i indeksom imena).

Upravo je Smail Balić sjajno objasnio značaj i mjesto Bosanskih pogleda u bošnjačkog i južnoslavenskog novinarstva u emigraciji. “Ma koliko skroman po finansijskim mogućnostima, po obliku, po visini naklade i po namjeri, mjesečnik Bosanski pogledi je za prilike u kojima je izlazio odigrao na području južnoslavenskog novinarstva u tuđini vrlo značajnu ulogu kao buditelj u artikuliranju gledišta muslimana Bosne i Hercegovine u odnosu na bitna pitanja njihove zajednice. Bilo je to za iseljene muslimane doba nesnalaženja i prijetećeg gubljenja narodne i vjerske svijesti. Glas Bosanskih pogleda odjeknuo je poput trublje na stratištu. Trebalo je ponovo podići obnemogle i ošamućene”, objasnio je Smail Balić.

Kako je to istaknuto u prvom broju Bosanskih pogleda, od prestanka štampanja Svijesti, lista bošnjačkih radnika u Engleskoj, i lista Der gerade Weg, dvojezičnog biltena u Austriji, bosanskohercegovačka muslimanska inteligencija nije imala nijednog glasila u emigraciji. “Nekoliko hiljada bosanskih muslimana rasturenih po slobodnom svijetu neugodno osjećaju ovu prazninu. Potreba za jednim ozbiljnim listom koji bi bio tumač istinskog raspoloženja muslimana sa slavenskog juga toliko je veća, što nikada, pa ni danas, nije nedostajalo neodgovornih pojedinaca koji se neupućenoj stranoj javnosti pokazuju kao tobožnji muslimanski predstavnici, krivotvoreći često očito osjećaje i težnje našeg svijeta. Zato je upravo moralna obaveza da se ovo nezdravo stanje dokrajči”, bile su prve rečenice uvodnika prvog broja Bosanskih pogleda.

BOŠNJAŠTVO JE VIŠE OD REGIONALNOG OSJEĆANJA

Bosanski pogledi svoje su čitaoce informirali o događajima političke i društvene prirode, nerijetko donoseći i naučne tekstove duhovne, političke i historijske provenijencije. U isto vrijeme, Pogledi su nastojali pratiti recentna demokratska gibanja evropske društvene i političke misli liberalne orijentacije. Na taj je način ciljana čitateljska publika prepoznavala vlastitu situaciju u okolnostima svježe emigrantske sudbine, proširivala kulturni vidokrug kojim je utvrđivala svoju vjersku i nacionalnu posebnost te je bila u prilici prepoznati sebi bliske političke orijentire kretanja prema budućnosti. “Mada je uredništvo isticalo da se Bosanski pogledi bave problemima ‘muslimana BiH u iseljeništvu’, mnoga su se krucijalna pitanja morala odnositi na sudbinu cjelovitog bošnjačkog kolektiviteta. Svoj identitet Bosanski pogledi izgradili su evoluirajući od ‘muslimanskog političkog biltena’ do zbiljnog glasila bošnjačke nacionalne osvještenosti. U tom je smislu presudnim činom bio iskorak iz nedefiniranog i fluidnog ‘etničkog muslimanstva’ u nacionalno ‘ispražnjeni’ prostor baštinjenog a ‘zaboravljenog’ bošnjaštva, definiran u uvodniku Bosanskih pogleda br. 28-29, 1963, u kojem se doslovno i nedvosmisleno kaže: ‘Za nas muslimane Bosne i Hercegovine bošnjaštvo je više od regionalnog osjećanja, više od geografskog pojma, više od kulturno-historijske posebnosti, mada u sebi sve ovo obuhvata. Bošnjaštvo je za nas i naša stvarna i jedina nacionalna identifikacija'”, primjećuje Ibrahim Kajan u tekstu Dr. Smail Balić i Bosanski pogledi. Kajan ističe da su Balićevi tekstovi objavljeni u Bosanskim pogledima udarili temelj njegovoj studiji Kultura Bošnjaka, objavljenoj u Beču 1973. godine.

Posebno mjesto u Bosanskim pogledima zauzimali su tekstovi koji su nastajali kao odgovor bošnjačke inteligencije na aktualna kulturna zbivanja na području Jugoslavije. Potpuno je jasno da je uredništvo Pogleda pomno pratilo ne samo štampu u Jugoslaviji već i značajne publikacije i nove književne tokove. Iako je u tim tekstovima bilo tragova polemike, treba istaknuti da ta polemika nije bila u funkciji diskreditacije pojedinih ličnosti iz kulturnog života Jugoslavije, već intelektualna i moralna potreba da se odgovori na široko rasprostranjene zablude koje su poprimile status naučne istine. Upravo je Smail Balić u tekstu Književni rad Bošnjaka na orijentalnim jezicima na sjajan način predstavio jednu široku temu, a onda iz predočenog sadržaja svog rada izvukao i veoma bitne zaključke. “Ovim je radom Balić, zapravo, umjesto svake polemike, odgovorio onima koji su tvrdili da je ‘islam u Bosni zakočio svaki duhovni razvoj’, poput Ive Andrića, i onim koji su nekritički preuzimali te široko rasprostranjene stavove. Da je Balić ‘s predumišljajem’ započeo s pisanjem kulturne monografije, vidi se i iz jedne njegove usputne proslovne napomene: On navodi stav sarajevskog univerzitetskog profesora S. Nazečića, koji u Enciklopediji Jugoslavije (sv. 2, str. 72), pišući o BiH, kaže: ‘Četiri stotine godine turske vlasti potpuno su ukočile svaki ekonomski i kulturni napredak'”, piše Ibrahim Kajan, ističući da su upravo na taj način Balić i drugi intelektualci okupljeni oko Pogleda, ustvari, nastojali promišljati o vlastitom nacionalnom biću, što je istovremeno predstavljalo i svojevrsni odgovor na ideološke konstrukte široko rasprostranjene na jugoslavenskoj naučnoj i kulturnoj sceni.

BOŠNJACI IZMEĐU SRBA I HRVATA

U prvom poslijeratnom popisu stanovništva u Jugoslaviji, 1948. godine, Bošnjaci su se mogli nacionalno izjasniti kao Srbi islamske vjeroispovijesti, Hrvati islamske vjeroispovijesti ili kao nacionalno neopredijeljeni. Na narednom popisu 1953. godine nije bilo velikih promjena u politici identiteta tadašnjeg jugoslavenskog rukovodstva, osim što je promovirana i politika “jugoslavenstva”. Prvi znak promjene pojavio se 1961. godine, kada se stanovništvo moglo izjasniti kao “Musliman” u etničkom smislu. Ipak, ovo priznavanje Muslimana (Bošnjaka) kao nacionalne odrednice još nije bilo službeno proglašeno, pa se određeni broj akademika, pod vodstvom univerzitetskog profesora Muhameda Filipovića i uz pomoć funkcionera Komunističke partije Jugoslavije Atifa Purivatre, zauzimalo da se termin “musliman” kao oznaka nacionalne pripadnosti piše velikim početnim slovom M. Uredništvo Bosanskih pogleda oštro se usprotivilo bošnjačkoj politici u Bosni i Hercegovini zbog prihvatanja ideje o “velikom M”, tj. prihvatanja vjerske odrednice za nacionalnu. U oktobru 1963. godine, uredništvo Pogleda otvorilo je novi broj tekstom Bošnjaštvo – naša nacionalna identifikacija, u kojem je, između ostalog, pisalo:

“Za nas muslimane Bosne i Hercegovine bošnjaštvo je više od regionalnog osjećanja, više od geografskog pojma, više od kulturno-historijske posebnosti, mada u sebi sve ovo obuhvata. Bošnjaštvo je za nas i naša stvarna i jedina nacionalna identifikacija. Njegova se snaga pokazala u tome što nam je ono dalo da se u njemu potpuno i idealno izražavaju naša politička, kulturna i nacionalna stremljenja. S druge strane, ono nas čini imunima u pokušaju da nas se potčini. Njegova snaga je defanzivnog, humanog i liberalnog karaktera”, pisalo je u spomenutom tekstu. Ipak, bilo je potrebno tačno četrdeset godina da ideje o kojima se s primjetnim zanosom pisalo u Bosanskim pogledima budu realizirane kao nacionalni programi. Tek je 1993. godine vraćeno narodno ime Bošnjak kao nacionalna odrednica za specifičnu kulturnu zajednicu, do tada nazivanu Muslimanima. Dešavanja iz 1993. godine i konačno priznavanje imena Bošnjak ne duguju mnogo Bosanskim pogledima, ali ne treba zaboraviti da su upravo Bosanski pogledi označili početak intelektualne borbe za bošnjaštvo. Stoga je pogrešno konačno priznavanje nacionalnog imena tretirati izvan konteksta u kojem su i Bosanski pogledi. Bošnjački sabor iz 1993. godine, na kojem je vraćeno ime Bošnjak, radije treba tretirati kao trijumf dugogodišnje bitke za ideju bošnjaštva, na čijem su čelu stajali upravo intelektualci okupljeni oko Bosanskih pogleda.

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!