LIDERI SOCIJALDEMOKRATIJE GAZE VRIJEDNOSTI NA KOJIMA JE UTEMELJEN ZAVNOBiH

Čudno je što iskusni Raif Dizdarević ne odvraća lidera SDP-a Nikšića od glupavih političkih poteza putem kojih u ideološkom smislu skreće od najvažnijih pozitivnih strana komunističkog, odnosno socijaldemokratskog pokreta. Isto tako, treba postaviti pitanje: Zašto akademska zajednica u kojoj se nalaze brojni profesori, poznavatelji Titovog koncepta formiranja vlasti u formi NOO i ZAVNOBiH, ne ukažu lideru SDP-a Nikšiću i drugima da njihovo odbacivanje saradnje sa SDA znači odbacivanje onih vrijednosti kojima se SDP treba ponositi u vezi s vodećim utjecajem komunista s ciljem da lokalni i viši organi vlasti u toku Drugog svjetskog rata budu na patriotskoj antifašističkoj osnovi sačinjeni od predstavnika raznih ideoloških, političkih, vjerskih i socijalnih slojeva

Za svaku političku stranku bitno je poznavanje političkih konkurenata, ali je prioritetnije poznavanje svog stranačkog, unutarnjeg stanja. Nužna je otpornost na grešku većeg interesiranja za stanje unutar konkurentskih stranaka, nego za stanje u svojoj stranci. Također, važna je otpornost na grešku negiranja kvaliteta kod konkurenata uz istovremeno uveličavanje njihovih slabosti. U istom smislu važna je i otpornost na grešku minimiziranja slabosti unutar svoje stranke uz istovremeno uveličavanje njenih unutarnjih kvaliteta.

Zluradost za loše stanje konkurenata izraz je vlastitih moralnih i političkih slabosti. Naprimjer, sa stajališta historijske uloge SDA, bolje da njeni konkurenti na patriotskoj osnovi budu što bolji jer se tako izoštravaju kriteriji političke borbe koji obavezuju SDA da radi na jačanju svojih unutarnjih kvaliteta. Tako se “zaoštravanje” kriterija političke borbe ispoljava kao uvjet društvenog progresa, isto kao što “otupljivanje” tih kriterija vodi bh. društvo i državu u stagnaciju i nazadak. Takav politički pogled lideri SDA trebaju jače afirmirati, pored ostalog i zato što je u posljednje vrijeme, kada bh. ljevica iznutra radikalno slabi, intenzivirana propaganda da se to događa kao posljedica SDA-ove i Izetbegovićeve suptilno, timski organizirane subverzije protiv ljevice, posebno protiv SDP-a.

Tako se, umjesto istinskog prijateljstva SDA prema SDP-u, raznim neistinama, putem vrlo intenzivne i orkestrirane propagande čiji su egzekutori uglavnom neodgovorni Bošnjaci, SDA-u imputira neprijateljstvo prema SDP-u, čime se izaziva još teže zaoštravanje samouništavajućih sukoba među strankama s podrškom od građana koji sebe identificiraju s vrijednostima svoje domovine BiH. Ta je tendencija katastrofalno štetna za bh. društvo i državu BiH. 

SDP-OVO ODBACIVANJE SARADNJE SA SDA OGROMAN JE DRUŠTVENI I DRŽAVNI PROBLEM

U aktuelnoj situaciji, izrazito krupan i štetan društveni i politički problem jeste orkestrirano, histerično odbacivanje bilo kakve komunikacije i saradnje stranaka ljevice sa SDA i njenim liderima, posebno s Izetbegovićem, jer su oni, navodno, nacionalisti. Za bošnjačku ljevicu, to odbacivanje saradnje sa SDA odlučujući je kriterij za ocjenu političke “ispravnosti” svih aktera na društvenoj i političkoj sceni. Zabrinjavajuće je što se SDA i njeni lideri optužuju da su u ekstremno negativnom smislu “nacionalisti”, a da se pri tome ne iznose nikakvi dokazi, ali se iznose razne neistine koje imaju smisao izjednačavanja odgovornosti SDA na čelu s Izetbegovićem i odgovornosti srpskih i hrvatskih stranaka pod kontrolom Miloševića i Tuđmana za uzroke i posljedice proteklog rata u BiH, čime se rehabilitiraju zločinačke i genocidne politike, a ukupna odgovornost prebacuje na SDA i Izetbegovića, jer su, navodno, djelovali na uspostavi islamskog poretka u BiH. Histerija odbacivanja saradnje sa SDA i Izetbegovićem, što je intenzivirano u vezi s implementacijom rezultata izbora 2018. godine, ima smisao ogromne podrške snagama koje žele zadati konačan udarac u pravcu rehabilitacije politika koje su organizirale oružanu agresiju na RBiH.

Oni koji na bilo kakav način pokažu da su spremni na saradnju s liderima i organima SDA kvalificiraju se nacionalistima i “izdajnicima” nepodobnim za saradnju s bošnjačkom ljevicom. Takvoj su ljevici podobni samo oni koji kategorički odbacuju saradnju sa SDA i Izetbegovićem. Čak idu i korak dalje da se u okviru bošnjačke ljevice pojedini subjekti i lideri u međusobnim obračunima optužuju i etiketiraju da sarađuju sa SDA, što u njihovom smislu znači da je saradnja sa SDA i Izetbegovićem ekstremna sramota i da se tako osramoćeni trebaju isključiti iz ljevice. To je izraz teških i dubokih predrasuda kao iskrivljenih predstava o SDA i Izetbegoviću. Predrasude prema SDA i Izetbegoviću toliko su duboke i iskrivljene da se ima utisak da bi kreatori i egzekutori ljevičarske propagande čak i saradnju s četničkim i ustaškim organizacijama smatrali blažim problemom od saradnje sa SDA i Izetbegovićem.

Dakle, bošnjačka ljevica postala je čudan samouništavajući i uništavajući faktor destrukcije. Uništava samu sebe, ali podriva i državu BiH, uništavajući i pretpostavke za efikasnu uspostavu vlasti po rezultatima izbora 2018. godine. Ta pretpostavka u bh. uvjetima je: Vlast u BiH može se formirati samo saradnjom predstavnika raznih ideoloških, političkih, nacionalnih, vjerskih i socijalnih sastavnica bh. društva. Građani BiH davanjem svojih glasova uvijek će pogriješiti ako daju povjerenje političkom subjektu i lideru koji ne razumije i ne poštuje tu pretpostavku.

ZAŠTO SDP ODBACUJE VRIJEDNOSTI USPOSTAVE VLASTI NOO I ZAVNOBiH

Ako organi i lideri SDA budu ignorirali taj problem svog odbacivanja, sužavat će prostore djelovanja u borbi za napredak bh. društva i države. Nikoga od relevantnih i kompetentnih u bh. društvu nema da bošnjačkoj ljevici ukaže da se u vrijeme uspostave vlasti po rezultatima izbora 2018. godine sektašenjem prema SDA gazi pozitivna partizanska iskustva u toku Drugog svjetskog rata, kada se vlast u tadašnjoj Jugoslaviji, pa i u BiH, od lokalnih narodnooslobodilačkih odbora (NOO) pa do ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, formirala uključivanjem predstavnika raznih ideoloških, nacionalnih, vjerskih i socijalnih slojeva, okupljenih na patriotskoj antifašističkoj osnovi. Zato se aktualno SDP-ovo odbacivanje saradnje sa SDA u formiranju vlasti po rezultatima izbora 2018. godine može smatrati gaženjem po pozitivnim vrijednostima narodnooslobodilačke borbe na čelu s Titom. Opravdano je sumnjati da se takvo ponašanje bošnjačke ljevice podstrekava iz istih fašističko-četničkih centara koji negiraju ZAVNOBiH, čije je zasjedanje bilo epilog uspostave vlasti u formi lokalnih NOO u kojima su bili predstavnici raznih ideoloških, političkih, nacionalnih, vjerskih i socijalnih slojeva društva, okupljenih na patriotskoj antifašističkoj osnovi. Dakle, SDP ističe da baštini kontinuitet socijaldemokratskog i komunističkog pokreta, a ustvari njegovi lideri nisu dorasli toj baštini, jer istu gaze putem odbacivanja saradnje sa SDA i Izetbegovićem, negirajući njihov patriotski identitet. Tako je bh. ljevica sa svojim liderima, uglavnom Bošnjacima, ušla u ogroman grijeh, o čemu narod treba dati svoju ocjenu na dolazećim lokalnim i općim izborima u BiH, naravno, ako stranputice ljevice bude imao ko objasniti građanima.

To je važno istaći zato što SDA treba imati sposobnost da organizira odgovor na stranputice bošnjačke ljevice jer se te stranputice ne tiču samo ljevice već se tiču bh. društva i države u cjelini. SDA treba izraziti svoje iznenađenje, što se u ponašanju ljevice ne osjeća pozitivniji utjecaj istaknutih partizana i političara iz vremena Drugog svjetskog rata i bivše SFRJ koji se patriotski ponašaju prema domovini BiH. Ako oni kažu da nemaju prostora za djelovanje u strankama ljevice, SDA ih treba pozvati u svoje redove i učiniti im prostor za njegovanje svijetlih tradicija antifašizma iz Drugog svjetskog rata.

Naprimjer, čudno je što iskusni Raif Dizdarević ne odvraća lidera SDP-a Nikšića od glupavih političkih poteza putem kojih u ideološkom smislu skreće od najvažnijih pozitivnih strana komunističkog, odnosno socijaldemokratskog pokreta. Isto tako, treba postaviti pitanje zašto akademska zajednica u kojoj se nalaze brojni profesori, poznavatelji Titovog koncepta formiranja vlasti u formi NOO i ZAVNOBiH, ne ukažu lideru SDP-a Nikšiću i drugima da njihovo odbacivanje saradnje sa SDA znači odbacivanje onih vrijednosti kojima se SDP treba ponositi u vezi s vodećim utjecajem komunista s ciljem da lokalni i viši organi vlasti u toku Drugog svjetskog rata budu na patriotskoj antifašističkoj osnovi sačinjeni od predstavnika raznih ideoloških, političkih, vjerskih i socijalnih slojeva.

U tom kontekstu, treba ukazati na političku praksu predsjednika Izetbegovića, koji je počev od pobjede SDA na izborima 1990. godine, tokom rata i kasnije, u vlast uvodio istaknute komuniste, socijaldemokrate, čime je potvrdio specifičnost svog ideološkog i političkog profila da kao nekomunista nije antikomunista. Koliko je plitka aktuelna bošnjačka socijaldemokratija, ilustrira i činjenica što se Zlatko Lagumdžija, kada mu je rečeno da sarađuje sa SDA, u jednoj skorašnjoj TV emisiji grčevito branio ističući da on ne sarađuje već da radi protiv SDA i Izetbegovića, te da nema ni govora o njegovoj saradnji s njima. Tom prilikom, Lagumdžija se nije sjetio da kaže da je on svoju političku karijeru gradio na funkcijama koje mu je povjeravala SDA, a kamoli da se sjetio da, kako bi to priličilo lideru s iskustvom, ukaže da socijaldemokratija baštini vrijednosti NOB-a na čelu s Titom kada se vlast od lokalnih NOO pa do ZAVNOBiH-a na patriotskim antifašističkim osnovama gradila učešćem predstavnika raznih ideoloških, političkih, nacionalnih, vjerskih, socijalnih sastavnica tadašnjeg društva, te da on, putem saradnje sa SDA i Izetbegovićem, slijedi društvenu i političku suštinu u vrijednostima ZAVNOBiH-a.

Također, bilo je tužno posmatrati prof. dr. Ivu Komšića i uvaženog Miru Lazovića, da se i oni brane od etiketiranja da sarađuju sa SDA i Izetbegovićem, umjesto da politički i ideološki produbljeno, po čemu su stekli ugled u bh. društvu, ono zbog čega ih etiketiraju u pogledu saradnje sa SDA i Izetbegovićem, predstave kao bitan kvalitet svog ponašanja s obzirom na iskustva iz uspostave vlasti u toku Drugog svjetskog rata, što je neosporna vrijednost u okviru ukupnih partizanskih zasluga na čelu s Titom u borbi protiv fašizma. Zašto se bh. ljevica u praktičnom ponašanju odriče tog političkog i ideološkog kapitala, a zašto, nasuprot njih, SDA i Izetbegović poštuju i slijede ideološki i politički kapital opredmećen u praksi formiranja lokalnih NOO i iz njih izvedenog ZAVNOBiH-a?

SDA TREBA POMOĆI DA SE LJEVICA OPORAVI

To upućuje na zaključak da je nivo ideološke i političke zrelosti SDA i Izetbegovića značajno iznad ideološkog i političkog plićaka u kome se guši i samuništava socijaldemokratija. Odnosno, to upućuje na zaključak da se SDP nalazi u teškoj ideološkoj, političkoj i liderskoj krizi, i to na štetu temeljnih interesa bh. društva i države. Ozdravljenje SDP-a strateško je pitanje od značaja za perspektivu BiH. Ko god može, pa i SDA, treba pomoći SDP-u da izađe iz te krize. Sasvim je sigurno da se to ne može postići s nakaznim “skojevcima” koji, poganeći socijaldemokratiju, pogane društvo i državu u cjelini.

Zato, treba se svim mogućim metodama zalagati da na čelo SDP-a dođe ideološki izgrađena ličnost. Ako bi se Bogić Bogićević prihvatio funkcije predsjednika SDP-a, te ako bi Željko Komšić odlučio da pripoji DF SDP-u, to bi mogao biti izlaz iz teške krize socijaldemokratije s obzirom na činjenicu da u članstvu SDP-a i DF-a ima izrazito dobrih, uglednih i utjecajnih ljudi u svojim lokalnim sredinama. U takvom SDP-u bilo bi mjesta i za Nikšića i za nakazne “skojevce” koji ga okružuju, ali samo pod uvjetom da se samokritički ispolje u odnosu na krupne ideološke i političke greške koje su počinili gaženjem pozitivnih iskustava iz partizanskog vremena borbe protiv fašizma, u šta spada Titov koncept formiranja lokalnih vlasti u formi NOO i državne vlasti BiH u formi ZAVNOBiH-a.

Dakle, ideološka, politička zrelost i odgovornost SDA za stanje i perspektive države BiH podrazumijeva sposobnost borbe, ne samo protiv svojih unutarnjih slabosti već i sposobnost utjecaja da se kod drugih političkih i društvenih subjekata ne događaju ekstremno čudna i šetna skretanja od interesa države BiH, kao što je SDP-ovo skretanje putem odbacivanja saradnje sa SDA.

Često se govori da BiH ugrožavaju vanjski neprijatelji osloncem na Dodika i Čovića, što je tačan, ali nepotpun odgovor, jer je za izvanjske snage BiH važniji oslonac na krupna ideološka i politička skretanja bh. ljevice s posljedicama izazivanja haotičnog stanja u odnosima između bošnjačkih političkih faktora i lidera. Da bi se to shvatilo u redovima aktuelnih lidera socijaldemokratije, važniji je kvalitet od fizičkih gabarita mozga kojim se rasuđuje o tim pitanjima.

PROČITAJTE I...

Liberalniji krug intelektualaca smatra da sada nije vrijeme potezati ovo pitanje iz nekoliko razloga. Prvi je zbog osjetljivosti Srbije na trenutna dešavanja s Kosovom. Bošnjaci bi u svemu tome mogli biti kolateralna šteta. Podsjećaju da u ovom momentu ovo ne odgovara ni Bošnjacima u BiH, odnosno da jača separatističke težnje političkog vrha entiteta RS. Umjesto ovih tema, smatraju, trebalo bi učiniti sve da se u okviru sadašnjeg pravnog okvira i mogućnosti u Srbiji i Crnoj Gori poboljša stanje prava i sloboda Bošnjaka

Mnogobrojne su indicije da je na sceni zajedničko, ujedinjeno i koordinirano djelovanje Rusije, Srbije i vladajućih lidera bh. entiteta RS-a s ciljem da se, na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, uveća Srbija. U mnoštvu takvih indicija zanimljivi su razlozi i osnova za odluku Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) da početkom septembra 2018. godine zabrani ulazak u BiH Jevgeniju (Zaharu) Prilepinu, navodno, piscu i novinaru, jer “predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, pravnom poretku i međunarodnim odnosima”. OSA je tako odlučila na osnovu provjerenih podataka da je Prilepin, komandant jednog paravojnog bataljona, aktivno angažiranog na strani proruskih separatista u Donecku. Proizlazi da je OSA imala provjerene podatke da Prilepina identificira kao vođu terorista

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!