Kultur-fašizam i netočenje alkohola

Umjesto da upućuje besmislene i neutemeljene kritike sarajevskim vlastima zbog jedne mudre odluke po uzoru na brojne svjetske metropole, ovdašnjoj je ljevici i njenom samoproglašenom antifašizmu bolje da se zapita zbog čega su njene medijske zvijezde toliko nesretne da im je pomisao na proslavu bez opijanja tako odbojna i zastrašujuća i da od nje toliko obnevide da nisu u stanju zapaziti ni očigledne činjenice

Ove je godine Sarajevo, ne bez razloga, jedna od najpopularnijih novogodišnjih destinacija u regiji i brojni su turisti, uglavnom iz okolnih zemalja, već najavili i potvrdili svoj dolazak na najluđu noć u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Svakako najatraktivniji dio proslave bit će koncert domaće pop-zvijezde Dine Merlina, uz kojeg će nastupiti i Divanhana, Yehan Jehan i After Affair, a za ovaj će događaj na Trgu Bosne i Hercegovine biti postavljena bina impozantnih razmjera. Pored toga, publika će imati priliku uživati u živopisnom laser-šouu, do sada nezapamćenom u ovom gradu.

No, jedan je detalj – odluka da se uskrati dozvola za prodaju alkohola na otvorenom tokom dočeka Nove godine na Trgu BiH – pokrenuo čitavu lavinu žučnih prijekora i dramatičnih vapaja iz pera dežurnih kritičara stvarnosti. Tako Ahmed Burić u tekstu Sivi božić na portalu Avangarda kaže, između ostalog, sljedeće: “ (…) nekako uvijek ostane gorak okus kad nakon toga čujete vijest da će na javnoj proslavi Nove godine ispred Sarajevo City Centra, biti zabranjeno točenje alkohola! Zbog čega. Opet zbog nekakve dvoličnosti, sve težeg ideološkog pritiskanja da se podlegne političkom konceptu koji je još u ratu dobio pogrdno ime – ‘fildžan država’. Od toga niko neće imati koristi, a božić, kulturološki, pripada svima.”

U jednom patetičnom, spomenarskom zapisu ovaj vječiti tinejdžer ne pokazuje samo da ne umije sročiti valjanu rečenicu – koliko je to puta Ahmed čuo da će na javnoj proslavi Nove godine ispred Sarajevo City Centra biti zabranjeno točenje alkohola, pa da mu uvijek (!!!) nakon toga ostane gorak okus u ustima? – već i da ne razumijeva ulogu vlasti u osiguravanju normalnog i mirnog okruženja za proslave. Pri tom je Ahmed dovoljno lukav da za podlijeganje ideološkom konceptu fildžan‑države ne optuži New York, Pariz, Melbourne… i brojne druge gradove u kojima je alkohol znatno rigidnije protjeran s javnih proslava nego što je slučaj u Sarajevu.

Još se ostrašćenije na odluku o uskraćivanju dozvole za prodaju alkohola na otvorenom ostrvio banjalučki novinar Dragan Bursać, koji tekst Bezalkoholno Sarajevo ili prohibicija u doba dva Dina na portalu Buka započinje sljedećim iskazom: “Stanovnici glavnog grada BiH jedini u Evropi će ‘na suvo’ ući u Novu godinu”, a potom nastoji pokazati svoju duhovitost tvrdeći da će sarajevska proslava Nove godine na otvorenom biti “žurka od četvrt miliona maraka za pedeset hiljada trezvenjaka i liječenih alkoholičara, na kojoj će ih zabavljati Dino Drugi Merlin”. Na kraju Bursać, ponijet vlastitim doskočicama i obuzet zanosom križara slobode, u igru uvodi izraz mehki šerijat, vjerujući valjda da će njime potvrditi sebe kao minucioznog i nesmiljenog kritičara društvene stvarnosti.

Nije ovdje riječ o pokušaju, koji bi po svoj prilici unaprijed bio osuđen na neuspjeh, da se Buriću, Bursaću i njima sličnim zakeralima objasni da najavljeni doček Nove godine na Trgu BiH, uključujući i odsustvo štandova s točenom pivom, predstavlja korak kojim se Sarajevo približava svjetskim metropolama, niti da im se objasni kako alkohol nije protjeran iz Sarajeva i da će ugostiteljski objekti normalno raditi, pa će ljubitelji kapljice imati gdje zadovoljiti svoje porive, a što je jasno čak i ideologu Naše stranke Tariku Haveriću, koji je ovim povodom, između ostalog, kazao: “Površni kritičari ove odluke ne prave razliku između ‘zabrane točenja alkohola’ i ‘zabrane konzumacije alkohola’, koja nije na dnevnom redu i koju sigurno ne bismo podržali.”

Ne, ovdje je riječ o ukazivanju na jedan ozbiljniji fenomen – zakerala poput Burića i Bursaća, duboko vjerujući za sebe da djeluju s pozicija civilizacije, ljevice i tog famoznog antifašizma, i ne trepnuvši će posegnuti za najgnusnijim šovinizmom i kultur-fašizmom u argumentiranju svojih plitkih i vulgarnih opservacija. Jer šta je, ako nije šovinizam i kultur-fašizam, lamentiranje nad nemogućnošću da se ispije pivo na sarajevskom dočeku Nove godine, a da se prešuti takva ista nemogućnost u spomenutim gradovima? Šta je, ako nije šovinizam i kultur-fašizam, stav da je konzumiranje alkohola dokaz pripadnosti civilizaciji, a zakonsko ograničavanje opijanja da se tretira kao političko nazadnjaštvo? Šta je, ako nije šovinizam i kultur-fašizam, Bursaćeva koliko netačna, toliko i zlurada opservacija da “stanovnici Sarajeva ostaše neokupani, bez struje i suva grla”?

Umjesto da upućuje besmislene i neutemeljene kritike sarajevskim vlastima zbog jedne mudre odluke po uzoru na brojne svjetske metropole, ovdašnjoj je ljevici i njenom samoproglašenom antifašizmu bolje da se zapita zbog čega su njene medijske zvijezde toliko nesretne da im je pomisao na proslavu bez opijanja tako odbojna i zastrašujuća i da od nje toliko obnevide da ne mogu zapaziti ni očigledne činjenice. I zbog čega smatraju da postoji znak jednakosti između neograničenog konzumiranja alkohola i društvene slobode? Ovdašnja se ljevica suviše istrošila u bjesomučnim i počesto besmislenim kritikama iz pozicije društvene neodgovornosti i sebe tako učinila pomalo karikaturalnom. Želi li vratiti izgubljenu ozbiljnost, krajnje joj je vrijeme da stane pred zrcalo i u njemu potraži odgovore za svoje povlačenje po političkom i društvenom blatu.

PROČITAJTE I...

„Mi trenutno uopće ne znamo koji je politički program Fahrudina Radončića. On samo hoće graditi, u vis želi skakati bez prepone koju vidi u SDA, a optužbe koje neprestano upućuje u suglasju su mu, odnosno, protuprirodnoj vezi sa srpskom i hrvatskom politikom."

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • nurudin 26.12.2016.

    a što nam se nagovori…

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!