Kreativni turistički projekti mladih imama

“Nije bilo prošlo ni nekoliko mjeseci otkako smo završili projekt, a ovaj čovjek nam je došao k’o od Boga dragog poslan. U Trebinju se zadržao šest dana, da bi na kraju otišao u banku i prebacio nam na račun 65 hiljada maraka, tačno onoliko koliko je bilo predviđeno za renoviranje i obnovu kuće. Nama je to bilo sasvim nevjerovatno, uopće ga nismo poznavali, a on je došao, uplatio novac na naš račun i otišao svojim poslom”

 

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Medžlis Islamske zajednice Trebinje završio je prije nekoliko dana u najjužnijem gradu Bosne i Hercegovine renoviranje i obnovu vakufske kuće u samom centru stare gradske jezgre. Riječ je o kući u kojoj su prije rata stanovali trebinjski imami, a nakon rata je izdavana pod kiriju. Sadmir ef. Mustafić, sekretar Medžlisa Islamske zajednice Trebinje i zamjenik glavnog imama u Trebinju, kaže kako se ovo nije isplatilo jer je kirija bila izuzetno niska i uz to je stizala neredovno. Upravo zbog toga, a i uslijed potrebe za dodatnim sredstvima iz kojih bi bio finansiran rad Medžlisa, krenulo se u izradu projekta potpunog renoviranja ove kuće kako bi se u njoj napravila četiri apartmana za izdavanje turistima.

NEOČEKIVANA DONACIJA KASIMA ČUSTOVIĆA

“Pošto smo prethodno u Trebinju obnovili sve poslovne prostore koji pripadaju vakufu i stavili ih u funkciju, i ova kuća došla je na red. Bila je u izuzetno lošem stanju, a smještena je u samom centru starog grada. Žao nam je bilo gledati kako vehne i propada i da bude haman potpuno neiskorištena. Odmah smo pokrenuli inicijativu da se napravi arhitektonski projekt, da bismo, ako se pojave neka sredstva, njih odmah mogli uložiti u renoviranje ove kuće. Projekt nam je radila Ilinka Roganović, kćerka pokojnog Vuka Roganovića, uglednog bosanskohercegovačkog arhitekte”, kaže Mustafić.

Nemalo zatim, za transparentnost i ozbiljnost Medžlisa u Trebinju čuo je Kasim Čustović, oftalmolog porijeklom iz Gacka, koji godinama živi i radi u Švicarskoj. Mustafić veli da je jedan dan zazvonio telefon, čovjek s druge strane se predstavio i kazao da želi uložiti određena sredstva u Medžlis u Trebinju kako bi na ovaj način pomogao Medžlisu, a samim tim i malobrojnoj bošnjačkoj zajednici koja živi u ovom gradu. “Nije bilo prošlo ni nekoliko mjeseci otkako smo završili projekt, a ovaj čovjek nam je došao k’o od Boga dragog poslan. Ponudili smo mu da pomogne finansiranje projekta renoviranja ove kuće, a on je bio spreman sve to sam isfinansirati. Doletio je avionom iz Ženeve u Dubrovnik. Mi smo ga dolje dočekali, dovezli u Trebinje i smjestili u hotel. Tu se zadržao šest dana, da bi na kraju otišao u banku i prebacio nam 65 hiljada maraka na račun, tačno onoliko koliko je stajalo u projektu da je potrebno za renoviranje i obnovu ovog objekta. Nama je to bilo sasvim nevjerovatno, čovjeka uopće ne poznajemo, a on je došao, upoznao se s nama, malo smo se stigli i podružiti, uplatio novac na naš račun i otišao svojim poslom.”

Odmah su počeli radovi. Planirana je bila potpuna restauracija. Od stare kuće ostala su bila samo četiri nosiva zida. Mustafić objašnjava da su s radovima planski počeli 15. januara, poslije pravoslavnih praznika, jer nisu htjeli remetiti dobre odnose s komšijama. “Nije bilo smisla da mi rušimo, bušimo, pravimo buku, a da oni odmah do nas slave svoje praznike. Radovi su završeni prije dvadesetak dana, a koji dan poslije zvanično smo i registrirali apartmane, želimo da sve bude reprezentativno i legalno”, pojašnjava Mustafić.

Za izvođača radova pronašli su jednog Bošnjaka koji je više od trideset godina radio kao građevinac u Dubrovniku. “Uspjeli smo ga nagovoriti da i ovdje otvori firmu. To je prva bošnjačka građevinska firma registrirana u Trebinju. Zapravo, on je firmu otvorio samo da bi mogao završiti predviđene radove na našoj vakufskoj kući. U međuvremenu je dogovorio brojne poslove u Trebinju i okolini koje će raditi narednih četiri ili pet godina. Tako to Allah, dž. š., daje kada ljudi jedni drugima izlaze u susret.”

ODUŠEVLJENOST GOSTIJU

Nakon što je kuća bila potpuno renovirana, Medžlis je uložio i dodatnih dvadesetak hiljada maraka za unutrašnje opremanje, kao i za dodatne radove. Mustafić napominje da je bilo i dosta nepredviđenih radova koji nisu bili uračunati u sam projekt. “A htjeli smo da sve bude ozbiljno, moderno, savremeno, a da opet ostane u autentičnom, hercegovačkom duhu. Čim smo objavili oglas da smo uspješno napravili apartmane i dali ih u izdavanje, odmah nam se javilo više od dvadeset ljudi koji su ih rezervirali. To nam je potvrda da nismo uzalud sve ovo radili. A prilično smo kasno krenuli, jer da smo imali spremne apartmane u maju, to bi mnogo bolje bilo. Ljudi već u martu ili aprilu planiraju svoj godišnji odmor, a samim tim prave i rezervacije. Ali ni sada nije kasno. Sva sredstva koja ovom prilikom skupimo ostaju u Medžlisu za održavanje drugih objekata i samog tog objekta, kao i za finansiranje uposlenika i svih drugih izdataka. Medžlis ima dva uposlenika i dva honorarna radnika. Otvaranjem ovih apartmana uposlili smo još dva dodatna honorarca.”

Iz Medžlisa kažu da se svaki dolazak gostiju u Trebinje daleko čuje. Hafiz Sadik ef. Fazlagić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Trebinje, pojašnjava kako ljudi koji dođu u Trebinje istog dana budu oduševljeni njegovim ljepotama, a i gostoprimstvom. Većina onih koji su Fazlagića posjetili otkako je preuzeo funkciju glavnog imama priznala mu je kako nisu tačno ni znali gdje se Trebinje na karti nalazi. “Ali brojni gosti nam dolaze, i meni, otkako sam ovdje došao, a i mom zamjeniku. Bez izuzetka, svi su oduševljeni, od moje rodbine, preko prijatelja, poznanika, do kolega i uposlenika Islamske zajednice. Svi su oni došli i uvjerili se u ljepote Trebinja. Mislim da je i zbog brojnih posjetilaca veoma važno da imamo apartmane u kojima će oni odsjedati i neće se ni za šta brinuti. Najam apartmana košta 30 eura po danu. Apartmani imaju po dva kreveta i po jedan pomoćni krevet. Opremljeni su kablovskom televizijom, internetom, klimom, kuhinjom sa svim potrebnim aparatima. Gledali smo da ih opremimo na najbolji način, kako bi naši gosti uživali sav komfor. Smješteni su na izuzetno dobroj lokaciji, jer na udaljenosti od stotinjak metara imate restorane, picerije, mjenjačnice, prodavnice suvenira, tri kafića, a za vjernike imate dvije džamije, jednu pravoslavnu crkvu i katoličku katedralu. Imate sve što vam treba. I pijaca je blizu, a ako želite prošetati do Arslanagića mosta, za desetak minuta ste ondje”, kaže Fazlagić.

BEZ RESTORANA S HALAL-STANDARDIMA

Trebinje je na samom jugoistoku Bosne i Hercegovine. Nalazi se na tromeđi Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, te se za pola sata vožnje iz Trebinja može stići ili u Dubrovnik ili u Herceg-Novi. To je i bogat historijski grad u kojem se nalaze brojni spomenici izgrađeni u osmanskom periodu, a danas uživaju zaštitu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Zgodno je spomenuti da je upravo u Trebinju pronađen i najstariji primjerak knjige pronađen u Bosni i Hercegovini koji se trenutno čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Riječ je o knjizi Oživljavanja vjerskih znanosti od imama Ebu Hamida el-Gazalija, a pronašao ju je prof. dr. Ismet Bušatlić za vrijeme službovanja u Trebinju.

“Mislim da ovdje ima potencijala da se ljudi koji dolaze iz različitih vjera i kultura zbliže i upoznaju. Prije nešto više od mjesec dana došao sam s porodicom da ovdje živim i osjetio sam da upravo u ovoj sredini imamo priliku konačno stati ukraj svim predrasudama, da se zapravo između sebe upoznamo. Uzet ću samo za primjer prve goste koji su odsjeli u našim apartmanima. To su gospoda iz Agencije za halal certificiranje. Istu večer komentirali su da su iznenađeni koliko su ljudi u Trebinju ljubazni i susretljivi. To su neke stvari koje će oni ponijeti sa sobom, a nama kao Medžlisu izuzetno mnogo znači to da nas ljudi obilaze i posjećuju, jer smo geografski pomalo udaljeni. Ono što je veoma bitno spomenuti jeste da svaki čovjek koji prenoći u našim apartmanima time pomaže Medžlisu Islamske zajednice Trebinje”, napominje Fazlagić.

U Trebinju još ne postoji nijedan restoran koji ima halal-standarde. Zanimljivo je spomenuti da je u prošloj godini zabilježen porast broja turista od 18%. Najviše ih dolazi iz Turske. Mustafić tvrdi da je razgovarao s mnogim Turcima koji su posjetili Trebinje i svi mu kažu da je grad prelijep, da im je žao što u njemu ostaju samo dan ili dva, ali da je to “zato što u Trebinju nemaju gdje jesti. Nisu sigurni koja je hrana halal, a vjerujte mi da nismo ni mi. U Trebinju nema nijednog Bošnjaka koji drži restoran, a samim tim nema ni restorana s halal-hranom. Otvaranje takvog restorana bio bi pun pogodak. Mi ćemo nastojati to predložiti nekom od investitora. Druga stvar, imate više od šest hiljada Bošnjaka iz dijaspore koji svake godine posjećuju Trebinje i ovdje se zadržavaju po nekoliko dana. Pritom ne treba misliti isključivo na pripadnike islamske vjeroispovijesti, jer bi svi u ovako koncipiranom restoranu bili dobrodošli, baš kao što su dobrodošli i u cijelom Trebinju”, konstatirao je Sadmir ef. Mustafić, sekretar Medžlisa Islamske zajednice Trebinje.

PROČITAJTE I...

Slaviti kult ličnosti jednog diktatora progresivno je i urbano, veličati one koji su nam donijeli demokratiju i slobodu nazadno je i ruralno. Patiti za jednopartijskim sistemom i policijskom državom moderno je i kozmopolitski, a primitivno je i šovinistički uživati u demokratskom višestranačju i nacionalnim strankama. LGBT osobe mogu na ulicama demonstrirati svoje “vrijednosti”, ali vjernička populacija svoje mora upražnjavati u kući, među četiri zida. Parada ponosa jeste festival slobode, javni iftar manifestacija je isključivosti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam, dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih neistomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno

Vraćanje tražitelja azila preko granice bez razmatranja njihovih slučajeva protivno je Zakonu o azilu Evropske unije, Povelje EU o temeljnim pravima i UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, objavio je “Human Rights Watch”. Evropska komisija treba pozvati Hrvatsku, članicu EU, da zaustavi i istraži vraćanje tražitelja azila u BiH i tvrdnje o nasilju nad njima. Isto bi tijelo trebalo pokrenuti pravni proces protiv Hrvatske zbog kršenja evropskih zakona

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!