Kraljica koja je do posljednjeg daha patila za Bosnom

Monodrama pokazuje kraljicin životni put popločan mnogim preprekama, kalvariju žene koja nikada nije zaboravila svoje porijeklo i koja se do kraja života uporno borila za očuvanje kraljevstva i bosanskog naroda

 

Monodramom Bosanska kraljica, u kojoj ulogu kraljice Katarine Kosače tumači tuzlanska glumica Ivana Milosavljević, šalju se poruke ljubavi prema domovini i svom narodu bez obzira na udaljenost od Bosne i od vlastite djece. Za ovu predstavu vlada interesiranje i van granica Bosne i Hercegovine, o čemu, između ostalog, svjedoči i nekoliko nagrada s različitih međunarodnih festivala.

“Sve je krenulo od monologa kraljice Katarine Kosače koji je prije nekoliko godina napisala profesorica Marica Petrović i koji sam povremeno govorila za potrebe predstavljanja rada Matice hrvatske Tuzla, čiji sam dugogodišnji član. Kada sam upisala drugi ciklus studija na Odsjeku za glumu, željela sam za završni samostalni rad istražiti životni put Katarine Kosače. Moj mentor, glumac i profesor Vlado Kerošević tu je ideju odmah prihvatio i nastala je produkcija predstave između Teatra kabare Tuzla, Matice hrvatske Tuzla i Akademije dramskih umjetnosti Tuzla. Profesorica Petrović je napisala novi dramski tekst koji je satkan od legendi, historijskih činjenica i savremenog poimanja društva. U predstavi je bilo i dosta izvrsnih suradnika, profesionalaca u svojim oblastima: dr. sci. Jasmina Čelebić-Tanović bila je komentor i asistent režije, prof. Baisa Bakin bila je zadužena za scenski pokret, prof. Lejla Teskeredžić za tehniku glasa, Nermin Brković za svjetlo, a Boris Pejić za vizualni dio predstave. Profesor latinskog jezika Alen Matošević preveo je veći dio oporuke kraljice Katarine, tako da sam mogla doživjeti i dio misli koje je sama kraljica pred smrt podijelila sa svjedocima”, kaže Ivana Milosavljević.

BOSANSKA KRALJICA MAJKA

Monodrama pokazuje kraljicin životni put popločan mnogim preprekama, kalvariju žene koja nikada nije zaboravila svoje porijeklo i koja se do kraja života uporno borila za očuvanje kraljevstva i bosanskog naroda. Predstava je, navodi Milosavljević, nastala iz potrebe da se jedno biografsko i historijsko-kulturno razdoblje Bosne oživi 540 godina nakon Katarinine smrti i prenese na nove generacije.

“Kraljica Katarina kroz predstavu poručuje da bosanskohercegovački narod može svojim djelovanjem poboljšati svoju budućnost boreći se za svoju zemlju kako je nekada to ona sama radila, te da su svi ljudi jednaki po zemlji na kojoj su rođeni. Kraljica poziva na djelovanje u sadašnjosti i budućnosti radi boljeg života i suživota. Njena upornost za održivost bosanskog identiteta može i nama biti polazište na kojem ćemo graditi svoju ljubav prema domovini”, pojašnjava tuzlanska glumica. “Od njenog buđenja iz legende do ponovnog sna ona podsjeća narod na važnost historije, tradicije, kulture, prirodnih bogatstava te podsjeća na postajanje kraljevstva, da je narod nosilac stare slave. Inače, njenom udajom u dvadeset drugoj godini života za bosanskog kralja Stjepana Tomaša nastaje simboličan završetak svih međusobnih neprijateljstava u Bosanskom kraljevstvu i početak njegova unutrašnjeg političkog konsolidiranja. Bosanska kraljica majka, kako su je zvali, postala je članom najuže kraljevske obitelji, a ujedno je bila kći najmoćnijeg bosansko-humskog velikaša. Za vrijeme života u Bosni bila je omiljena među narodom. To je ujedno razlog da se i danas na području srednje Bosne održavaju uspomene na njen život kroz pjesme i usmena predanja. Svoje vještine, poput veza, tkanja, pletenja, znanja i mudrosti, prenosila je na narod i ljudi su je voljeli.”

Zanemarujući svoje i dajući prednost potrebama svog naroda za kojim je duboko patila u izbjeglištvu, ova je žena, navodi Milosavljević, svoje beznađe pretvorila u aktivnost, otpor i u traženje izlaza. Njena želja da se Bosna povrati od Osmanlija, da se održi jedno socio‑kulturološko naslijeđe za koje je postavkom na mjesto kraljice dužnošću i čašću bila vezana, trajala je do kraja života.

“Sve što je u životu doživjela nastojala je iskoristiti ne u svoju korist nego u korist šire društvene zajednice, konstantno se boreći za svoje ljude u nadi da će ujedno vratiti i otetu djecu. Da je i dalje bilo nade da će sve vratiti na staro, govori i činjenica da je ostavila svoj zavjet u oporuci pred smrt, u kojem navodi da Bosnu ostavlja svom sinu Sigismundu ako se vrati u Bosnu, a ako ne, onda Bosna pripada Katoličkoj svetoj crkvi. Bila je veoma pobožna i umrla je kao trećoredica. Njezin život označio je gubitak djece, zbog čega je mnogo patila kao majka, i gubitak kraljevstva, zbog čega je bila u doživotnom izbjeglištvu”, podsjeća Milosavljević.

POVRATAK U PROŠLOST

U predstavi iz legende probuđena kraljica govori o današnjici, iznenađena onime što je upravo vidjela i doživjela, zbog čega se vraća u prošlost kako bi ispričala priču o sebi, o svom životnom putu, o svojoj upornosti za očuvanjem tradicije i kulture, naroda i zemlje.

“Kako teče radnja predstave, tako se i sam njen lik mijenja ovisno o datim okolnostima u kojima se zatekne. Vrhunac predstava doživljava u momentu kada se Katarina nalazi u Rimu, na sigurnom, na ‘slobodi’, no ona govori da se osjeća kao u zatvoru jer, nakon svega što je probala učiniti za spas zemlje, naroda i djece, ostaje samo prividna moć krune. Ne može poduzeti ništa, kraljica je zemlje u koju se ne može vratiti jer je u njoj čeka sigurna smrt”, kazuje nam Milosavljević.

Usud kraljice Katarine, ističe Milosavljević, sličan je našem, doživljenom prije dvadesetak godina, a i danas aktuelni problem odlaska mladih i zrelih ljudi u potrazi za kvalitetnijim životom. “U ovoj nestabilno ekonomsko-socijalnoj i političkoj situaciji stvara se jedno korumpirano društvo s mnogo mobinga i nepotizma. Postaje nemoguće biti apolitičan, a svako ko ne kaže svoje mišljenje u današnjem vremenu postaje delinkvent demokracije. No, srećom, postoje ljudi koji vole svoju domovinu svim srcem i na svaki način nastoje to domoljublje probuditi i kod drugih. Istinske vrijednosti, tradicija, običaji, pa čak i obnavljanje starih zanata javljaju se kao potreba u našim zajednicama jer je to jedini način da očuvamo predanje prethodnih generacija.”

Osim ovog projekta, Milosavljević već desetu godinu vodi dramsku sekciju u Općoj gimnaziji Katoličkog školskog centra “Sveti Franjo” u Tuzli, a u okviru srednjoškolskih festivala pripremaju premijeru mjuzikla Začarana šuma autora Jamesa Lapine. Predstava Bosanska kraljica ima preporuku Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona. Igra se u srednjim školama na području TK, s njom Milosevljević gostuje i u drugim gradovima.

 

PROČITAJTE I...

Mustafin pohod na Kula-Grad kod Zvornika i Kaimijin mezar ponavljao se iz godine u godinu i s tim pohodima raslo je Mustafino znanje o poznatom šejhu i cijenjenom pjesniku. Turbe su zijaretili i bolesnici moleći se Bogu da im bolove olakša. I ostali svijet, ženski i muški, pohodio je pjesnika Hasana Kaimiju, tražeći od Boga put do ostvarenja nekog murada. Danas ga zijarete češće muslimani, a rjeđe pokoji pravoslavac

Prema jednoj svojoj posthumno objavljenoj pjesmi, Ćamil Sijarić želio je da na umoru, u svojim posljednjim satima zemnog života, gleda čađavi zavičajni tavan nad sobom i da čuje let lastavica. Tako nekako umiru njegovi planinci, čijim je sudbinama sagradio svoj literarni svijet. Ali, kao u inat, završio je okrutno urbano, na promrzlom kolovozu jedne sarajevske ulice, poginuvši u saobraćajnoj nesreći 6. decembra 1989. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!