Kosovo je susjed Srbije

Fudbalska reprezentacija Kosova od ove godine prvi put igra zvanične utakmice. U kvalifikacijskoj su skupini za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Igraju u albanskom Skadru jer njihov stadion u Prištini nema uvjeta za kvalifikacijske mečeve. Naš novinar donosi profil ovog zanimljivog fudbalskog tima

Fadil Vokrri i Erol Salihu pokušavaju se ušunjati u hotel. Obavijeni velom tajne i skriveni tamom sporednih hotelskih hodnika, obavljaju svetu misiju. Bore se za svoju državu. U opreznoj tišini iz luksuznih soba istog hotela silaze Xherdan Shaqiri, Granit Xhaka i Valon Behrami. Shaqiri je fudbaler Bayern Münchena, Xhaka igra za Borussiju Mönchengladbach, a Behrami je veznjak italijanskog Lazija. Zvijezde stižu u restoran, gdje ih čekaju Vokrri i Salihu. Nakon brzog pozdrava i kratkog razgovora, Vokrri spušta papir na šank hotelskog restorana. Tri fudbalera bez oklijevanja stavljaju svoje potpise na njega. Najbolji fudbaleri švicarskog državnog tima podržali su bez dvoumljenja peticiju da se Kosovu odobri pravo na igranje internacionalnih prijateljskih utakmica.

STRAH OD KOSOVA

Ovaj tajnoviti susret, nalik onim u filmskim trilerima, desio se u septembru 2012. godine. Švicarska i Albanija igrale su kvalifikacionu utakmicu za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Hotel koji su kradom posjetili Fadil Vokrri i Erol Salihu bio je baza švicarske reprezentacije tih dana. Sve aktivnosti kosovskih fudbalskih misionara obavljane su u tajnosti jer su Švicarci alarmirani i na stalnom oprezu. Priče o tome kako bi fudbalska reprezentacija Kosova mogla postati punopravan član FIFE postajale su sve glasnije, a samo nekoliko dana ranije švicarski list SonntagsBlick na naslovnoj strani, iznad velike fotografije Xherdana Shaqirija, objavio je naslov Strah od Kosova. Strah da će vidjeti svoje najveće zvijezde kako skidaju dres s nacionalnim grbom i odlaze igrati za neku davno napuštenu zemlju zavladao je među švicarskim navijačima. Shaqiri, tih godina na vrhuncu karijere, na teren je izašao u crvenom švicarskom dresu, ali njegove kopačke pripovijedale su jednu sasvim drugačiju priču. Na njima je fudbaler Bayerna imao iscrtane tri zastave – Albanije, Kosova i Švicarske. S poštovanjem je saslušao himnu države za koju nastupa, ali nije izustio ni jednu riječ njezina teksta.

Sva kompleksnost kosovskog pitanja ogledala se u nastupu jednog fudbalera u samo jednoj utakmici. Dvoboj je završio rutinskom pobjedom domaćina rezultatom 2:0, a Shaqiri je postigao gol koji nije proslavio. Te 2012. godine mnoge stvari u svijetu fudbala izgledale su potpuno drugačije nego danas. Švicarska je tada završila na vrhu kvalifikacione grupe, dok je Albanija bila uvjerljivo na začelju. Proći će četiri godine i dvije ekipe srest će se opet, i to na Euru u Francuskoj i odigrati sasvim ravnopravan meč. Osim što ih dijeli ekonomski jaz, fudbalski sukob Švicarske i Albanije poseban je po još jednoj stvari. U objema utakmicama većina njihovih reprezentativaca bila je porijeklom s Kosova.

 VOKRIJEV SAN

Ko su Fadil Vokrri i Erol Salihu i zašto su 2012. godine, kada je članstvo Kosova u FIFI i UEFI bilo daleki san, neumorno lobirali za svoju zemlju po zamračenim ćoškovima švicarskih hotela? Oni koji Vokrrija pamte iz igračkih dana kažu da je podsjećao na Diega Maradonu. Brzih pokreta i snažnog šuta, jedini je kosovski fudbaler koji je ikada nastupio za reprezentaciju Jugoslavije. Uz osmijeh kaže da je “tada bio jako ponosan na to” i dodaje kako je zasigurno zaslužio više od 13 poziva u najbolji tim bivše države. S Agimom Canom, Edmondom Rugovom i Fadilom Muriqijem član je zlatne generacije FK “Priština” koja je izborila ulazak u elitni razred jugoslavenslog fudbala i tu se zadržala punih pet godina. Nakon odlaska iz FK “Prištine”, igrao je za “Partizan”, “Nîmes” i “Fenerbahçe”. U Turskoj ga je trenirao stari trenerski vuk Guus Hiddink i, uprkos poznim igračkim godinama, dvije kratke sezone igranja za “Fenerbahçe” pretvorile su ga u živu legendu na ulicama Istanbula.

Vokrri završava karijeru 1995. godine, a kada Kosovo u februaru 2008. godine proglašava nezavisnost, na čelo Fudbalskog saveza mudro postavljaju upravo njega, a za generalnog sekretara saveza biraju Salihua, također bivšeg fudbalera koji je internacionalnu karijeru napravio u Turskoj. Od dana kada je izabran za predsjednika Fudbalskog saveza Republike Kosovo strastveni Fadil Vokrri posvetio je svoj život jednom cilju – učiniti svoju državu punopravnim članom FIFE i UEFE. Vokrri je pametan čovjek i ekspresno je shvatio – za međunarodni legitimitet domovine nije dovoljno boriti se samo političkim sredstvima. Izvesti svoju zemlju na međunarodnu sportsku pozornicu, učiniti da se njena zastava zavihori među stotinama drugih, da taktovi državne himne uđu u uši ljubitelja sporta – jednako su važni faktori kao i borba pravnim i političkim sredstvima. Zadatak ispred kosovskih političara i sportskih radnika nije bio nimalo lagan jer protivnici međunarodnog priznanja države izrazito su snažni. Iako je Kosovo priznato od 109 članica UN‑a (56.5%) i od 23 (82%), od 28, zemalja Evropske unije, punopravno članstvo u UN-u još uvijek nije ostvareno. Srbija, koja smatra Kosovo sastavnim i neotuđivim dijelom svog teritorija, s Rusijom blokira razvoj zemlje, kako politički, tako i sportski, a samo ruski veto dijeli državu od statusa člana u UN-u. Tokom posjete Beogradu, ruski predsjednik Vladimir Putin naglasio je kako “Rusija nikada neće priznati Kosovo”. Ipak, uz mnoge političke opstrukcije Kosovo pravi odlučne korake na svjetskoj sportskoj pozornici.

CRNA RUPA

Od proglašenja nezavisnosti i odvajanja od Srbije 2008. godine, Kosovo se našlo u političkoj, kulturnoj i sportskoj crnoj rupi. Ruski veto u UN-u kočio je progres zemlje na svim poljima. Fudbalska liga igrala se kao i u ostalim normalnim državama s jednom bitnom iznimkom – kosovski klubovi nisu se mogli natjecati u evropskim kupovima. Vremenom je takmičenje, koje nije pružalo nikakvu satisfakciju pobjedniku, skoro izgubilo svaki smisao. UEFA nije priznavala Kosovo jer prvi uvjet za prijem u članstvo Evropske fudbalske federacije jeste priznanje države od strane UN-a. Uzalud čekajući zeleno svjetlo UEFE, ni FIFA, krovna svjetska fudbalska asocijacija, nije mogla proglasiti Fudbalski savez Kosova svojim članom. Situacija je izgledala beznadežno. U inat svim okolnostima, Vokrri i Salihu danonoćno su lobirali. “Samo želimo igrati fudbal. Imamo fudbalske timove koji su osnovani 1922. godine. Želimo biti dio Evrope”, žalio se čitavom svijetu generalni sekretar Salihu. Peticija koju su u hotelu potpisali švicarski reprezentativci postigla je željeni rezultat i pomjerila stvari s mrtve tačke.

U januaru 2014. godine Sepp Blatter, tadašnji predsjednik FIFE, inicirao je odluku kojom se Kosovu odobrilo igranje prijateljskih utakmica sa članicama Svjetske fudbalske federacije. Organiziran je susret protiv Haitija i, iako je Kosovu zabranjeno isticanje nacionalnih simbola, zastava i intoniranje himne, bio je to historijski trenutak koji je punopravno članstvo u UEFI i FIFI pretvorio u pitanje vremena. Utakmica je završena bez golova, ali niko više nije ni mislio o rezultatu. Karte za prijateljski meč od Fudbalskog saveza Kosovo tražilo je 50.000 navijača iako kapacitet stadiona u Mitrovici, na kojem je susret odigran, iznosi 17.000 gledalaca. Neki od dotadašnjih fudbalera albanske, finske i norveške reprezentacije nastupili su prvi put u dresu nove države. Prije ovog prijateljskog meča reprezentacija Kosova odigrala je tri utakmice, a za protivnike silom prilika birali su klubove. Susret s Haitijem, 79. reprezentacijom na rang‑listi FIFE, označio je izlazak iz dvadesetopetogodišnjeg fudbalskog mraka. U maju ove godine Federica Mogherini, komesarka za vanjsku i sigurnosnu politiku EU, našalila se riječima: “Teško da će se ovakva sedmica ponoviti za Kosovo.”

Dva bitna događaja za zemlju desila su se u istoj sedmici početkom maja i na njih je Mogherini duhovito ukazala. Prvo je Kosovo postalo članica UEFE, a onda je Evropska komisija predložila Savjetu ministara EU i Evropskom parlamentu da građanima Kosova uvede režim bez viza za boravak u šengenskoj zoni EU. Najljepša fudbalska vijest ikada za ljubitelje sporta stigla je iz Mađarske. Na četrdesetom godišnjem kongresu, održanom u Budimpešti, Kosovo je postalo 55. članica UEFE. Šta je ovaj put krenulo drugačije? Pravni tim UEFE odlučio je ignorirati nepriznavanje Kosova od strane UN-a i podržao aplikaciju za članstvo u Evropskoj fudbalskoj asocijaciji. Srbija i Crna Gore protivile su se oštro odluci i kada je Dejan Savičević, bivši fudbaler “Milana” i predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, upitao: “Da li je to kongres UEFE iznad njenog statuta?” Alastair Bell, direktor pravnih poslova u UEFI, uzvratio mu je riječima mudraca: “UN ne priznaje države, države priznaju države”, aludirajući na činjenicu da većina članica UN-a priznaje Kosovo. Predsjednik Hashim Thaçi na svom profilu na Facebooku napisao je: “Kosovo je član UEFE! Najbolja moguća vijest za naše navijače. Od sada igramo međunarodne utakmice – neke ćemo pobijediti, neke izgubiti, ali nikada više neće nas zaustaviti na zelenim poljima.” Članstvo u UEFI značilo je da se kosovski klubovi napokon mogu natjecati u evropskim takmičenjima, ali i da su vrata FIFE sada širom otvorena.

PETAK TRINAESTI

Sudbina je odabrala da 66. kongres FIFE, na kojem će Kosovo postati punopravan član organizacije, bude održan u petak 13. maja 2016. godine, u Mexico Cityju. Petak trinaesti nije bio nesretan ni za Gibraltar, koji je s Kosovom postao 210, odnosno 211 članica FIFE. Iako je Srbija pokušavala spriječiti prijem upozoravajući FIFU kako otvara političku Pandorinu kutiju, 141 glas “ZA” i samo 23 protiv članstva Kosova odaslali su jasan odgovor. Gianni Infantino, predsjednik FIFE, izjavio je uz osmijeh: “Kriza je gotova. Sada možemo gledati prema svjetlijoj budućnosti.” Dobrodošlica među priznate članice značila je da Kosovo po prvi put ima pravo nastupa u kvalifikacijama za Svjetsko fudbalsko prvenstvo. Kosovo se uključilo u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018. godine, ali ispred njih je stajala administrativna misterija čije je rješavanje bez kvalitetnih solucija ostavilo i moćnu FIFU.

Dijaspora rasprostranjena po čitavoj Evropi učinila je sastavljanje reprezentacije teškom misijom. Krajem devedesetih otišlo je s Kosova oko 800 hiljada izbjeglica i danas su mnogi od njih izvanredni fudbaleri koji nastupaju za timove drugih zemalja. Oko 300 hiljada bivših stanovnika, šestina ukupne populacije zemlje, danas živi u Švicarskoj. Razasute fudbalske dragulje širom Evrope okupiti pod zastavu Kosova postao je imperativ Alberta Bunjakua, selektora reprezentacije, ali komplicirane regulacije u FIFI otežavale su postupak. Početak kvalifikacija i utakmicu protiv finskog državnog tima reprezentacija Kosova dočekala je s nekompletiranim spiskom fudbalera. Ponedjeljak, 5. septembar 2016. godine, ostao je zlatnim slovima upisan u fudbalsku historiju Kosova. Gostovanjem u Finskoj započeo je njihov prvi kvalifikacioni ciklus pod okriljem FIFE. Ali nije sve išlo tako lahko. Trener Bunjaku na dan utakmice i dalje nije znao na koje igrače može računati u najbitnijoj utakmici za državu ikada. Na spisku reprezentativaca nalazilo se 25 fudbalera, ali deveterica su još uvijek bila bez prava nastupa. Samo desetak sati prije utakmice selektor kosovskog tima imao je u glavi tri plana za početni sastav, a vijesti iz FIFE mijenjali su njegovih prvih 11 iz sata u sat. Milot Rashica, Herolind Shala, Amir Rrahmani, Alban Meha i Samir Ujkani, bivši reprezentativci Albanije, dobili su pravo nastupa sedam sati prije početka meča i čekalo se još samo odobrenje da utakmicu može igrati i Valon Berisha, plejmejker “Red Bull Salzburga”, koji je ubilježio 18 nastupa za reprezentaciju Norveške. Nekoliko sati prije početka meča stižu pozitivne vijesti za Berishu i svi su fudbaleri napokon mogli nastupiti. Ponosni Bunjaku radosno je saopćio: “Konačno imam svoje igrače, sada znam koji će sastav nastupiti.”

BERISHIN GOL

Utakmica nije bila jednostavna. Euforija na ulicama Prištine osjetila se u igri prvi put okupljenog tima koji je u dalekoj Finskoj pisao historiju. Kosovo se branilo nervozno i napadalo u euforiji. U 9. minuti lijevi bek Leart Paqarada pogađa prečku finskog gola i mlada ekipa pokazuje da se ne boji nikoga. Desetak minuta poslije, nakon ujednačene igre, primaju gol iz kornera, koji dolazi kao posljedica neuigranosti i na poluvrijeme odlaze s golom zaostatka. U drugi dio susreta Kosovo ulazi još bolje i dominira posjedom lopte. Nadareni dvadesetogodišnji krilni napadač Milot Rashica, kojeg na oku drže najveći evropski klubovi, igrao je fantastičnu utakmicu i tjerao starije kolege u timu da napadaju hrabrije. Reprezentacija Kosova možda ima određenih defanzivnih problema, ali na krilnim pozicijama njihovog tima krije se ogroman potencijal. U 60. minuti Thomas Lam, finski defanzivac, skrivio je jedanaesterac i omogućio protivniku da postigne svoj najznačajniji gol ikada. Na bijelu tačku namjestio je loptu Valon Berisha, čovjek koji je posljednji dobio odobrenje za nastup i hladnokrvnom egzekucijom zauvijek ušao u najljepša sjećanja svojih sugrađana. Utakmica je završila bez pobjednika, ali kosovski tim imao je razloga za ponos: uputili su duplo više šuteva u gol od domaćina, dominirali su posjedom i izveli više kornera.

Gol Berishe s penala zatvorio je magični krug kosovske administrativne borbe, okončao dvadesetpetogodišnju izolaciju države u srcu Evrope i potvrdio da se novi bitan faktor definitivno pojavio na fudbalskoj sceni. Pozitivnu atmosferu u zemlji pokvarila je donekle vijest koja je stigla iz FIFE nakon gostovanja u Finskoj. Promjena sportskog državljanstva četverici igrača koji nastupaju za Švicarsku – Granitu Xhaki, Valonu Behramiju, Blerimu Džemailiju i Xherdanu Shaqiriju – nije odobrena i oni ne mogu nastupiti za nacionalnu vrstu Kosova. S obzirom da su Xhaka, Behrami, Džemaili i Shaqiri nastupali za Švicarsku na Evropskom prvenstvu, koje je odigrano nakon priznavanja Kosova u FIFI, vrata nove reprezentacije ostala su zatvorena za švicarske zvijezde. Ovakav rasplet događaja desio se ponajviše zahvaljujući sporom i nepravovremenom administrativnom radu FIFE, koja je vjerovatno nastojala napraviti ustupak uplašenim Švicarcima.

Poslije prve kvalifikacione utakmice napravili su pomak od 22. mjesta na rang‑listi FIFE i sada su 168. svjetska fudbalska nacija. Svaki bod u skorijoj budućnosti pomjerit će ih neumitno prema naprijed. Kosovski je sportski talent neosporan. S Olimpijskih igara u Riju ovog ljeta, prvih na kojima su učestvovali, donijeli su zlatnu medalju, a samo 60 minuta bilo im je potrebno da postignu svoj prvi zvanični gol u borbi za odlazak na Svjetsko fudbalsko prvenstvo. U kvalifikacionoj grupi s Hrvatskom, Turskom, Islandom, Ukrajinom i Finskom put na Svjetsko prvenstvo bit će izuzetno težak. Novopriznati tim našao se među iskusnim reprezentacijama i čeka ih puno dokazivanja. Zadatak je težak, skoro nemoguć, ali imajući na umu Božiji smisao za humor, kosovski inat i talent, stvari bi mogle krenuti neočekivanim tokom. Učešće Kosova na Svjetskom prvenstvu koje se 2018. godine održava baš u Rusiji bio bi perfektan kraj ove nevjerovatne fudbalske priče.

PROČITAJTE I...

Ovaj je feljton skroman doprinos i prilog fudbalskoj historiji naše države i u njemu su sadržane priče o “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”. Dokumentarni spomenar na davno prohujalo vrijeme kada su mnogi ljubitelji fudbala odlazili na utakmice radi zabave i uživanja u artističkim potezima i golovima bivših fudbalskih asova od kojih mnogi nisu među živima, pa je i ovo podsjećanje na njih dokaz da nisu zaboravljeni

Nekadašnji golman fudbalske reprezentacije BiH prije nekoliko dana postao je dio stručnog štaba, trener golmana najboljeg fudbalskog tima naše zemlje. Već je tri godine Adnan Gušo i trener jedinstvene škole golmana koju je osnovao u Sarajevu u kojoj trenira stotinjak dječaka iz nekoliko bh. gradova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!