Konsolidacija zdravstva: Hoće li kantoni plaćati dugove Sveučilišne kliničke bolnice Mostar

Kolektivni ugovori, povrat poreza, dugovanja rudnika, esencijalne liste lijekova... Sve su to problemi koji godinama pritišću federalno zdravstvo; Vlada pokušava probleme riješiti Zakonom o finansijskoj konsolidaciji zdravstvenih ustanova, no iz liječničkih komora tvrde kako se tim potezom abolira dosadašnji menadžment kliničkih centara koji je bez ikakve odgovornosti kreirao milionska dugovanja

Nakon dvadesetak dana štrajka, ljekari bolnice u Goraždu uspjeli su s kantonalnim vlastima dogovoriti cijenu minimalne satnice svoga rada. Ona više neće biti dvije marke, nego 2,35. To je najniža cijena koju su im ponudili kantonalni poslodavci i ljekari su na nju pristali, iako su tražili viši koeficijent. Vlada Bosansko‑podrinjskog kantona odgovorila je nižom ponudom, pa je dogovoreni koeficijent rezultat kompromisa. No, dogovorom ljekara i kantonalnih vlasti riješen je samo dio problema koji godinama potresaju zdravstvo.

Jedan od najvećih jesu malverzacije u vezi s esencijalnim listama lijekova. “Bosansko‑podrinjski kanton, koji je najmanji u Federaciji, ima najveću esencijalnu listu lijekova. Razlog za to jeste što se generički isti lijekovi od više različitih proizvođača stavljaju na listu, i tu se pravi disbalans cijena. Ta se oblast mora urediti jer je nemoguće da jedan te isti lijek od jednog proizvođača košta deset, a od drugog 50 maraka”, kaže Emir Baščelija, predsjednik Sindikata uposlenih u zdravstvu Bosansko‑podrinjskog kantona Goražde.

TREBAMO NOVI UGOVOR

Ljekari iz jednog kantona okončali su štrajk. No, zato bi mogli početi štrajkovati ljekari iz drugog kantona, onog čije je središte u Zenici. “Zakonom propisana minimalna satnica jeste 2,31 u Federaciji. Da bi nam dali tu minimalnu satnicu, moraju nam smanjiti koeficijent za 30 procenata. To nam nude u Kolektivnom ugovoru. Pa zar nije sramota da zdravstveni radnik poput mene, specijalista ortoped s 30 godina iskustva, ima satnicu 2,35, a u Telekomu je satnica 3,8? To je ponižavajuće”, kaže za Stav doktor Tarik Kapidžić, predsjednik Ljekarske komore Zeničko‑dobojskog kantona. “Zato mladi ljekari uče njemački jezik i odlaze. Razočarani su ovim uvjetima rada. Ja se moram boriti da moja plata bude 1.350 maraka.”

Opći kolektivni ugovor i Kolektivni ugovor o pravima i obvezama poslodavaca i uposlenika u oblasti zdravstva iz 2000. godine nisu zaključeni sukladno Ustavu Federacije. Zdravstvo je, sukladno Ustavu Federacije, u podijeljenim ovlastima između Federacije i kantona, te je za zaključenje Granskog kolektivnog ugovora za oblast zdravstva u 2000. godini trebalo zatražiti saglasnost nižih razina vlasti, što nije učinjeno, s obzirom na to da ini finansiraju obveze iz ovog ugovora.

Nakon toga je, na zahtjeve pojedinih kantonalnih sudova u Mostaru i Zenici, Ustavni sud presudio da je zaključenje Kolektivnog ugovora bilo neustavno. Evidentni su i problemi u implementaciji i važećeg Granskog kolektivnog ugovora: plaće i naknade, posebno dežurstvo i pripravnost, topli obrok, duljina trajanja godišnjeg odmora, pitanje terenskog dodatka… Nisu precizno definirane obveze uposlenika, mnoge stavke ugovora nisu razrađene pa ostaju otvorene. Primjerice, rad u zoni zračenja koji omogućava dodatne dane godišnjeg odmora i dodatke na plaću. “Kako mi da rađamo djecu kada nam trudnice pred Kantonom moraju štrajkati da bi dobile svoje porodiljske naknade? Ukoliko ne bude novog kolektivnog ugovora, bit će problema, bit će generalni štrajk ako se ne uradi nešto u zdravstvu. Ali mi, i kada štrajkujemo, najviše radimo, jer ne možete slomljenog, bolesnog čovjeka vratiti kući da umre.”

DUGOVANJA RUDNIKA

Zakonom o finansijskoj konsolidaciji rudnika uglja u FBiH ponovno su otpisani milionski dugovi rudnika po osnovu neplaćenih, a dospjelih doprinosa za zdravstveno osiguranje. Zakonom je nametnuta obaveza otplate duga temeljem doprinosa za zdravstveno osiguranje, do sada u iznosu od preko 52,1 milion maraka. Zakonom se predviđa dionica kao sredstvo namirenja duga temeljem doprinosa za zdravstveno osiguranje. Međutim, zavodi smatraju da se ovakvim načinom izmirenja doprinosa zavodi zdravstvenog osiguranja temeljem dionica suočavaju s rizikom od dodatnih gubitaka i neizvjesnosti, jer u slučaju da se i nakon provedenog postupaka konsolidacije gospodarskog društva ne steknu uvjeti za redovito poslovanje, pokreće se stečajni postupak. Zato je predložena i izmjena navedenog zakona.

“Oko 150 hiljada ljudi u Zenici dobija zdravstvenu pomoć džabe. Nisu samo rudari ti koji ne plaćaju zdravstveno. Kantonu ne pada na pamet da uplati ono što mora, i zato zdravstvo automatski ide u minus. Opravdanje je da nema para u budžetu. Para ima, ali ih treba preraspodijeliti. Rudnici u našem kantonu eklatantan su primjer. Ne uplaćuju ništa, a dobijaju punu zdravstvenu zaštitu. Zato dođemo u situaciju da automatski budemo u minusu”, kaže doktor Kapidžić.

“Dva rudnika su nam dužna 70 miliona maraka i imaju svu zdravstvenu zaštitu. Mi imamo svoju kotlovnicu i morali smo platiti 50 hiljada za ćumur da bismo u bolnici imali grijanje. I to smo morali odmah platiti. Menadžment bolnice se dovija kako zna i umije, ali nisam optimista. Digli smo kredit i na kraju ćemo mi sami vraćati taj kredit. A nisu doktori pojeli lijekove i napravili 16 miliona duga.”

Kantonalne su vlasti, tvrdi Kapidžić, isključivi krivci za loše stanje u zdravstvu. “Pare iz doprinosa mogu se koristiti samo za plaće, za liječenje i za lijekove. A sva infrastruktura, nabavka opreme, amortizacija, sve je to, po Zakonu, u nadležnosti Kantona. Ali, nijednom kantonu ne pada napamet da da banku za to”, kaže Kapidžić. “Naše je zdravstvo zrelo za reorganizaciju. Kod nas je pokušano nekoliko reformi. Napravili smo, naprimjer, porodičnu medicinu, a od te se medicine implementiralo samo naručivanje pacijenata. Problem definitivno nije rješavan. Sada imamo zdravstvene ustanove s enormnim brojem zaposlenih, posebice nemedicinskog kadra, jer su stranke koristile zdravstvene ustanove kao svoj biro za zapošljavanje. Niko sistematski nije riješio problem.”

Jedan od većih problema jeste i PDV. Naime, kao neprofitna djelatnost, zdravstvena djelatnost oslobođena je plaćanja PDV‑a. Oslobođeni su i organi i tijela koji se bave uslugama osiguranja i reosiguranja. Iako je zdravstvena djelatnost isključena od plaćanja PDV-a, na cijenu zdravstvene usluge utječe i cijena lijekova, potrošnog materijala… U posljednjih deset godina zdravstveni sektor u FBiH izdvojio je oko 650 miliona maraka za plaćanje PDV-a za lijekove, potrošni materijal, energente i hranu na koji nije ostvaren povrat. Nije jer subjekti u sektoru zdravstva nisu porezni obveznici. Osim toga, federalnim proračunima, kao i proračunima kantona, nisu predviđena sredstva kojim bi se subvencionirao sektor zdravstva za iznos PDV-a koji su bili dužni platiti zavodi i zdravstvene ustanove prilikom nabavke lijekova, potrošnog materijala, hrane, energenata i svega onoga što utječe na cijenu zdravstvene usluge.

Da je moguć povrat poreza i da je ostvareno subvencioniranje sektora zdravstva za plaćeni PDV, mogao bi se implementirati osnovni paket zdravstvenih prava jednakomjerno na cijelom teritoriju FBiH, a za čiju primjenu nedostaju finansijska sredstva. Mogla bi se, zatim, proširiti lista prava zdravstvenih osiguranika novim zdravstvenim uslugama, proširiti liste lijekova, omogućiti liječenje u inostranstvu u širem opsegu… Akcize do sada nisu bile prihodi sektora zdravstva. U praksi susjednih zemalja, kao i zemalja EU, dio prihoda od akciza koristi se za utemeljenje posebnih fondova iz kojih se finansira nabavka skupih lijekova koji su neophodni u tretmanu i liječenju pacijenata oboljelih od malignih oboljenja.

Još je uvijek visok i postotak neosiguranih osoba. Zdravstvenim osiguranjem u Federaciji obuhvaćeno je 86,43 % stanovništva. Povećao se broj uposlenih za 8.675, a povećanje broja uposlenih prijavljenih na zdravstveno osiguranje rezultat je pojačane kontrole uplate doprinosa Porezne uprave. Također, neujednačene liste lijekova, posebno po kantonima, kako u sadržaju, tako i po cijenama lijekova, znatno utječu na bilansu stanja i uspjeha zdravstvenih ustanova, ali i kompletnog sektora zdravstva. Najavljuje se nova revizija listi lijekova te utvrđivanje referalnih cijena lijekova sukladno modelu koji bi bio prihvatljiv u odnosu na zemlje okruženja. Reformskom agendom precizirana je i finansijska konsolidacija zdravstvenih ustanova, reforma njihovog finansiranja kako bi se pronašli novi modeli i izvori finansiranja zdravstva. Zakonom o konsolidaciji ne bi se smanjio opseg prava pacijenata, nego bi se zadržao na sadašnjem nivou, a onda postepeno povećavao u budućnosti. No, liječnici nisu optimisti kada je u pitanju ovakav način finansijskog konsolidiranja.

“Zakon o konsolidaciji napravljen je da bi se sanirali dugovi kliničkih centara, tu nigdje nema kantonalnih bolnica. Kantoni će sanirati dugove kliničkih centara. Recimo, Kantonalna bolnica Zenica je plaćala sve obaveze, dok Mostar nije uplaćivao ni banke. I sada trebaju kantoni da plate dugove koje su napravili klinički centri”, kategoričan je doktor Kapidžić. “Zenica može svoj problem jednostavno riješiti. Kada bi nama rudnici, eto da zaboravimo dugove koji su do sada napravili, počeli plaćati od sutra svoje obaveze, mi bismo se brzo izvukli iz problema. Mi smo do sada deset puta napravili protokol s njima o plaćanju obaveza, i oni ga nikada nisu ispoštovali. Pa meni je otvoreno jedan od bivših kantonalnih premijera rekao da je bolje da mu štrajkuju ljekari nego rudari, jer, rudar kad štrajka, hoće i lopatom udariti po glavi.”

Ukupni dugovi bolnica u Federaciji BiH, do 30. juna 2016. godine, iznosili su 339 miliona maraka. Samo dvije bolnice u Federaciji, JU Bolnica Travnik i JU Opća bolnica “Abdulah Nakaš” nemaju dugovanja. Dug Opće bolnice u 2013. godini bio je milion i po maraka i anuliran je dolaskom menadžmenta predvođenog dr. Sebijom Izetbegović. Dvije zdravstvene ustanove imaju blokirane račune zbog dugova. To su Opća bolnica Konjic i Kantonalna bolnica “Dr. Irfan Ljubijankić” Bihać.

Po podacima Ministarstva zdravstva Federacije, do 30. juna 2016. godine, najveći dužnik u Federaciji BiH bila je Sveučilišna Klinička bolnica Mostar sa 102 miliona maraka. Na drugom je mjestu sarajevski Klinički centar sa 70 miliona maraka, Univerzitetski klinički centar Tuzla duguje 65 miliona, Kantonalna bolnica Zenica 22 miliona, Županijska bolnica Livno 21 milion. Slijede Opća bolnica Konjic s 18 miliona, zatim Kantonalna bolnica Bihać 14 miliona, JU “Dr. Safet Mujić” Mostar 13 miliona, Opća bolnica Jajce dva miliona, Hrvatska bolnica “Dr. fra Mato Nikolić” Nova Bila dva miliona, Županijska bolnica Orašje i Opća bolnica Tešanj s po milion i 900 hiljada, Kantonalna bolnica Goražde 727 hiljada, Opća bolnica Gračanica 608 hiljada, Opća bolnica Bugojno 273 hiljade maraka.

 

PROČITAJTE I...

Amir Hadžić, jedan od poznatijih balkanskih youtubera, u skoro svakom svom prilogu vrijeđa bošnjački narod, vjernike muslimane i islam kao vjeru. Za njega je Bošnjak onaj koji ništa tuđe ne poštuje, “drogira se, puši, olajava, omalovažava, pije alkohol, ali svinjetinu ne mezi”. Vrijeđajući temelje islamskog vjerovanja, Hadžić ide i toliko daleko u pokušaju da bude sarkastičan da izmišlja Allahove riječi, pa kaže: “Lijepo je dragi Allah rek'o: 'Zabranjujem vam da mezite svinjetinu dok pijete alkohol'”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!