Komšić? Ma hajte molim vas

Ako je SDP prije 12 godina eksperimentirao s modelima izbornih kandidatura pa se Komšićeva pojava tada može i opravdati, danas znamo kakve je duboke podjele izazvala. Suštinski, ponudila je Čoviću priliku da maljem neravnopravnosti Hrvata udara i Bošnjake i državni sistem u cjelini, za što je dobivao i podršku od Milorada Dodika. Stoga, sada se komotno može reći da je SDP-ova podrška Komšiću neodgovoran, štetan i nemoralan čin koji se nikako ne može nazvati probosanskom politikom

Hrvatski premijer Plenković najavio je, nakon nedavnog susreta s Draganom Čovićem u Splitu, da će svim silama pomoći svojoj sestrinskoj stranci da pobijedi na oktobarskim izborima u BiH. Odnosno, vitalni interes Hrvatske jeste pobjeda HDZ-a BiH, a do kojeg će se stupnja susjedna država uplitati u izborni proces u BiH, nije specificirano. Možda će organizirati neku donatorsku konferenciju ispred katedrale s uplakanim i majoriziranim majkama iz Ljubuškog, i to pod naslovom “Hrvati – nositelji kršćanskih vrijednosti BiH”, možda će pasti kakva tekma “Vatrenih” kontra “Širokog Brijega”, a možda će “kradeze” ponovo opelješiti kakav novi fond jer očito iz “Agrokora” više ne mogu iscuclati ni suzu, pa da je i od samohrane majke i blagajnice “Konzuma” u Čavoglavama. Interesantno da ova najava dolazi nakon objave čelnika DF-a Željka Komšića da će se ponovo kandidirati za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali podržan SDP-om. Naravno, ova kandidatura plaši Dragana Čovića jer je Željko Komšić do sada suportiran bošnjačkim glasovima dva puta osvojio mandat u Predsjedništvu BiH, pa što ne bi i treći put?

Upravo su ta dva mandata u režiji SDP-a temelj svake hrvatske priče o majorizaciji i neravnopravnosti Hrvata. Štaviše, Čović je preko Komšića uspio internacionalizirati hrvatsko pitanje u BiH. Možda se to ponajbolje vidjelo u promjeni probosanskog kursa nekadašnje lijeve koalicije Milanović-Pusić u prošlom mandatu hrvatske vlasti. Komšić se kandidirao i pobijedio posve unutar zakonskih i ustavnih procedura, što je neosporno, ali činjenica je da nema potporu većine hrvatskog biračkog tijela te je izabran kroz SDP biračko tijelo, koje je gotovo u cjelini bošnjačko. To potvrđuje i dojam da za vrijeme svoja dva blijeda mandata nije posjećivao područja s hrvatskom većinom jer tamo očito nije ni bio dobrodošao.

Više je Komšić puta bio u Kitzbühelu nego u Grudama. No, ako je SDP prije 12 godina eksperimentirao s modelima izbornih kandidatura pa se Komšićeva pojava tada može i opravdati, danas znamo kakve je duboke podjele izazvala. Suštinski, ponudila je Čoviću priliku da maljem neravnopravnosti Hrvata udara i Bošnjake i državni sistem u cjelini, za što je dobivao i podršku od Milorada Dodika. Stoga, sada se komotno može reći da je SDP-ova podrška Komšiću neodgovoran, štetan i nemoralan čin koji se nikako ne može nazvati probosanskom politikom u duhu dobrosusjedskih i multikulturalnih suodnosa koje tako gorljivo zagovaraju. Što se Komšića tiče, njegovo je razumijevanje politike doslovno šanersko te od ličnosti koja se koristi prilično prizemnim oblicima političkog populizma ništa ne treba čuditi.

SDP je svoju neodgovornost zamislio zamaskirati prodavajući priču o trima kandidatima na budućim izborima, što je prokomentirao Enver Kazaz kao posve novu i principijelnu politiku u BiH. Laže SDP, a laže i Kazaz, možda su mu i male sive ćelije na umoru pa se i ne sjeća. Mi se sjećamo da je gotovo identično probao uraditi DF 2014. godine kandidirajući Bošnjaka Emira Suljagića i nekog penzionera Hrvata koji se odaziva na tipično hrvatsko Ante. Nisu uspjeli, a penzioner je kao ikebana pobrao par glasova. Sjećamo se i toga da je Komšić sa svojim tadašnjim podmlatkom, umalo ne rekosmo “pozlatkom” Suljagićem i Bajrovićem, bio vrlo izdašno finansiran i podupiran iz raznih “međunarodnih” izvora.

A danas moramo gledati da isti oni koji su tako izdašno i miljenički crpili fondove povjerenja raznih NVO sektora za pomaganje sestrinskim strankama sada kritiziraju međunarodnu zajednicu. Presušilo je, a Bajrović praznih džepova ponovo okreće ćurak i udara po svojim nekadašnjim mecenama. Suljagić za to vrijeme upozorava na neposrednu prijetnju ratom, a prati ga i Denis Gratz, koji najavljuje HDZ-ov državni udar. Politička situacija jeste uzavrela, Srbi kao i svake godine marširaju Banjom Lukom, blokade se intenziviraju na federalnom nivou, ali sve smo to očekivali s približavanjem izbora.

Treba dodati da, ako je Komšić u ovakvoj konstelaciji odnosa loša poruka koja će samo dodatno ojačati hrvatski separatizam, to ne znači da će (ili da bi trebala) bošnjačka politika udovoljavati svim Čovićem željama, jer on je, prije svega, foteljaš koji štiti vlastitu poziciju, a ne poziciju svog naroda. Da on štiti Hrvate, kao što tvrdi, pa ne bi oni masovno iseljavali iz hercegovačkih mjesta na kojima ima apsolutnu većinu i prevlast i gdje se o majorizaciji uopće ne može govoriti.

Komšić se od dijela glasača Bošnjaka uzima kao neka vrsta nade da će se ostvariti ono što se u Evropi naziva građanskim društvom, a ne društvom koje je podijeljeno u nacionalne torove. A treba biti iskren pa reći da ovdašnji ljudi vole političare koje prijete lupanjem šakom o sto. Međutim, mijenja se slika Evrope, nije onako idealna i ružičasta kakvu je vide mnogi. Građanska, ali s ograničenjima. Bit će zanimljivo promatrati kako će se, primjerice, Britanci ponašati za koju deceniju kada manjinski muslimani postanu većinsko stanovništvo u pojedinim tamošnjim gradovima i kada će imati dovoljno glasača da osvoje važne pozicije u vlasti tog građanskog društva.

A to najavljuju procjene rasta stanovništva koje je objavio vašingtonski PEW Research Center. U SAD-u su se kleli u multikulturu, a onda su osjetili da je njihov način života ugrožen pa su uveli restriktivne sigurnosne zakone. I Evropa će početi kršiti građanske kodekse čim se osjeti politički ugrožena od donedavne manjine. Dakle, upozoriti Bošnjake na to da je Komšić krenuo u antibosansku avanturu ne znači tovljenje Čovićevih apetita, nego upravo obratno – uskraćivanje hrane Čoviću da maksimalno internacionalizira hrvatsko pitanje u BiH.

 

PROČITAJTE I...

Lučića hvata panika, to je očito iz njegove grčevite reakcije. Prije svega muči ga jer je spoznao da u Hrvatskoj žive Bošnjaci i da očito nisu retardi i mentalno zaostale ličnosti kako to on pretpostavlja i kako bi to volio predstaviti. Lučiću je dobar i prihvatljiv jedino Hrvat musliman poput njegovog dobrog saradnika Zlatka Hasanbegovića, s kojim je mnogo puta dijelio zajedničke stavove na javnim tribinama po Hercegovini

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!