Komšić i DF: Završna faza političkog raspada

Sastavni dio agitacije za ujedinjenje ljevice jeste agitacija protiv saradnje s “nacionalistima”, kako se u ideološkom ambijentu ljevice nazivaju sve političke stranke s nacionalnim predznakom, tako i SDA. U uvjetima političke strukture i ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, kakva bi god ljevica pobijedila, ona ne bi mogla uspostaviti vlast bez saradnje s nacionalnim strankama. Upravo to dobro znaju ljevičarski agitatori protiv saradnje s nacionalnim strankama, jer bi, u slučaju pobjede na izborima, za ljevicu bilo bitno eliminirati SDA, a saradnja s hrvatskim i srpskim nacionalnim strankama njima bi bila sasvim prihvatljiva

Koliko je oslabljen politički utjecaj Željka Komšića, pokazali su rezultati lokalnih izbora 2016. godine. Od tada se ta stranka još strmoglavila, no to nije spriječilo Željka Komšića da se ponovo (samo)kandidira za člana Predsjedništva BiH. Komšićevo propagiranje da je svojom kandidaturom “uplašio” Dragana Čovića, lidera HDZ-a i HNS-a, bilo je povod za mnoštvo ironičnih komentara i šala.

GLASOVI BOŠNJAKA

Komšić zna da među bh. Hrvatima ne uživa ni približan ugled i utjecaj kakav ima Čović, zato i ne računa na glasove tog naroda. On misli i želi da u oktobru 2018. godine za njega glasaju Bošnjaci. Računa s činjenicom da su Bošnjaci vrlo kritični prema Čoviću, pa cijeni da će, kako bi spriječili Čovića da uđe u Predsjedništvo, svoje glasove dati upravo Komšiću. Izborna će kampanja, dakle, biti mobilizacija Bošnjaka da glasaju za njega i tako spriječe Čovićevu pobjedu.

Nermin Nikšić, isprva, podržao je Komšićevu kandidaturu, ali ju je u međuvremenu povukao. Nikšićev zahtjev Komšiću da povuče kandidaturu predsjednik DF-a okvalificirao je kao “politički nerazuman i, blago rečeno, opasan” politički stav. Takvo reagiranje Komšića odraz je njegovih zabluda i nerazumijevanja političkih odnosa. Ako se već želi baviti politikom, za društvo i državu BiH bilo bi korisno da on svoju energiju troši na pridobijanje Hrvata i Srba u svoj DF, čime bi na osnovama građanske, a ne jednonacionalne bošnjačke podrške bio kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Komšić, jasno je, želi građansku Bosnu i Hercegovinu, ali ništa ne poduzima da glasačka podrška njemu bude multinacionalna, građanska, a ne, kao što jeste, jednonacionalna, bošnjačka.

Načinom na koji se kandidirao, Komšić je praktički odbacio zajednički nastup stranaka ljevice na oktobarskim izborima. Da je htio zajednički nastup, on bi se o toj svojoj kandidaturi dogovarao s liderima ostalih stranaka ljevice s kojima želi ujediniti svoj DF. Tim je čudnije što je 16. marta 2018. godine, dakle, nakon što je istakao svoju kandidaturu za člana Predsjedništva, Komšić pokrenuo inicijativu za ujedinjenje stranaka ljevice. Predložio je da se održi kongres ujedinjenja SDP-a, DF-a, NS-a i GS-a. Posebno je zanimljiv, ali i čudan Komšićev prijedlog za način ujedinjavanja. Stranke bi prvo bile ugašene, a zatim bi se osnovala nova, ujedinjena stranka, s novim nazivom i simbolima, pod uvjetom da ni jedan od aktuelnih lidera ne može biti kandidat za predsjednika novoosnovane partije.

Da bi motivirao lidere ljevice da pristanu na njegov koncept ujedinjenja, Komšić je poručio: “Garantujem vam spektakularnu izbornu pobjedu… Ni SDA ne bi mogla parirati s izbornim rezultatom, niti bilo ko ako se dogodi ujedinjenje ljevice.” Dakle, u mnoštvu svojih zabluda Komšić ipak ispravno cijeni političku moć SDA. Dok mnogi unutar ljevice smatraju da je izvjestan radikalan poraz SDA, Komšić je u vezi s tim upozorio da SDA nije samo stranka već i politički pokret kojeg Bošnjaci osjećaju kao garanta svoje zaštite. “SDA kao politički i društveni koncept (nacionalni, prim. aut.) sigurno nije institut koji će prvi pasti u BiH… Garantujem da taj koncept pada zadnji.” Takvim svojim stavovima o snazi SDA Komšić želi motivirati ujedinjenje ljevice. To smatra jedinim načinom za uspješno “pariranje” SDA. Ostale nacionalne stranke u sklopu motiviranja za ujedinjenje ljevice nisu Komšićeva preokupacija. On uopće ne razmatra kako ujedinjena ljevica treba “parirati” SNSD-u, HDZ-u…, već samo razmatra kako ujedinjena ljevica treba “parirati” SDA.

KOMŠIĆEVA DESTRUKCIJA

Mnogi smatraju kako je prisajedinjenje SDP-u jedina alternativa totalnoj propasti DF-a i GS-a. Pri tome treba imati u vidu da Naša stranka sebe ne smatra socijaldemokratskom, već liberalno ideološki orijentiranom. Vjerovatno je da će ljevica dalje slabiti jer se njeni lideri bave sami sobom i svojim ličnim političkim karijerama. Da nije toga, uviđajući stranputicu, lideri DF-a, GS-a i NS‑a rasformirali bi te stranke, a članstvu i simpatizerima dali upute da se svi đuture vrate u SDP. Umjesto da tako postupe pred opće izbore, lideri ljevice biračima nude liderske ambicije za lični prestiž. Umjesto da im ponude uvjerljive programe i koncepte oporavka bh. društva i države, jer je oporavak (ujedinjene) ljevice nužda na putu oporavka i društva i države.

Komšićeva destrukcija slabljenjem SDP-a, odnosno slabljenjem ljevice, već je odavno poznata na političkoj sceni u BiH. Komšićevo “plašenje” Čovića svojom kandidaturom za člana Predsjedništva BiH, čini se, nije zabrinulo lidera HDZ-a. Čović je odgovorio da mu je svejedno šta će se dešavati s ljevicom, odnosno, da mu je svejedno da li će se ona ujedinjavati ili ne, jer on (Čović) nije “ohrabrivao” Komšića kada je “dijelio” SDP niti će ga ohrabrivati da se njegov DF “ponovo spaja” sa SDP-om. Ustvari, Komšić je ranijim istupanjem iz SDP-a, kao i aktuelnim jednostranim kandidiranjem za člana Predsjedništva BiH, nanio udarac ideji ujedinjenja i ideji zajedničkog nastupa stranaka ljevice, što je ustvari njegova karijeristička destrukcija na štetu ljevice. Komšić je bio generator podjela i slabljenja SDP-a i ljevice u cjelini, pa kao takav ne može biti uvjerljiv i kredibilan pokretač ujedinjenja i zajedničkog nastupa ljevice.

Poslije izbora 2010. godine, ohrabren bošnjačkim glasovima, Komšić je oholo izazvao sukob s tadašnjim liderom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom, napustio SDP i osnovao svoju DF. Dakle, Komšić je cijepao ljevicu u vrijeme kada je smatrao da je (lično) politički snažan, a sada, kada je bitno politički oslabljen, inicira ujedinjenje. Izlaskom iz SDP-a pocijepao je i otuđio značajan dio te stranke, jer su mnogi iz neznanja ili naivnosti krenuli za njim. Za proteklih nekoliko godina većinu od onoga što je otuđio od SDP-a izgubio je, a štetne posljedice za ljevicu, za šta je kriv upravo Komšić, teško se prevazilaze. Sada, kada su mnogi napustili Komšića i njegov DF, on ne bi imao šta vratiti i unijeti u ujedinjenu ljevicu jer je izgubio ono što je ranije otuđio cijepanjem od SDP-a.

Ujedinjenje za koje se zalaže bilo bi mu spas od daljeg političkog blamiranja. Tako bi mogao predstaviti javnosti kako je DF nestao putem ujedinjenja ljevice, a ne da je nestao zbog drastičnog slabljenja stranke. S obzirom na takve, sebične motive za ujedinjenje ljevice, eventualnim ujedinjenjem po Komšićevom prijedlogu, isti bi taj Komšić odmah ujutro počeo podrivati tako ujedinjenu ljevicu, jer bi u kadrovskoj kombinatorici za sebe tražio nesrazmjerno više od onoga što bi u obliku ostataka od rasutog DF-a unio u novu ujedinjenu ljevicu. Nermin Nikšić je ispravno postupio kada je od Komšića zahtijevao da ono što je preostalo od DF-a priključi SDP-u i da to prisajedinjenje bude Komšićev doprinos ujedinjenju ljevice.

SAMO PROTIV SDA

Sastavni dio agitacije za ujedinjenje ljevice jeste agitacija protiv saradnje s “nacionalistima”, kako se u ideološkom ambijentu ljevice nazivaju sve političke stranke s nacionalnim predznakom, tako i SDA. U uvjetima političke strukture i ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, kakva bi god ljevica pobijedila, ona ne bi mogla uspostaviti vlast bez saradnje s nacionalnim strankama. Upravo to dobro znaju ljevičarski agitatori protiv saradnje s nacionalnim strankama jer bi u slučaju pobjede na izborima za ljevicu bilo bitno eliminirati SDA, a saradnja s hrvatskim i srpskim nacionalnim strankama njima bi bila sasvim prihvatljiva.

U tom smislu treba sagledati pismo Nevena Anđelića i Dine Mustafića adresirano na lidere SDP‑a i DF-a. Od njih su zatražili ujedinjenje ljevice, uz upozorenje da je “neprihvatljiva saradnja s nacionalnim strankama u bilo kojem obliku, na bilo kojem nivou”, jer nacionalno organiziranje “kompromitira ideje socijaldemokratije pred etičkim izazovima i humanističkim idealima”. Takvo Anđelićevo i Mustafićevo obraćanje sugerira najmanje dva pitanja. Prvo, s kim bi ljevica u BiH kakvu Anđelić i Mustafić zamišljaju sarađivala radi uspostave vlasti u slučaju da na izborima SDA ne dobije nijedan glas, a da sve bošnjačke glasove dobije ljevica? Drugo, zašto Anđelić i Mustafić svoje pismo nisu poslali i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, jer bi njegov ulazak u novu partiju, na inicijativu Komšića, riješio osnovni problem ljevice, a to je nedostatak multietničkog kapaciteta?

Jer, suštinsko je pitanje ljevice kako sebi ojačati multietničku podršku. Očito je da Anđelić i Mustafić ne razmišljaju o tome. Da razmišljaju o tome, oni bi više vremena provodili u Banjoj Luci, Bijeljini, Trebinju… Jer je u aktuelnim uvjetima važno srpsku i hrvatsku socijaldemokratiju, ako uopće takvo što postoji, ujediniti s bošnjačkom. Anđelićeve i Mustafićeve lekcije Sarajlijama o “etičkim izazovima i humanističkim idealima” nisu kredibilne ako takve lekcije u isto vrijeme ne prezentiraju Banjalučanima, Bijeljincima, Trebinjcima…

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!