Kome treba patnja

Patnja je ključ, šifra i u njenom se uzavrelom grotlu krije odgovor na pitanje svih pitanja: Zašto tumaramo po ovom nesretnom svijetu? O tome bih želio razgovarati! Ako ne, možemo i o bilo čemu drugom, samo, molim Vas, poštedite me citiranih misli i podrazumijevajućih stavova i nasihata! To mi ne treba

Koračam kroz kišni dan ka Emirovoj kući. Ondje me čeka izvjesni sufijski učitelj iz Prizrena, Mehmed mu je ime, Emirov usputni gost i stari prijatelj za kojeg do tada nisam čuo. Emir mi reče kako su se u razgovoru dotakli i mene, pa, ponukan ko zna čime, šejh je pitao da li je moguće i izvodivo da se susretne sa mnom i bliže upozna.

Ulazim u kuću, pozdravljamo se, a Emir me obavijesti da šejh tečno govori bosanski jezik, naše je gore list, porijeklom iz Rogatice.

– Kažeš, Sadik ti je ime? – upita šejh netremice me gledajući u oči.

– Da.

– Ama, Emir mi je malo pričao o tebi! Kaže, zanimljiv si čovjek, odmjeren, pristojan, a, kako čujem, i žalost ti je skoro u kući bila, pa, velim ja njemu – de da pozovemo čovjeka, možda bi se moglo šta i pripomoći, a, ako ništa, ima lijepa riječ, lijep nasihat!

– Tako sam i shvatio Vaš poziv.

– Dobro, dobro… A, da ti kažem, niko nije pošteđen deverata! Naš dragi Pejgamber veli: “Kada bi čovjek hodao po zemlji potpuno čist od grijeha, opet bi ga pogađale nevolje.”

– Zbog čega?

– Kako zbog čega?! Pa, čovjek se iskušava cijelog života! Osim toga, Bog najbolje zna!

– Zašto se čovjek iskušava?

– Da se ne uzoholi, da upozna samog sebe i spozna da je slab, nemoćan i potpuno ovisan o neizmjernoj milosti Uzvišenog Boga!

– A zašto se čovjek iskušava i onda kad je upoznao sebe i spoznao svog Gospodara?

– Iskušenja čiste insana od grijeha! Ubod trna skida mali grijeh, a koliki je iman, tolika su i iskušenja!

– Mi ovdje o patnji govorimo, šejh efendija – rekoh mirno. O patnji koja Bogu odanog čovjeka ždere, lomi, ispija mu krv, otima snagu, gasi plemenite želje, nakane, vizije, sve! O čovjeku okruženom hordama licemjera! Iskušenja proizvode patnju, ali kome je patnja potrebna?! Bogu?! Ne! Bog je milostiv i čist od svega! Čovjeku?! Također ne! Pa, kome onda?! I gdje je smjestiti, kako je razumjeti?! I može li se patnja uopće shvatiti kad srce krvari, a um posrće?! Kome je potreban ibadet u kojem nema srca, radosti, zadovoljstva, olakšanja?! Nikome! Ni Bogu, ni robu! Patnja je ključ, šifra i u njenom se uzavrelom grotlu krije odgovor na pitanje svih pitanja: Zašto tumaramo po ovom nesretnom svijetu? O tome bih želio razgovarati! Ako ne, možemo i o bilo čemu drugom, samo, molim Vas, poštedite me citiranih misli i podrazumijevajućih stavova i nasihata! To mi ne treba!

Tajac. Sobu ispuni mučna tišina, a na Emirovom se licu jasno moglo iščitati koliko se pokajao što je pristao pozvati me.

– U pravi si, o tome treba govoriti – reče šejh. Ali, koliko god govorili, bojim se, bit ćemo sve dalje od pravog odgovora, a sve bliže nerazumijevanju koje treperi među nama. Odgovor postoji i on je u tebi, meni, svima nama: sazrijeva, oblikuje se, a kad dođe vrijeme za to, i obejani ti se njegovo značenje, a na upit nekog drugog šta je patnja? odgovor nećeš moći dati, jer je tebi otkriveno značenje neizrecivo i samo tvoje. I znaj da Bog, onako kako mijenja dan u noć, a noć u dan, mijenja i naša stanja, sve dok srce i jezik ne postanu jedno. Tada se zastori otkrivaju i sve biva jasno. Do tog stanja, uz Božiju milost i pomoć, morat ćeš doći sam, a one koji ti na tom putu ponude iskrenu pomoć ne odbijaj i čvrsto ih se drži. Uzgred, o tebi znam mnogo, ti o meni ništa! Pa, zar misliš da si ovdje tek zato da bismo se upoznali? Ne, nisi! I drago mi je što si otvoren i iskren! Doduše, malo poljut, ali iskren zaista jesi! To je dobro! I kao takvom, otvorenom i iskrenom, ja ti otvoreno i iskreno pružam prijateljsku ruku! I, ako si pametan, a vidim da jesi, nemoj je odbiti!

Neuvjeren, jer nisam ga srcem osjetio, učtivo sam mu pružio ruku, digao se i otišao. U povratku kući razmišljam o njegovim riječima: “Uzgred, o tebi znam mnogo, ti o meni ništa! Pa, zar misliš da si ovdje tek zato da bismo se upoznali? Ne, nisi!” Razmišljam i osjećam kako me ispunjava osjećanje zadovoljstva, ozarenja, štaviše.

Znao sam i zašto: pročitao sam još jednog prevaranta.

Prethodni članak

Sexgiving

Sljedeći članak

Želje se nekad i ostvare

PROČITAJTE I...

I, eto, umrli je bio u gasulhani, desetak metara od sobe u kojoj sam spavao. Bože Svemogući, šta da radim? Ako kažem džematu da ne smijem gasuliti, svi će reći: “Pa, kakav je to hodža?” Opet, ako budem gasulio, crknut ću od straha

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!