Kome i zašto smeta turska vojna akcija protiv terorista

Operacija “Maslinova grana”, koja za cilj ima uništiti djelovanje terorističkih organizacija kao što su PKK, YPG i PYD na granicama Turske, jeste legitimno pravo Turske na odbranu. Mještani se vraćaju u mjesta oslobođena od terorista, bolesnici nakon dužeg vremena dobijaju lijekove, civili se ponovo osjećaju sigurnim. Uprkos ovim činjenicama, neki bosanskohercegovački mediji operaciju “Maslinova grana” predstavljaju kao operaciju protiv kurdskog naroda

U decembru 2017. godine zastupnik turske opozicione stranke CHP (Republikanska narodna stranka) Engin Altay na zasjedanju Parlamenta Turske izjavio je: “Da ova Vlada (AKP) uradi i najbolji posao na svijetu, mi kao opozicija nećemo tome aplaudirati. To je obaveza koju su nam dali naši glasači.”

Čak i ovakva opozicija, koja javno prizna da će biti protiv svega što uradi vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP), sve i da je to dobro za državu Tursku, podržala je Vladu Turske u odluci o pokretanju operacije u Afrinu, u Siriji. Jer, kada je riječ o djelovanju terorističkih grupa na granicama Turske, i ovakvoj opoziciji jasno je da tu nema igre i da je u pitanju sigurnost države i naroda. Jasno je svima, ali nije pojedinim bosanskohercegovačkim analitičarima koji se posebno ističu kada je potrebno kritizirati Tursku. Kao da se vode izjavom CHP zastupnika Altaya pa osjećaju obavezu da kritiziraju sve kada je riječ o Vladi Turske, bez obzira na to ima li ta kritika osnova.

TERORISTI UBIJAJU I KURDSKE CIVILE

Operacija “Maslinova grana”, koju je turska vojska u Afrinu započela 20. januara ove godine i koja za cilj ima uništiti djelovanje terorističkih organizacija kao što su PKK, YPG i PYD na granicama Turske, jeste legitimno pravo Republike Turske na odbranu. Mještani se vraćaju u mjesta oslobođena od terorista, bolesnici nakon dužeg vremena dobijaju lijekove, civili se ponovo osjećaju sigurnim. Uprkos ovim činjenicama, neki bh. mediji operaciju “Maslinova grana” predstavljaju kao operaciju protiv kurdskog naroda. Nije im dovoljno ni to što Kurdi, koji žive u Turskoj, podržavaju ovu operaciju turske vojske. Ne žele ti mediji vidjeti ni činjenicu da i kurdski civili ginu od napada terorističkih grupa PKK, YPG i PYD.

Također, niko od tih bh. medija ne vidi brojne napade PKK pristalica na turske institucije u evropskim državama. Iako je PKK na listi terorističkih organizacija Evropske unije i SAD-a, upravo u državama Evropske unije pristalice PKK organiziraju razne skupove na kojima veličaju i svog vođu Abdullaha Öcalana.

U njemačkom gradu Kassel, dan nakon što je počela operacija “Maslinova grana”, pristalice PKK napale su Sultan Alpaslan džamiju, kao i Sultan Eyüp džamiju u gradu Leipzig. Isti dan u Austriji, u Salzburgu, napadnuta je Ambasada Turske, na čijem su objektu polupani prozori i vrata, a tri su osobe privedene. Na njemačkom aerodromu Hannover 23. januara pristalice PKK održale su nenajavljeni skup, nakon kojeg su palicama napali turske državljane. Istog dana u Holandiji, u Rotterdamu, napadnuta je džamija koja pripada Geylani vakufu, čiji su prozori polupani, a na zidovima ispisani nazivi terorističke grupe PKK. Dan poslije, u njemačkom Frankfurtu napadnuta je džamija Sultan Eyüp, gdje su pristalice terorističke organizacije PKK ostavile i prijeteće pismo, a na vrata ispisali poruku “PKK OSVETA AFRIN”. I u irskom Dublinu napadnuta je Ambasada Turske.

U Holandiji, u Hagu, 26. januara napadnute su prostorije kulturnog udruženja “Holandija – Azerbajdžan –Turska”, a isti dan u Amsterdamu više PKK pristalica napalo je taksistu turskog porijekla. U njemačkom Kölnu 27. januara okupilo se oko 20 hiljada pristalica PKK, od kojih je dvoje privedeno zbog napada na policajce. Dan kasnije u Francuskoj, u Bordeauxu, napadnuta je džamija na kojoj su također ispisani natpisi “PKK, Afrin, Vratit ćemo se” i slične prijeteće poruke. Ništa nije bolje ni u švicarskom Zürichu, u kojem su PKK pristalice 30. januara pokušale zapaliti automobil koji pripada uposlenicima turskog konzulata. Turska konzularka Asiye Nurcan İpekçi u izjavi za Anadoliju naglasila je da je ovo već treći napad na turski konzulat u godini dana, ali da još nisu uhvaćeni počinioci. U njemačkom Aachenu, u ranim jutarnjim satima 31. januara, napadnuta je Sultan Eyüp džamija, a sljedbenici terorističke organizacije PKK na zidovima su ispisali “Afrin nije sam. Zaustavite slanje njemačkog oružja”.

Ovo su samo neki od brojnih napada na turska predstavništva i institucije u Zapadnoj Evropi koji su zabilježeni nakon početka operacije u Afrinu.

UBOJITA PROPAGANDA TERORISTIČKIH ORGANIZACIJA

Možda je potrebno posebno izdvojiti i protest PKK pristalica u Berlinu 29. januara na sedmičnoj pres-konferenciji glasnogovornika Vlade Njemačke i ministarstava. S obzirom na to da se na ovu konferenciju ne može ući bez pres-kartice, začuđujuće je kako su PKK sljedbenici ušli i unijeli zastave s natpisima PYD i YPG. A možda je ovo još samo jedan pokazatelj da je Turska sama u borbi protiv terorizma?

S druge strane, PKK provodi kampanju na društvenim mrežama protiv operacije u Afrinu služeći se lažima na koje, očigledno, nasjedaju i pojedini u Bosni i Hercegovini. PKK je do sada objavila bezbroj fotografija ranjenih ili mrtvih civila, među njima i beba, tvrdeći da je riječ o civilima ubijenim u operaciji “Maslinova grana”. Međutim, za kratko vrijeme saznalo se da su to stare fotografije, objavljene prije godinu ili dvije, većinom civila poginulih u ratu u Siriji, Iraku i slično. Tako su teroristi PKK-a, pod naslovom Spasite djecu u Afrinu, objavljivali fotografiju djece ranjene u sirijskoj bolnici 2015. godine ili djece ranjene u Gazi 2010. godine. Objavljivane su i fotografije s tvrdnjama da je na njima srušeni turski vojni helikopter, uništeni turski tenk, ali se ispostavilo da su i te tvrdnje lažne, te da je riječ o fotografijama ranije snimljenim na različitim lokacijama i da nemaju veze s turskim oružanim snagama.

Sve ovo dokazuje čime se služe pristalice terorističkih organizacija kao što su PKK, PYD i YPG, a protiv kojih su turske oružane snage i pokrenule operaciju “Maslinova grana”. Ono što je opasnije i ozbiljnije od terorističke propagande jesu ratna djelovanja ovih organizacija. 2. februara ove godine teroristi PYD/PKK raketirali su devet puta turske provincije Kilis i Hatay, u kojima su poginule dvije, a ranjeno devetnaest osoba. Prema podacima koje je objavila agencija Anadolija, samo od 20. januara do 31. januara, teroristi PYD/PKK raketirali su i granatirali 53 puta civile u Turskoj, od toga je 30 raketnih i jedan minobacački napad izvršen na provinciju Hatay, a 22 raketna napada na provinciju Kilis. U ovim napadima poginulo je pet civila, ranjene su 73 osobe, među kojima su i djeca, oštećeno je šesnaest kuća, jedna džamija, petnaest poslovnih objekata i dvadeset i šest vozila. Dvije osobe poginule su u džamiji dok su obavljale molitvu.

Ne čudi što se pojedine zapadne sile, za koje se zna da snabdijevaju i oružjem PKK i njene ogranke, protive operaciji “Maslinova grana”, ali je začuđujuće da u Bosni i Hercegovini postoje oni kojima ova operacija turskih oružanih snaga smeta. Ko i zbog čega može braniti teroriste koji ubijaju civile?

PROČITAJTE I...

O tome sam javno govorio i pisao u medijima na više jezika, mimo bosanskog, da Bošnjaci s Kosova trebaju biti uključeni u dijalog i, u tom kontekstu, da i nama ne odgovara nikakva podjela Kosova, odnosno pomjeranje granica. Razloga je najmanje tri. Prvi, većina Albanaca je protiv toga, a to znači da se sumnja da će takvo rješenje još više iskomplicirati mogućnosti dogovora jer će se otvoriti neka bolna pitanja. Drugi razlog je što “korekcija granica” dotiče direktno Bošnjake Kosova jer gube naselja Rvatsku i Berberište u općini Leposavić. Treći razlog što smo protiv “korekcije granica” jeste zbog već kazane strepnje da je Bosna i Hercegovina zapravo glavna meta ovakvim načinom rješavanja kosovskog spora sa Srbijom

Italija jeste u recesiji, i to nije sporno. Ali, znatno je važnije da je ta vijest malo važna u svjetlu činjenice da su i Italija i veći dio ostatka EU u ozbiljnoj krizi koja nije samo tehničke naravi i koja se može riješiti s nekoliko finansijskih i monetarnih instrumenata, već samo promjenom paradigme koju je, makar i populistička, vlast u Italiji počela najavljivati. Produžena kriza u Italiji znači i produženu krizu u EU te značajan utjecaj na male privrede poput BiH, čiji je glavni izvoz u EU (a mogao bi i trebao i drugdje, što se nekada i radilo)

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!