Kolindizacija BiH po Čovićevom receptu

Dodik i Čović naumili su da mijenjaju Zakon o Ustavnom sudu BiH, koji je Dodiku trn u oku od trenutka kada je presudio da je 9. januar Dan RS-a neustavan. Dodik bi mijenjao zakon o instituciji čije odluke ne priznaje. Predsjednica Hrvatske nam predlaže federalizaciju države (kao da nije dovoljno federalizirana), a iz Washingtona stiže prijedlog o dvama novim distriktima – Srebrenica i Stolac s Neumom

Političko ljeto bilo je vrelo, a ni početak jeseni nije ništa drugačiji. Kako se god pogleda, budućnost je maglovita. Šta nas čeka u toj magli, još ne znamo, ali se mogu prepoznati konture Ustava BiH ili Aneksa 4 Daytonskog mirovnog sporazuma. Svi bi da ga mijenjaju, neko na ovaj, neko na onaj način. Tako su se nedavno u Banjoj Luci sastali lider HDZ-a Dragan Čović i lider SNSD-a Milorad Dodik, prvi u Hrvata i prvi u Srba. Ukratko, dogovorili su se da pripreme izmjene Zakona o Ustavnom sudu BiH, instituciji koja je ustanovljena Aneksom 4 Daytonskog sporazuma. To će biti prijedlog “dvaju naroda”, a Dodik smatra da Bošnjaci, odnosno SDA, ne mogu odbijati baš sve. Dodiku je Ustavni sud trn u oku otkada je presudio da je 9. januar, Dan RS-a, neustavan. Dodik je, suprotno odluci Ustavnog suda, organizirao referendum o 9. januaru, a sada bi, da mu “Ustavni sud ne bi kreirao politički sistem u zemlji”, odlučio pripremiti izmjene Zakona o Ustavnom sudu, bezbeli da mu minimizira ulogu. Osim toga, sve se češće spominju inicijative za promjenu unutrašnjeg uređenja BiH. Jedna je takva došla iz američkih nevladinih i akademskih krugova s velikom šansom da je podrži američka administracija nakon predsjedničkih izbora. Ona podrazumijeva uvođenje dvaju novih distrikta u BiH. Tako bismo, osim Distrikta Brčko, dobili distrikte Srebrenica i Stolac s Neumom. Uz to, postoji i inicijativa predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar‑Kitarović koja podrazumijeva federalizaciju BiH, šta god to značilo. A pitanje svih pitanja jeste podržava li predsjednica Hrvatske Čovićev treći entitet, ekskluzivno hrvatsku teritoriju?

Dodajmo i to da bi se sudbina BiH mogla ponoviti, nadamo se ne na način ironične igre. Naime, ako je vjerovati najavama iz washingtonskih krugova u pogledu inicijative za unutrašnje preuređenje, time će se pozabaviti administracija Hillary Clinton ukoliko pobijedi na predsjedničkim izborima. Ne treba ni podsjećati na ulogu njenog muža, bivšeg predsjednika SAD-a Billa u Daytonu.

“Očigledno sad BiH nije u prioritetima SAD-a. Ako bi pobijedila Clinton, koja dobro poznaje prilike u BiH, u više je navrata bila u BiH, mislim da bi mogla odigrati pozitivnu ulogu, ali tu ne treba očekivati brze promjene jer, oni kad se instaliraju, trebat će im dosta vremena da se upute u svoju problematiku, a BiH kad dođe na red”, kazao je Kasim Trnka, profesor ustavnog prava.

No, o idejama za unutrašnje preuređenje BiH razgovarali smo s pravnicima, političarima i analitičarima. Šta oni misle o novim distriktima i federalizaciji te smatraju li da je opasno u ovom trenutku ulaziti u izmjene Ustava BiH, pročitajte u nastavku.

 Omer Ibrahimagić, profesor ustavnog prava i bivši sudija Ustavnog suda Federacije BiH

“Dio BiH već je federaliziran, to je, dakle, Federacija BiH. Ako bi trebalo da se BiH federalizira na cijeloj teritoriji, to znači da bi trebalo da Republika Srpska ima pet dodatnih kantona, u tom slučaju, osim ovih 10, imali bismo još pet kantona. Iskreno da kažem, ja sam očekivao, kada su Amerikanci dali inicijativu u vezi s prestankom rata između BiH i Hrvatske, kada je stvorena Federacija BiH, da će oni i ovaj dio koji je kontrolirala srpska vojska također priključiti toj federaciji. Kao što se zna, Srbi uopće nisu pristali na takvu varijantu. Prema tome, ta ideja Kitarovićke, ako misli na stvaranje hrvatske federalne jedinice u BiH, uopće ne odgovara jer odgovor bošnjačke strane na te ideje dat je 1993. godine na Prvom bošnjačkom saboru, kada je Owen-Stoltenbergov plan bio da se BiH podijeli po nacionalnom kriteriju u tri republike i da se stvori neka vrsta unije BiH. Tada je dat odgovor od Bošnjaka. Bošnjaci neće pristati na takvu vrstu federalizacije.

Što se tiče novih distrikta, ako bi inicijativa bila realizirana, ona bi bila iznuđena praksom u posljednjih 20 godina. Srebrenica je trebala još u Daytonskom sporazumu da bude jedan zaseban entitet u smislu distrikta po uzoru na Brčko, imajući u vidu zločine, odnosno genocid u Srebrenici. Što se tiče Stoca, to također nije loša ideja imajući u vidu da su Hrvati izvršili etničko čišćenje Stoca i da su na neki način uzurpirali prava u Neumu, koji je grad BiH s izlaskom na more, i na taj način stvorili isključivo hrvatski grad s opstrukcijom izdavanja dozvola za izgradnju objekata Bošnjacima i Srbima. Smatram da bi i to mogao biti dobar prijedlog za distrikt Stolac – Neum i da se izgradnjom ovoga novoga puta Stolac – Neum BiH u cijelosti poveže sa svojim morem.”

Na pitanje da li je opasno raspakivanje Daytona, Ibrahimagić pojašnjava da dvije trećine Daytona nisu provedene. Prema tome, to je promjena Ustava BiH. Daytonskim sporazumom u Aneksu 4, u članu 10, predviđeno je da se Ustav BiH može mijenjati dvotrećinskom većinom u parlamentu. O svim ovi prijedlozima i idejama ako budu formulirani od bilo koje političke strane odlučivat će Parlament. To, dakle, nije raspakivanje Daytona nego je ustvari ostvarivanje Daytona, odnosno njegova provedba.

 Ramiz Salkić, potpredsjednik RS-a

“Ako dođe do nekih promjena, a evidentno je da mora doći jer ovako ne ide dalje, pozicija Bošnjaka i Hrvata na prostoru entiteta Republika Srpska mora se drastično promijeniti. Neprihvatljivo je da ovo ostane samo entitet srpskog naroda, gdje samo građani srpske nacionalnosti imaju prava, a da ih drugi ne mogu ostvariti.

Mislim da su izmjene Ustava u smislu demokratizacije i stvaranja uvjeta za jednake mogućnosti svih građana na prostoru cijele BiH neophodne jer samo tako možemo osigurati da su svi građani podjednako zadovoljni i da imaju podjednaka prava. Evo, vidjeli smo da građani srpske nacionalnosti u Sarajevu iskazuju neku vrstu nezadovoljstva svojim položajem, Bošnjaci iskazuju nezadovoljstvo svojim položajem u Hercegovini, Hrvati uopćeno u BiH, Bošnjaci su nezadovoljni statusom u RS-u. Svi su nezadovoljni svojim statusom i zbog toga mora doći do nekih promjena.

Daytonski mirovni sporazum donio je mir i on je važan, ali je evidentno da danas imamo institucije i ljude koji ne poštuju Daytonski sporazum. Vlast RS-a prekršila je Daytonski mirovni sporazum održavajući referendum o odluci Ustavnog suda BiH, čije su odluke obavezujuće, što je definirano Ustavom iz Daytona. Prvi koji je prekršio Dayton jeste Milorad Dodik, predsjednik RS-a.”

 Kasim Trnka, profesor ustavnog prava

“Američka inicijativa ima smisla jer se pokazalo da su ta tri mjesta ustvari tačke potencijalnih nacionalnih sukoba i imalo bi smisla da se isključe, kao što je slučaj s Distriktom Brčko, iz nadležnosti entiteta i da budu neposredno vezane za državu, pa bi odnos političkih snaga i utjecaja na te sredine bio blagotvorniji i bolji. Međutim, to bi zahtijevalo promjenu Ustava, a za to treba saglasnost predstavnika sva tri konstitutivna naroda i dvotrećinska većina u Parlamentu BiH, tako da je prilično nerealno očekivati, bez nekog velikog međunarodnog pritiska, da se to tako i desi. Što se tiče inicijative predsjednice Hrvatske, to je nastavak priče koju je započeo Dragan Čović u BiH, koji sada kaže kako treba dograditi britansko-njemačku inicijativu kako bi se unijeli i politički kriteriji. Britansko-njemačka inicijativa govorila je o reformskoj agendi i potrebi da se stvori socijalni ambijent u kojem će građani osjetiti boljitak i stvoriti pritisak na institucije vlasti prilikom donošenja određenih odluka. Međutim, oni se zalažu da se izvrši prekompozicija unutrašnjeg uređenja BiH, pri čemu, iako to direktno ne kažu, polazeći od toga da Čović ponovo predlaže tzv. virtualne izborne jedinice koje bi se u dogledno vrijeme pretvorile u stvarne izborne jedinice s većinskim hrvatskim, bošnjačkim i srpskim narodom, to bi ustvari značilo konačno dezavuiranje integriteta BiH. Ta je priča počela još od Evropskog parlamenta koji je kazao da je rješenje za BiH federalizacija, pri tome javnost nije dovoljno obavještena da valjda nema zemlje na svijetu koja je više federalizirana od BiH, s ovoliko nivoa vlasti. Drugo je pitanje, međutim, po kojim se kriterijima vrši federalizacija. Ako bi se stvorila federacija na principu nacionalnih teritorija, to je apsolutno neprihvatljivo i to bi u krajnjoj liniji dovelo u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Federalizam na drugim osnovama, recimo regionalizam po evropskim principima, gdje bi se stvarale federalne jedinice oko velikih tradicionalnih kulturnih i gospodarskih centara, što je ustvari u tradiciji BiH da imamo prepoznatljive regije kao što su Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Mostar i Bihać, takva federalizacija koja bi vodila računa o ekonomskim, socijalnim, saobraćajnim, tradicionalnim i donekle nacionalnim kriterijima imala bi smisla. U svakom slučaju, čini se da bi ovo rješenje bilo bolje ako bi se htjela praviti federalizacija od federalizacije na nacionalnoj osnovi.

No, od domaćih političara ne možemo očekivati da će nešto ozbiljno uraditi u tom pogledu. Ulaziti u taj projekt bez ozbiljnog dogovora i stava međunarodne zajednice i jednog dobrog pritiska na domaće aktere bilo bi teško izvodljivo.”

 Šefik Džaferović, potpredsjednik SDA

“SDA, koju ja zastupam, BiH vidi kao državu multietničkih ekonomskih regija formiranih na način kako se svugdje u svijetu formiraju regije. Takvih nekoliko multietničkih ekonomskih regija u BiH historijski je potvrđeno i oni su poznati. To je najmanje pet takvih regija. Mi se za to zalažemo. Bilo kakva promjena Ustava u BiH podrazumijeva saglasnost svih subjekata koji su ovlašteni da daju tu saglasnost. U ovom trenutku ne postoji ta saglasnost. Zbog toga sam ja pobornik teze da je u BiH nužno implementirati ono što već imamo kao ustavna rješenja, a što se ne implementira. Dakle, treba da implementiramo Daytonski mirovni sporazum bez ikakve rezerve sa svim aneksima – Aneks 7 je nerealiziran, Aneks 9 također. Daytonski mirovni sporazum jeste sve ono što je iz njega proizašlo od potpisivanja do danas, to su svi zakoni, promjene Ustava koje su učinjene, odluke Ustavnog suda BiH, odluke Evropskog suda za ljudska prava – set odluka o ravnopravnosti naroda iz 2000. i odluke u predmetima Sejdić – Finci, Zornić i Pilav. Dakle, to su usklađivanja Ustava s evropskom konvencijom o ravnopravnosti naroda. Ja sam zagovornik toga da radimo na implementaciji usvojenih rješenja. Gubljenje je vremena, dok se ne postigne saglasnost, voditi raspravu o rješenjima o kojima nema saglasnoti u BiH, a da za to vrijeme stojimo i ne implementiramo ono što već imamo kao rješenje. Ako osiguramo implementaciju rješenja koja već postoje, BiH će otići znatno naprijed, npr., u osiguranju ravnopravnosti građana na području cijele BiH. Ustavno-pravna pozicija današnjih entiteta jeste da oni nisu etnički ekskluziviteti jednog naroda, nego su zajednice ili teritorije gdje svi narodi, konstitutivni i nekonstitutivni, moraju biti ravnopravni na svakom pedlju teritorije BiH.

Što se mene tiče, Srebrenica i Stolac, nema dileme, zaslužuju posebnu pažnju zbog svega što prati ove zajednice. Ali i oko toga je potrebno postići saglasnost.”

 Senada Šelo‑Šabić, znanstvena suradnica na zagrebačkom Institutu za razvoj i međunarodne odnose

“Inicijativa iz SAD-a i inicijativa predsjednice Kitarović, i niz drugih koje postoje, odražavaju određeni politički trenutak. A to je da postoji svijest da je ovako uređena BiH neodrživa i ne nudi prosperitet, stabilnost i samoodrživost. Dakle, nešto se mora mijenjati. Licitira se s puno različitih prijedloga i mislim da ćemo ih vidjeti još više. Federalizacija kao princip ne mora biti nužno loša, ali ako se tumači kao etnoteritorijalni princip federalizacije, zaokruživanje teritorija samo za jednu naciju, to je onda problematično iz mnogo razloga i onda je zanimljivo vidjeti koji će princip federalizacije ponuditi Hrvatska. Do sada nije ponudila ništa. U BiH već imamo Federaciju, kojom su bh. Hrvati nezadovoljni, nezadovoljni su i svi drugi, ali prije svega oni. Sad je zanimljivo koji će to biti model koji će ponuditi i koji će zadovoljiti interese za ravnopravnošću, jednakopravnošću i potpunoj participaciji u svim nivoima vlasti i sve ono što se ističe kao problem u sadašnjem ustroju Federacije BiH i cijele zemlje. Svaki plan koji se iznosi i koji će se iznositi u budućnosti neće se moći i ne bi trebao rješavati na razini visokih konferencija u kojima će sudjelovati sadašnji političari i neki strani koji žele nabrzinu riješiti problem Bosne i Hercegovine, a bez stvarnog razumijevanja stanja u BiH i bez stvarne zainteresiranosti za održivost samog projekta. Postoji jedna interesantna situacija koja se prepričava. Na kraju Drugog svjetskog rata Sir Fitzroy Maclean, kojeg je Čerčil poslao kao svog izaslanika u Jugoslaviju, došao je Čerčilu i rekao: “Gospodine premijeru, onaj Tito, naš partner i saveznik, Jugoslaviju vodi u komunizam.” Pita ga Čerčil: “Dragi gospodine, namjeravate li vi živjeti u Jugoslaviji?” Zapovjednik odgovori da ne namjerava, a Čerčil doda: “Ni ja.”

To je fundamentalni princip, ljudi koji žive u BiH trebaju biti zainteresirani i spremni da preuzmu odgovornost za svoju zemlju. Nikakvo pozivanje međunarodne zajednice da riješi problem, bez da se prije svega pokaže puna odgovornost prema svojoj vlastitoj zemlji, neće pomoći.

I prijedlog iz SAD-a vrijedan je razmatranja ako ga se prikaže cjelovito. Koliko sam shvatila, to je samo polazišna osnova za razmatranje, nije zaokružen prijedlog o kojem se može razgovarati kada se karte stave na sto.”

 Miodrag Živanović, profesor na Univerzitetu u Banjoj Luci

“Kod eventualnih promjena Ustava i unutrašnjeg uređenja BiH postoje dva bloka zadataka – kratkoročni i dugoročni, za što će nam trebati dosta vremena, energije, umijeća i znanja da to provedemo. Ovaj drugi dio zapravo je važniji za budućnost BiH. Riječ je o tome da su prethodne dvije decenije u našoj državi pokazale da budućnost BiH nije moguća na liniji i logici Bošnjak – Srbin – Hrvat. To jednostavno ne funkcioniše. Tu matricu treba promijeniti. Zasada je to nemoguće jer se ne mogu riješiti obične tehničke stvari, a kamoli ovako nešto. Ko bi želio nešto mijenjati morao bi društvo organizovati na potpuno novoj, drugačijoj matrici. Kratkoročne ideje i zamisli nisu ništa novo, bilo je govora odmah poslije Daytona da Sarajevo bude distrikt, a onda je bilo govora nekad 1996/97. godine da cijela BIH treba postati distrikt jer smo toliko mali itd. Moram reći da su rezultati funkcionisanja distrikta gotovo nikakvi, pravih efekata nema. I naravno, međunarodna zajednica ima izričit stav: nema trećeg entiteta, tu su saglasni i Washington i Bruxelles, samo to naši političari neće javno da kažu građanima, i drugo, nema secesije Republike Srpske. I tako mi čekamo gotova rješenja izvana u nekoj pat‑poziciji. Ima samo jedna gora stvar od toga, a to je da naši političari sami projektuju šta treba raditi.

Ne mislim da je opasno u ovom trenutku mijenjati bilo šta. Ovaj trenutak nema neku težinu, otkad sam se rodio mi smo u nekoj krizi, a imam dosta godina, sve isti dani, isti mjeseci, iste godine i ništa se ne može promijeniti. Bit će ovako kako jeste i ta žvakaća guma rastezat će se beskonačno.”

PROČITAJTE I...

Kako politika može biti međunarodno vjerodostojna ako najavljen prioritet nije u stanju poštivati i ako su u fokusu pripadnici samo jednog naroda u BiH? Na fonu tako sukreirane vanjske politike, za potrebe dijela domaće javnosti, Grabar Kitarović progovara Amerikancima dragim jezikom sigurnosnih prijetnji, iznoseći dvije opasne tvrdnje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!