Koliko je crvenih koza pomuzao Jasmin Imamović

Otvorenost je jedan od temelja socijaldemokratske ideje širom Evrope. Ali šta o tome zna SDP BiH čiji je član Glavnog odbora sinhroniziran na talasnoj dužini još jednog bajnog baje bosanskohercegovačke socijaldemokratije – Milorada Dodika?! Predsjedniku RS-a neprestano se pričinjavaju mudžahedini, arapske i turske najezde, islamske deklaracije, nabijanja na kolac, bombe i Bakir Izetbegović. Baš kao i njegovom kolegi Jasminu Imamoviću

Bosanskohercegovačku javnost, ili barem njen razumniji dio, skandalizirala je izjava dosadašnjeg gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića, koji je svoju izbornu kampanju započeo islamofobičnim ispadom. Jašući na valu medijskih zastrašivanja o prijetnji arapskih investitora, koji su navodno došli u BiH sa skrivenom namjerom da pokupuju naš grunt i otmu nam zemlju, on je ustvrdio da je “Sarajevo zavijeno u crno”, misleći pritom na arapske žene turistkinje. “Bakire Izetbegoviću, nećeš Tuzlu zaviti u crno”, vikao je Imamović, te se potom obratio ili zakleo svom drugu i komandantu čete SDP‑a Nerminu Nikšiću: “Predsjedniče Nikšiću, mi moramo pobijediti 2018. i poništiti te ugovore, vratiti teritorij BiH Bosancima i Hercegovcima.” Otkriva pritom tuzlanski Boško Buha da su “napravljeni planovi i za Tuzlu” i da samo “čekaju da padne SDP i Jasmin”.

Zanimljivo je da gotovo istovjetne parole širom regije uzvikuje radikalna desnica, kojoj ljevičari najčešće pripisuju koketiranje s fašizmom i nacizmom. Tako je u pojedinim zemljama Evrope, uslijed izbjegličkog vala iz muslimanskih zemalja, posljednje dvije godine porastao broj ultradesničarskih retoričara koji se nadahnjuju, gle čuda, istim mislima socijaldemokrate Imamovića. Čuli smo nedavno i od nekadašnjeg Tuđmanovog admirala Davora Domazeta Loše, a današnjeg savjetnika predsjednice Hrvatske, da se na Evropu sprema invazija 50 miliona islamskih vojnika. No, to ne treba čuditi jer navodno već 40 hiljada Arapa živi u Sarajevu. Barem su o toj posve neistinitoj brojci nedavno pisali neki zlonamjerni mediji. Dakle, zavijanje na crno čuli smo ne od nekog političkog marginalaca, živopisnog klauna iz neke minorne stranke preko noći sklepane u Klubu razvojačenih branitelja Herceg‑Bosne ili, pak, u Klubu prvoboraca NOB-a Doma penzionera Tuzla, nego utjecajnog člana Glavnog odbora SDP BiH.

Nije to nimalo u duhu socijaldemokratskih principa otvorenosti prema različitostima, odnosno otvorenost je jedan od temelja socijaldemokratske ideje širom Evrope. Ali šta o tome zna SDP BiH čiji je član Glavnog odbora sinhroniziran na talasnoj dužini još jednog bajnog baje bosanskohercegovačke socijaldemokratije – Milorada Dodika?! Predsjedniku RS-a neprestano se pričinjavaju mudžahedini, arapske i turske najezde, islamske deklaracije, nabijanja na kolac, bombe i Bakir Izetbegović. Baš kao i njegovom kolegi Jasminu Imamoviću.

Neko će lakonski ustvrditi “da je to samo izborna kampanja” ili “je to normalno kad su izbori”. Međutim, nije normalno, to je posve nenormalno. Bilo bi to isto kao da kažemo da sam ubio čovjeka, ali to je normalno jer sam bio ljut. Istukao sam noćas ženu, ali to je normalno jer nije umilna kao moja ljubavnica. Dao sam regionalnu nagradu lošem piscu, ali to je normalno jer sam za vlastitu promidžbu prisvojio gradski budžet. Ili, noćas sam zamijenio ljubavnicu za kozu, ali to je normalno jer sam bio pod utjecajem Tuzlanskog piva. Jasmin ne haje jer je po njemu vazda “cijela Tuzla jednu kozu muzla”, onu crvenu.

Ne, to nije normalno.

Nije normalno da Zlatko Hasanbegović, hrvatski desničar starčevićijanske provenijencije, nedavno napadne hrvatsku ljevicu riječima da su Rijeka i Tuzla jedini gradovi u kojima se vlast nije promijenila od 1945. godine, a da to SDP BiH potom koristi u svojoj izbornoj kampanji na području Tuzle kao dokaz postojanja crvene utvrde. Kakvi su to doslusi i s kime? Ko je tu desničar, a ko ljevičar? Šta se, pobogu, događa? Neki ljevičarski daltonizam u kojem su se pomiješali crvene partizanske zvijezde i crni velovi arapskih žena.

Iako je upravo Jajce grad u kojemu pratimo državnost BiH već gotovo hiljadu godina, sve do ZAVNOBIH-a, SDP palamudi da je Tuzla kolijevka socijaldemokratije i “da ne smije pasti” jer će “pasti i BiH”. No, njih simbolička vrijednost Jajca više ne zanima jer tamo nema glasova, ali zanimala je SDA koja je upravo s toga mjesta započela izbornu kampanju, sugerirajući vjerovatno da im je u ovom trenutku održanje državotvornosti važnije od bilo čijih glasova.

Zaboravili su pritom SDP-ovci da, bez obzira na ishod izbora 2016. ili 2018. godine, neće moći nikome otimati zemlju jer živimo u demokratiji. Jedino ako ne misle restaurirati 1945. godinu, kada su njihovi prethodnici otimali imovinu ideološki nepoćudnih. Odnosno kada su došli u gradove nakon što su “sjahali s koza” i otkrili da se može živjeti i u centru Tuzle umjesto u oboru. To je bio veliki napredak koji je preko krvi s Tuzlanske kapije šarlatanski vodio na kupanjac u Panonska jezera, kolektivnu pišaonu i Tuzlaka i koza.

 

PROČITAJTE I...

U tom smislu, ilustrativna je nedavna izjava Ane Babić, predsjednice Skupštine Kantona Sarajevo i članice SBB-a, koju je dala krajem oktobra: da je SBB pogriješio što je glasao za imenovanje škole u Dobroševićima po Mustafi Busuladžiću te da će ta stranka na nekoj od narednih skupštinskih sjednica pokrenuti pitanje promjene imena ove škole

Fahrudin Radončić glavni je nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Dalji trend takvih pogubnih Radončićevih utjecaja treba spriječiti glasanjem na izborima 2018. godine. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i drugi društveni faktori koji su trebali, a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!