Kojim pravom i za čije se interese Bošnjacima podmeće neofašizam

Fantomska stranka Esih-Hasanbegović najavljuje i promjenu naziva Masarykove ulice jer je Toma Masaryk bio zagovaratelj stvaranja Jugoslavije i sveslavenski orijentiran. Gotovo sinhrono, zasad neuspjelo, postavljenje spomen-ploče na rodnu kuću ustaškog komandanta Jure Francetića u Otočcu, i to kao “ustaše-antifašiste”, na tragu je izjave Zlatka Hasanbegovića da u Hrvatskoj nije bilo fašizma. Sljedbenici ustaške ideologije poslije rata su tumačili kako nisu bili fašisti jer bi se inače takvima nazivali. Po toj logici, ni Hitler nije bio fašista jer se nazivao nacional-socijalistom.

Trg maršala Tita, naziv jednog od najljepših zagrebačkih trgova, predmetom je spora od propasti Jugoslavije, a protesti manjeg broja ljudi koji vjeruju da je Josip Broz, prije svega, masovni zločinac, sa zahtjevom za dokidanje naziva trga po bivšem jugoslavenskom diktatoru, traju skoro trideset godina.

Demokratsko pravo protesta i drukčijeg mišljenja nije nikada osporavano. Tuđman, skojevac, partizan, general JNA i komunista protivio se izmjeni naziva trga na kojem se nalaze neke od najvažnijih institucija. Niti jedna vlast, republička ili gradska, nije bila sklona izmjeni. Sve do posljednjih lokalnih izbora, na kojima je dugovječni zagrebački gradonačelnik jedva osvojio relativnu većinu, pa mora koalirati s kime može, ustupcima, poput najave ove izmjene, kupovati glasove onih koji su s njime spremni koalirati.

Nije pitanje zahtjeva za izmjenom naziva suština stvari. Podijeljena javnost koja trg nije, osim službeno, nazivala maršalovim, neće biti protiv promjene ili dodjele Titova imena nekoj drugoj zagrebačkoj ulici, ako to dopusti zakon. Jer, podsjetimo se, Ustavni sud susjedne Slovenije poništio je 2011. godine odluku da se jedna ljubljanska ulica nazove po Josipu Brozu uz obrazloženje da to simbolizira različita kršenja ljudskih prava i da se time glorificira jedan totalitarni režim.

Nije sporno da je Tito, u skladu s principima ICTY-a i MCC-a, komandno odgovoran za masovne, ideološki motivirane zločine koje su njegove snage počinile nad Bošnjacima i Hrvatima u združenim akcijama s četnicima i za likvidacije vojnika poraženih vojski i civila u završnim operacijama i poslije prekida vatre, kao što nije sporno da je izrastao u ozbiljnog državnika i lidera te bio borac protiv fašizma. Zločine su činile sve savezničke vojske zbog kojih bi njihovi komandanti danas odgovarali pred međunarodnim tribunalima. Bojazan je da izmjena naziva trga znači početak vala zahtjeva za sličnim izmjenama u glavnom i ostalim gradovima Hrvatske, pa se očekuje ukidanje naziva Trga žrtava fašizma kao uvod u profašističku, proustašku reviziju historije.

Fantomska stranka Esih-Hasanbegović najavljuje i promjenu naziva Masarykove ulice jer je Toma Masaryk bio zagovaratelj stvaranja Jugoslavije i sveslavenski orijentiran. Gotovo sinhrono, zasad neuspjelo, postavljenje spomen-ploče na rodnu kuću ustaškog komandanta Jure Francetića u Otočcu, i to kao “ustaše-antifašiste”, na tragu je izjave Zlatka Hasanbegovića da u Hrvatskoj nije bilo fašizma. Sljedbenici ustaške ideologije poslije rata su tumačili kako nisu bili fašisti jer bi se inače takvima nazivali. Po toj logici, ni Hitler nije bio fašista jer se nazivao nacional-socijalistom.

Revizija historije nije novum u Hrvata. Čitava povijest Hrvata i Hrvatske u dobroj je mjeri revidirana, krivotvorena i sakrivena, skoro potpunim uništavanjem tragova drugog i drukčijeg, te ideologijama, od nacionalističke do komunističke. Od Karlovačkog mira 1699. godine i djelovanja Matije Mesića i fra Luke Ibrišimovića, koji su ognjem i mačem konvertirali preostalo muslimansko stanovništvo pod okrilje rimokatoličke crkve, anihilacije svih tragova druge materijalne kulture i civilizacije, do tretmana sekundarnih kao primarnih historijskih izvora ili artefakata u pisanju povijesti, posebno one ranosrednjovjekovne, na kojoj se gradila ideja nacije i velike države, čiji se ostaci naziru u ponašanju bosanskih Hrvata, a srž je ograničene ideologije advokata izmjena naziva trgova i ulica.

Za Bosnu i Bošnjake ovo je bitno radi ukazivanja na neke nelogičnosti. Gotovo čitav lijevi spektar, a i čudnovata Radončićeva stranka, stalno iznalaze fašiste i revizioniste unutar bošnjačkog korpusa. Trebalo bi priupitati gdje su slični znakovi i upozorenja o fašističkim skretanjima u Bošnjaka? Ko je, gdje i kada tražio izmjenu naziva ulica ili trgova po Titu, ili u novije vrijeme nekom od poznatijih ličnosti NOB-a, posebno ako je iz Bosne i Hercegovine? Ko je od Bošnjaka, kada i gdje rušio partizanske spomenike, govorio protiv antifašističke borbe ili s pozicija fašizma? Ko je od bošnjačkih političara rehabilitirao saradnike fašista ili masovne ubice, kako se to radi službeno u Srbiji, s Mihajlovićem, Kalabićem, pa i Nedićem te četničkim penzijama?

Da ne govorimo o četničkoj zločinačkoj ikonografiji i spomenicima koji niču poput gljiva poslije kiše po Dodikistanu. Kojim pravom i za čije se interese Bošnjacima podmeće neofašizam po receptu ravnoteže krivice i tri nacionalizma, po kojem su, ako ih već nije bilo, izmišljani “muslimanski nacionalisti” u Jugoslaviji te im suđeno na montiranim procesima, kao i stvarnim srpskim i hrvatskim šovinistima. No, logično je to. Nasljednici mentalnog sklopa Saveza komunista u SDP-u i u drugim strankama koje se predstavljaju kao lijevo orijentirane drukčije ne mogu razmišljati. Njihova matrica neumjerenog slavljenja kompletnog Titovog nasljeđa, nespremna na obračun s negativnim aspektima vlastite platforme, proizvodi sporadične i individualne otpore Titu i titoizmu, baš kao što u Srbiji i Hrvatskoj proizvodi masovnije, organiziranije i opasnije akcije. U Srbiji i institucionalne, službene. Opasne su to manipulacije i laži, pogotovo kada se bošnjački ljevičari poistovjećuju s trendovima u Srbiji i Hrvatskoj.

PROČITAJTE I...

Oni koji su zaista rođeni ovdje izgledaju kao da tu najmanje pripadaju. Opet podigoh pogled u krovove zgrada koje su izgradili ljudi što su dobro znali svoj zanat. U mraku su se mogle razaznati varijacije raznih evropskih utjecaja na lokalnu arhitekturu, bitka oblika i struktura odvijala se nesmetano već dugo vremena. A pogled onda padne na betonski trotoar, ispresijecan uzduž i poprijeko po potrebama vlasnika zgrade ispred koje se trotoar nalazio. A onda se odjednom nađeš ispod skele izlijepljene svim mogućim upozorenjima, kao da će ti to pomoći ako se nešto sruči na tebe

Taksistu zaboravka poznajem, a on mene ne. I da sam htio, a malo mi je falilo, mogao sam ga podsjetiti na njegovo svojedobno “distorzirano promišljanje, ponašanje i djelovanje” koje je, iz vizure njegovih roditelja, nastavnika i socijalnih radnika, također, vodilo u socio kulturološki sunovrat, određenije – u ćorku. No, ne rekoh ništa

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!