Kodeks Univerziteta na udaru: Šta muči Nenada Velu

Prava je istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazovanjem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.

Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu, koji je u javnu raspravu uputio Senat Univerziteta, izazvao je oštre kritike s već dobro poznatih adresa.

Ne manjka malicioznih tumačenja samog povoda zbog kojeg je Kodeks napravljen, kao ni onoga što se njime želi postići, a negativnih komentara nisu pošteđene ni osobe koje podržavaju donošenje Kodeksa. Sve se pokušava staviti u kontekst navodnog udara na nečija “prava”.

No, prava je istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazovanjem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.

Upravo su takvi najviše kriknuli, a ovdje izdvajamo reakciju Nenada Veličkovića, profesora srpske književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, koja ponajbolje otkriva prave pobude neosnovanih kritika.

Služeći se već izlizanim postmodernim moralnim relativizmom, Veličković problematizira kodeks tvrdeći da su ga donijele osobe koje bi da nameću “vlastite vjerske, konzervativne i patrijarhalne aršine”, a sve radi toga da “skroje prihvatljivo ponašanje i odijevanje”. Veličković tvrdi da je riječ o nametanju partikularnog morala i etike, tačnije da se oni pokušavaju promovirati u općeprihvaćene civilizacijske norme, što je po njegovom mišljenju floskula, jer takav moral, etika i norme ne postoje. No, da Veličković zapravo tako ne misli, otkriva nam žaleći što Univerzitet u Sarajevu nije “prva linija odbrane naučnih principa i univerzalnih humanističkih vrijednosti pred klerikalnom restauracijom sekularnog društva”.

Kako je moguće da za Veličkovića istovremeno ne postoje bilo kakve općeprihvaćene civilizacijske norme, moral ili etika, a da postoje izvjesne univerzalne (tj. zajedničke svima, bez izuzetka) humanističke vrijednosti, pogotovo kada imamo stotine tumačenja termina humanizam (npr. marksistički humanizam)? Naravno, riječ je o tome što Veličković ne plače zbog narušavanja bilo čijih i bilo kakvih prava, jer ih nacrt spomenutog Kodeksa i ne ugrožava, nego žali što on, njegovi sponzori i ideologija koju zastupaju nisu u situaciji da donose pravila pa da nam nameću vlastite “univerzalne humanističke vrijednosti”.

PROČITAJTE I...

Te “greške” u tabuliranju glasova toliko su providna krađa da podsjećaju na slabog đaka koji na putu od škole do kuće prepravi ocjene u svjedočanstvu. Naime, ovdje se krađa desila između izvještaja o glasačkoj kutiji i provincijske izborne komisije. Nije čudo da se opozicija i rukama i nogama borila protiv cjelokupnog ponovnog prebrojavanja glasova

S obzirom da mu ni sveti mjesec Ramazan nije pomogao razbistriti dvolične misli, izgleda da je riječ o nekoj vrsti patologije jer se i danas na stranici Vlade Kantona Sarajevo može pročitati kako je ugovor sa firmom Hering d.d, koja danas izvodi radove na Prvoj transferzali, potpisan još 28. septembra 2018. godine. To znači da je u mandatu premijera Adema Zolja i resornog ministra Muje Fiše, a ne u mandatu Forte i Konakovića, posao pripremljen i dodijeljen izvođaču. Od tog trenutka, potpisivanja ugovora, projekat ne realizira Vlada, pa ni ministar Šteta, kako to iluzionist Konaković uzvikuje, nego građevinska firma koja je dobila posao, u skladu sa potpisanim ugovorom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!