Kodeks – partijski neprijatelj br. 1

U tom tonu bili su i nastupi nekih osoba s ideološko-političkih ekstrema, poput tvrdnji LGBT aktivistkinje Maše Durkalić da je kodeks ustvari “perpetuiranje kulture silovanja i patrijarhata” i da “dozvoljavanjem ovakvih odredbi mi dozvoljavamo prodiranje fašizma u sve pore društva”!?

Javna rasprava o Nacrtu Kodeksa o ponašanju i odijevanju na UNSA, koja je održana u petak u sali Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, nekako je više ličila na predizborni skup ili sastanak partijskog komiteta nego na istinsku javnu raspravu. Poruke odaslane s ove “javne rasprave” duboko su uznemiravajuće jer pokazuju ne samo duboku politizaciju ove teme, te zadnje namjere onih koji se bune protiv Kodeksa, nego i trend da se preko ovakvih pitanja vodi određena vrsta kulturkampfa kojom se želi točak vremena vratiti unazad, a univerzitet, kao i cjelokupni obrazovni sektor, staviti pod utjecaj ideološke neokomunističke manjine.

Pokušavajući se predstaviti progresivnim braniocima ljudskih prava, kritizeri Kodeksa samim svojim nastupom, terminima koje su koristili i temama koje su potencirali ustvari su sami sebe prikazali onim što jesu: retrogradnim kompostom neoboljševika, trećevalnih feminista, partijskih poletaraca, stranačkih pehlivana, jurišnika identitetarne politike, uopće regresivnim snagama neokomunističke reakcije.

Njima smeta politička neutralnost koju Kodeks predviđa jer ih onemogućava da kadroviraju i vode svoju partikularnu politiku kroz univerzitet; oni nameću moralni relativizam tvrdeći da nije problem što neko na predavanja dolazi gologuz ili ličeći na jastučić za pribadače, nego je problem to što ga drugi doživljavaju kao nepristojnog egzibicionistu ili duševno nestabilnu osobu; tvrde i da ne postoje općeprihvaćene norme, a sve kako bi pokušali nametnuti svoje vlastite i tako dalje, i tako dalje.

Naročito su simptomatične i indikativne islamofobne i šovinističke poruke koje su odaslane s ove “javne rasprave”, a koje dodatno otkrivaju dublje pobude i razloge za gotovo histerično larmanje o Kodeksu. Tako je, recimo, profesorica Nermina Mujagić krajnje maliciozno i ničim izazvana uporedila Kodeks sa slučajem “Gluha Bukovica”, a novinarka Dženana Karup nazvala ga je pokušajem “islamizacije” Univerziteta, upotrijebivši taj termin kao opozit slobodi mišljenja i izražavanja.

U tom tonu bili su i nastupi nekih osoba s ideološko-političkih ekstrema, poput tvrdnji LGBT aktivistkinje Maše Durkalić da je kodeks ustvari “perpetuiranje kulture silovanja i patrijarhata” i da “dozvoljavanjem ovakvih odredbi mi dozvoljavamo prodiranje fašizma u sve pore društva”!?

Slične ideološki obojene pozicije zastupao je i asistent na FPN Jasmin Hasanović, svojevremeno kadar SDU BIH, ranije na bosanskohercegovačkom internet‑prostoru poznatiji pod nadimkom Nachtar, ali poznat i po agresivnom zastupanju panslavizma i paganstva, koji je ustvrdio da “Kodeks skepsu zamjenjuje dogmom, a nauku vjerovanjem”.

Ipak, svojevrsni ton cijeloj ovoj javnoj raspravi dala je potpredsjednica (a ne predsjednica kako to Avazov kolumnist Enver Kazaz napisa prije koju sedmicu) Naše stranke Sabina Ćudić, koja je, obraćajući se skupu bez trunke ironije, izjavila kako je Kodeks “primjer ideološke privatizacije javne ustanove s vrlo jasnom političkom porukom”, valjda nesvjesna koliko je ustvari njeno obraćanje bilo školski primjer “ideološke privatizacije javne ustanove s jasnom političkom porukom”.

No, izjava koja je možda ponajbolje a s najmanje riječi objasnila svu suštinu ovog skupa došla je od jednog anonimnog komentatora s ovdašnjeg ljevičarski nastrojenog internet-foruma, koji je ustvrdio da su se “zeleni previše razmahali” i da je “to” trebalo “u početku sjeći”.

Uzevši u obzir dolazeće izbore, dobro bi bilo da se Bošnjaci i građani generalno zamisle nad ovim riječima i činjenicom da se isti oni koji problematiziraju jedan obični kodeks ovakvim terminima i s takvih pozicija gotovo isto tako krajnje negativno i zlonamjerno odnose prema pitanjima bosanskog jezika, vjerskih sloboda, ali i prava na javno manifestiranje nacionalnog i vjerskog identiteta, te da dobro razmisle koga će zaokružiti. Od toga im možda ovise ne samo kolektivna nego i lična sloboda.

PROČITAJTE I...

Oni ispred sebe imaju vrlo opasan i ogroman teren. Riječ je o vrlo visokoj planini Plješevici, nema naseljenih mjesta. Tu je puno zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Ima i divljih životinja. Migranti su veoma ugroženi na tom putu i mi smo pokušavali da im skrenemo pažnju na to. No, oni imaju cilj da pod svaku cijenu pređu granicu i dokopaju se Evropske unije. Zato ne biraju ni vrijeme ni sredstva kako bi to ostvarili, kaže Ermin Lipić, načelnik bihaćke Gorske službe spašavanja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!