Kodeks – partijski neprijatelj br. 1

U tom tonu bili su i nastupi nekih osoba s ideološko-političkih ekstrema, poput tvrdnji LGBT aktivistkinje Maše Durkalić da je kodeks ustvari “perpetuiranje kulture silovanja i patrijarhata” i da “dozvoljavanjem ovakvih odredbi mi dozvoljavamo prodiranje fašizma u sve pore društva”!?

Javna rasprava o Nacrtu Kodeksa o ponašanju i odijevanju na UNSA, koja je održana u petak u sali Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, nekako je više ličila na predizborni skup ili sastanak partijskog komiteta nego na istinsku javnu raspravu. Poruke odaslane s ove “javne rasprave” duboko su uznemiravajuće jer pokazuju ne samo duboku politizaciju ove teme, te zadnje namjere onih koji se bune protiv Kodeksa, nego i trend da se preko ovakvih pitanja vodi određena vrsta kulturkampfa kojom se želi točak vremena vratiti unazad, a univerzitet, kao i cjelokupni obrazovni sektor, staviti pod utjecaj ideološke neokomunističke manjine.

Pokušavajući se predstaviti progresivnim braniocima ljudskih prava, kritizeri Kodeksa samim svojim nastupom, terminima koje su koristili i temama koje su potencirali ustvari su sami sebe prikazali onim što jesu: retrogradnim kompostom neoboljševika, trećevalnih feminista, partijskih poletaraca, stranačkih pehlivana, jurišnika identitetarne politike, uopće regresivnim snagama neokomunističke reakcije.

Njima smeta politička neutralnost koju Kodeks predviđa jer ih onemogućava da kadroviraju i vode svoju partikularnu politiku kroz univerzitet; oni nameću moralni relativizam tvrdeći da nije problem što neko na predavanja dolazi gologuz ili ličeći na jastučić za pribadače, nego je problem to što ga drugi doživljavaju kao nepristojnog egzibicionistu ili duševno nestabilnu osobu; tvrde i da ne postoje općeprihvaćene norme, a sve kako bi pokušali nametnuti svoje vlastite i tako dalje, i tako dalje.

Naročito su simptomatične i indikativne islamofobne i šovinističke poruke koje su odaslane s ove “javne rasprave”, a koje dodatno otkrivaju dublje pobude i razloge za gotovo histerično larmanje o Kodeksu. Tako je, recimo, profesorica Nermina Mujagić krajnje maliciozno i ničim izazvana uporedila Kodeks sa slučajem “Gluha Bukovica”, a novinarka Dženana Karup nazvala ga je pokušajem “islamizacije” Univerziteta, upotrijebivši taj termin kao opozit slobodi mišljenja i izražavanja.

U tom tonu bili su i nastupi nekih osoba s ideološko-političkih ekstrema, poput tvrdnji LGBT aktivistkinje Maše Durkalić da je kodeks ustvari “perpetuiranje kulture silovanja i patrijarhata” i da “dozvoljavanjem ovakvih odredbi mi dozvoljavamo prodiranje fašizma u sve pore društva”!?

Slične ideološki obojene pozicije zastupao je i asistent na FPN Jasmin Hasanović, svojevremeno kadar SDU BIH, ranije na bosanskohercegovačkom internet‑prostoru poznatiji pod nadimkom Nachtar, ali poznat i po agresivnom zastupanju panslavizma i paganstva, koji je ustvrdio da “Kodeks skepsu zamjenjuje dogmom, a nauku vjerovanjem”.

Ipak, svojevrsni ton cijeloj ovoj javnoj raspravi dala je potpredsjednica (a ne predsjednica kako to Avazov kolumnist Enver Kazaz napisa prije koju sedmicu) Naše stranke Sabina Ćudić, koja je, obraćajući se skupu bez trunke ironije, izjavila kako je Kodeks “primjer ideološke privatizacije javne ustanove s vrlo jasnom političkom porukom”, valjda nesvjesna koliko je ustvari njeno obraćanje bilo školski primjer “ideološke privatizacije javne ustanove s jasnom političkom porukom”.

No, izjava koja je možda ponajbolje a s najmanje riječi objasnila svu suštinu ovog skupa došla je od jednog anonimnog komentatora s ovdašnjeg ljevičarski nastrojenog internet-foruma, koji je ustvrdio da su se “zeleni previše razmahali” i da je “to” trebalo “u početku sjeći”.

Uzevši u obzir dolazeće izbore, dobro bi bilo da se Bošnjaci i građani generalno zamisle nad ovim riječima i činjenicom da se isti oni koji problematiziraju jedan obični kodeks ovakvim terminima i s takvih pozicija gotovo isto tako krajnje negativno i zlonamjerno odnose prema pitanjima bosanskog jezika, vjerskih sloboda, ali i prava na javno manifestiranje nacionalnog i vjerskog identiteta, te da dobro razmisle koga će zaokružiti. Od toga im možda ovise ne samo kolektivna nego i lična sloboda.

PROČITAJTE I...

Fahrudin Jašarević poznat je pod nadimkom Babo. Prekaljeni je policijski inspektor, specijalac i instruktor Specijalne policije. Nadimak je dobio od kolega kao najstariji specijalac u redovima policijske jedinice “Alfa”. Zapovjednik je Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske. Od prvog do zadnjeg dana branio je Hrvatsku od srpske agresije, dva je puta teško ranjavan. No, sudjelovao je i u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Kaže da ima dvije domovine i na to je ponosan. “Istinski, iz srca to osjećam”, otkriva nam Babo, s kojim smo razgovarali netom prije nego je Počasni vod dočekao predsjednika SDA Bakira Izetbegovića pred Spomenikom Bošnjacima palim u Domovinskom ratu ispred Zagrebačke džamije, gdje su zajednički proučili Fatihu

U pokušaju odbrane grada sudjelovali su članovi Štaba teritorijalne odbrane i rezervnog sastava policije te patriotske lige iz nekoliko krajiških općina. Nakon dvodnevnih borbi 21. i 22. aprila, jedinice koje su pružale otpor povukle su se na lijevu obalu Une. Dva dana poslije, ove su jedinice još jednom pokušale ovladati gradom i zadržati ga u svojim rukama. U ranim jutarnjim satima 24. aprila prešli su most i zauzeli sve ranije objekte izuzev raskršća na Lipiku, ali zbog umora i gladi te očigledne nadmoći neprijatelja u ratnoj tehnici i naoružanju, bili su uvečer primorani povući se na lijevu obalu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!