Ko se zaista miješa u izbore u BiH

U toku predizborne kampanje mogli smo vidjeti podršku koju uživaju kandidati iz reda hrvatskog i srpskog naroda, a koja je dolazila iz susjednih zemalja, ili čak iz Rusije. Iako su do sada razni analitičari, kritičari, pa i političari, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednim državama, optuživali upravo Tursku da se miješa u izborni proces u BiH, Turska je i ovog puta pokazala da poštuje Bosnu i Hercegovinu, njen sistem, kao i izbor naroda, i nije uputila nikakvu poruku niti posjetu koja bi se mogla protumačiti kao politička podrška ili političko lobiranje

U poprilično burnoj kampanji sada već proteklih izbora mogli smo vidjeti i “goste” iz susjednih država koji su dali direktnu ili indirektnu podršku kandidatima na općim izborima u Bosni i Hercegovini. Na pojedine posjete bilo je i reakcija pa je Mladen Ivanić u septembru izjavio da Srbija ne bi trebala da se miješa u izbore u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kao i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić oštro su odgovorili na ovu izjavu kazavši da se Srbija ne miješa u izbore.

“Ono u šta se miješamo jeste opstanak Republike Srpske i prava srpskog naroda na ovom području i zaštita interesa srpskog naroda i Srpske, i da ona opstane”, rekao je Dačić, a zatim je na otvaranju dionice autoputa Banja Luka – Doboj s Miloradom Dodikom ponovo skandalozno najavio prisajedinjenje manjeg entiteta u BiH s Republikom Srbijom. Na predizbornom skupu SNSD-a u Novoj Topoli, održanom krajem septembra, prisustvovao je i ministar poljoprivrede Srbije Branislav Nedimović, koji je ujedno i predsjednik općinskog odbora Vučićeve stranke SNS u Sremskoj Mitrovici. Nedimović je s Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović svojim prisustvom ujedno dao i podršku kandidaturi Dodika i Cvijanovićke. Par dana prije ovog predizbornog skupa predsjednik Skupštine RS-a Nedeljko Čubrilović u Beogradu se sastao s predsjednicom Skupštine Srbije radi potpisivanja memoranduma o obrazovanju. I ta prilika iskorištena je da se još jednom izjavi kako se Srbija ne miješa u izbore.

Svečano otvaranje nove bolnice u Istočnom Sarajevu tamošnja vlast organizirala je “slučajno” dva dana pred same izbore. Na otvorenje je bio pozvan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kojem je Dodik teatralno poručio da ga “moli da ne dolazi iz sigurnosnih razloga”. Vučić nije došao na otvorenje, ali je poslao svog izaslanika Nebojšu Stefanovića i pismo Dodiku koje počinje s “Dragi prijatelju”.

“U potpunosti razumem to što ste od mene tražili da danas ne prisustvujem događaju koji smo dugo i temeljno pripremali, i to, poštovani predsedniče, govori i o vašoj odgovornosti i brizi za celinu srpskog naroda”, stajalo je u Vučićevom pismu, gdje je još kritizirao i “neke” srpske političare koji su napadali Srbiju, aludirajući na Ivanića. Ceremoniji otvaranja prisustvovali su i ministar zdravlja u Srbiji Zlatibor Lončar, kao i ministar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja Zoran Đorđević. Osim toga, tokom izborne kampanje u Bosni i Hercegovini pojedini mediji u Srbiji, bliski Vučićevoj vlasti, davali su podršku Dodiku naspram Ivanića. Također, mediji bliski Vučićevoj stranci intenzivno su širili propagandne laži o “muslimanskoj prijetnji”, koje su podsjećale na najgoru ratnohuškačku retoriku iz devedesetih. Uspjeli su izmisliti i to da Bakir Izetbegović sprema poslati na Banju Luku kontingente navodno ozloglašenih navijačkih skupina.

Osim političara iz Srbije, i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov sredinom septembra posjetio je Bosnu i Hercegovinu, gdje se sastao s članovima Predsjedništva BiH, kao i ministrom vanjskih poslova BiH Igorom Crnatkom. Lavrov je tokom posjete kazao da imaju favorita, ali da se neće miješati, a onda otputovao u posjetu u Istočno Sarajevo i Banju Luku.

Predstavnici iz RS-a nisu jedini koji su imali podršku stranih političkih centara. Nešto otvoreniju podršku dobio je Dragan Čović, kojem je tri dana pred izbore u posjetu došao hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Plenković miješanje Hrvatske u izbore u BiH nije krio, te je izjavio da je došao Draganu dati poruku političke podrške, prijateljstva, političke saradnje, kao i želje da na izborima ostvari sjajan, pobjednički rezultat. Uz to, hrvatski mediji direktno su radili na mobilizaciji hrvatskog biračkog tijela u korist Čoviću.

I drugi kandidat iz reda hrvatskog naroda, već sada pobjednik, dobio je podršku iz Srbije od predsjednika LDS-a Čedomira Jovanovića, koji ga je posjetio u Sarajevu i javno kazao da podržava Komšića, te da se zvanična Srbija podržavajući Dodika miješa u izbore. Međutim, ova vrsta podrške nije imala karakter uplitanja nacionalnih politika iz druge države, već je više ličila na bljedunjavi pokušaj solidarnosti neke vrste lijeve “internacionale”.

U toku predizborne kampanje, dakle, mogli smo vidjeti podršku koju uživaju kandidati iz reda hrvatskog i srpskog naroda, a koja je dolazila iz susjednih zemalja, ili čak iz Rusije. Iako su do sada razni analitičari, kritičari, pa i političari, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednim državama, optuživali upravo Tursku da se miješa u izborni proces u BiH, Turska je i ovog puta pokazala da poštuje Bosnu i Hercegovinu, njen sistem, kao i izbor naroda, i nije uputila nikakvu poruku niti posjetu koja bi se mogla protumačiti kao politička podrška ili političko lobiranje.

Početkom godine hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović tokom svoje posjete Turskoj i susreta s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom, vjerovatno nadajući se turskoj podršci, pokušala je razgovarati o izmjeni Izbornog zakona u BiH, u čemu nije uspjela. Nakon tog susreta, Bakir Izetbegović izjavio je da je turski predsjednik Erdoğan pristojan čovjek koji se ne miješa u unutrašnja politička pitanja Bosne i Hercegovine.

Kada je predsjednik Turske Erdoğan prisustvovao Generalnoj skupštini Unije internacionalnih demokrata Turske (UETD), održanoj u maju u Zetri, mnogi su njegov dolazak komentirali kao predizborni skup AKP-a, kao i podrška SDA-u i Izetbegoviću za predstojeće izbore u BiH. Skup kojem je prisustvovalo i oko deset hiljada Bošnjaka protekao je opet bez miješanja u izborni proces u BiH i jedina poruka podrške bila je ona upućena od Izetbegovića Erdoğanu.

Iako su svima poznati čvrsti prijateljski odnosi Izetbegovića i Erdoğana, Turska, kao i što je do sada izjavljivala, u ovom izbornom ciklusu potvrdila je da poštuje Bosnu i Hercegovinu i da se ne miješa u njena unutrašnja pitanja.

PROČITAJTE I...

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!