Ko o čemu, crveni o zabranama

Dakle, suprotno Dizdarevićevim saznanjima, dvojno državljanstvo nije ograničavajući faktor za najviše državne dužnosti u mnogim zemljama s visokim stupnjem razvijenosti demokratije. Tako, naprimjer, u Velikoj Britanije za izbor čak nije nužno ni da ste britanski državljanin - da biste bili izabrani za predsjednika vlade ili za člana parlamenta, možete biti Irac ili državljanin neke od država Commonwealtha, a svejedno je gdje ste rođeni.

U Oslobođenju od 4. maja Raif Dizdarević, političar iz onog sistema poznat po ulozi predsjednika Predsjedništva SFRJ, koju je obavljao neposredno pred raspad Jugoslavije, i dugogodišnji savezni sekretar (ministar) za inostrane poslove, oglasio se u povodu dva “pitanja o kojima se šuti”.

Dizdarević piše kako ne zna “za primjer da u svijetu postoje slučajevi da može biti šef države neko sa dvojnim državljanstvom” i buni se što u Bosni i Hercegovini, osim u izboru člana Predsjedništva, nema ograničenja u broju mandata.

Ko o čemu, komunisti o zabranama i ograničenjima.

I pritom im je jedini argument to što oni ne znaju da ima primjera koji ih demantiraju. Kad neko nešto ne zna, dobro bi bilo da provjeri prije nego što objavi, da pokuša saznati prije nego što se u javnosti pohvali kao neznalica.

Dakle, suprotno Dizdarevićevim saznanjima, dvojno državljanstvo nije ograničavajući faktor za najviše državne dužnosti u mnogim zemljama s visokim stupnjem razvijenosti demokratije. Tako, naprimjer, u Velikoj Britanije za izbor čak nije nužno ni da ste britanski državljanin – da biste bili izabrani za predsjednika vlade ili za člana parlamenta, možete biti Irac ili državljanin neke od država Commonwealtha, a svejedno je gdje ste rođeni.

Što je to u praksi rijetkost, druga je stvar, ali je zakonom dopušteno.

Također, u zemljama Commonwealtha, a ima ih 53, suveren im je državljanin druge zemlje, britanska kraljica Elizabetha II. I guverneri (kraljičini predstavnici) u tim zemljama najčešće su bivali rođeni u Velikoj Britaniji i bili britanskim državljanima. Ima i čudnovatih situacije. Naprimjer, Michaëlle Jean, nekadašnja guvernerka Kanade, rođena je na Haitiju, a za predstavnicu britanske kraljice u Kanadi došla je s dvojnim francuskim državljanstvom, kojeg se odrekla kako bi bile otklonjene sumnje u vezi s njezinom podrškom separatizmu Quebeca.

Sličan slučaj kao sa zemljama Commonwealtha jeste i s Portorikom i još nekim uglavnom otočkim državama čiji je vrhovni suveren američki predsjednik. Na predsjedničkim izborima u Francuskoj 2012. godine kandidatkinja Eva Joly imala je uz francusko i norveško državljanstvo, a rođena je u Oslu. Po pisanju magazina Foreign Policy, u njemačkoj svaki građanin stariji od 40 godina može biti kandidat za predsjednika.

U Italiji je slično, samo morate imati više od 50 godina. Naravno, ima i suprotnih primjera, a svi su, uglavnom, formalne a ne suštinske naravi, jer to što ste se odrekli nekog državljanstva samo da biste mogli biti politički funkcioner u nekoj drugoj zemlji samo po sebi ne podrazumijeva lojalnost državi u kojoj politički djelujete niti posjedovanje dvojnog državljanstva automatski znači da niste lojalni državi u kojoj obavljate neku funkciju.

Kada je riječ o ograničenju broja mandata, Dizdarević kao da je zaboravio da je Josip Broz Tito, čije tekovine slijedi, bio 1974. godine izabran za doživotnog predsjednika SFRJ. Samo nebo bila je granica.

A kako stvari stoje u parlamentima u svijetu, dovoljno je pogledati Sjedinjene Američke Države, gdje su pojedini kongresmeni i senatori birani na te dužnosti i po više od pola stoljeća. Primjera višedecenijskog djelovanja u parlamentu imamo i u Velikoj Britaniji, Australiji i drugdje u svijetu.

Mandat, osim u izborima za predsjednika, najčešće ne ograničavaju države i zakoni već ga određuju birači. Neki to nikako da shvate.

PROČITAJTE I...

“Kuća dobrih tonova”, nakon nekoliko godina uspješnog rada, odlučila se na novi korak. Naime, prije nekoliko dana završen je prvi regionalni kamp “Srebrenica Music Camp 2018”, na kojem je učestvovalo 150 djece iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Nakon nekoliko dana orkestarskih i horskih radionica, druženja s vrhunskim svjetskim stručnjacima, održan je veliki zajednički koncert u Srebrenici na kojem su izvedene neke od najljepših pjesama od sevdaha pa do rok-klasika

Neko bi se mogao zapitati: A zašto još niko nije rekao javno da bi Srebrenica mogla biti nešto kao bošnjački Alamo. Odgovor bi se mogao naći u samom poznavanju svega što se izdešavalo u Srebrenici. Ona spada u mnogo složeniju tragediju i obimniji zločin nego što je trinaestodnevna opsada Alama. Stoga je bolje što u Bosni i Hercegovini takvih komparacija zasad nema, makar ne javnih

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!