Ko ne proba vlast, ne zna šta je slast

Mijović, koji je svojevremeno žalio i za neuspjelim pučem JNA iz aprila 1992. godine, a u tekstu Olovka ili ulica anarhistički zagovarao dešavanje naroda, tj. zazivao zakon ulice, izgleda da se ipak odlučio za demokratske i legalne metode “ubudžetljavanja”.

Nomen est omen, rekli bi stari Rimljani. I u slučaju Vlastimira Mijovića ne bi nimalo pogriješili.

Vlastoljubivi Vlasta, nakon neuspješne samokandidature za načelnika Općine Centar (kada je osvojio tužnih 3,9% glasova – manje od tragikomičnog Bajrovića, ali više od ridikuloznog Bekana), odlučio se priključiti SDP-u te opet okušati u pronalaženju nekog manje bljutavog izvora prihoda nego što je pisanje po zadatku za Fahrudina Radončića.

Mijović, koji je svojevremeno žalio i za neuspjelim pučem JNA iz aprila 1992. godine, a u tekstu Olovka ili ulica anarhistički zagovarao dešavanje naroda, tj. zazivao zakon ulice, izgleda da se ipak odlučio za demokratske i legalne metode “ubudžetljavanja”.

No, šta će se desiti ako i ovaj Mijovićev ambiciozni pokušaj propadne? Hoće li u tom slučaju nezadovoljni Vlasta svoje političke (i politički uspješnije) protivnike i neistomišljenike opet etiketirati kao “čaučeskue”, javno prizivati “obespravljene i ponižene” (poput sebe) da se dignu i zbace “tiranski režim” kojem ni “policija neće pomoći”?

Ko zna, nekako je previše često da je linija koja dijeli anarhističkog revolucionara od režimskog aparatčika debela tačno onolika koliko je visok izborni prag.

 

PROČITAJTE I...

Dio malih stranaka ustvari predstavlja atipične kriminalne organizacije koje trguju sa strankama pobjednicama zainteresiranim da prevagu za odlučujuću ulogu u vlasti ostvare podrškom od strane malih stranaka koje su na izborima uspjele dobiti jedno, dva ili tri mjesta u općinskim vijećima ili skupštinama na kantonalnim, entitetskim i državnom nivou

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!