Ko ne proba vlast, ne zna šta je slast

Mijović, koji je svojevremeno žalio i za neuspjelim pučem JNA iz aprila 1992. godine, a u tekstu Olovka ili ulica anarhistički zagovarao dešavanje naroda, tj. zazivao zakon ulice, izgleda da se ipak odlučio za demokratske i legalne metode “ubudžetljavanja”.

Nomen est omen, rekli bi stari Rimljani. I u slučaju Vlastimira Mijovića ne bi nimalo pogriješili.

Vlastoljubivi Vlasta, nakon neuspješne samokandidature za načelnika Općine Centar (kada je osvojio tužnih 3,9% glasova – manje od tragikomičnog Bajrovića, ali više od ridikuloznog Bekana), odlučio se priključiti SDP-u te opet okušati u pronalaženju nekog manje bljutavog izvora prihoda nego što je pisanje po zadatku za Fahrudina Radončića.

Mijović, koji je svojevremeno žalio i za neuspjelim pučem JNA iz aprila 1992. godine, a u tekstu Olovka ili ulica anarhistički zagovarao dešavanje naroda, tj. zazivao zakon ulice, izgleda da se ipak odlučio za demokratske i legalne metode “ubudžetljavanja”.

No, šta će se desiti ako i ovaj Mijovićev ambiciozni pokušaj propadne? Hoće li u tom slučaju nezadovoljni Vlasta svoje političke (i politički uspješnije) protivnike i neistomišljenike opet etiketirati kao “čaučeskue”, javno prizivati “obespravljene i ponižene” (poput sebe) da se dignu i zbace “tiranski režim” kojem ni “policija neće pomoći”?

Ko zna, nekako je previše često da je linija koja dijeli anarhističkog revolucionara od režimskog aparatčika debela tačno onolika koliko je visok izborni prag.

 

PROČITAJTE I...

Na sudu se ne bi vodila historijska, već rasprava o meritumu pravne stvari – laži i kleveti. Drugo, niti jedna objektivna historijska analiza nije dokazala da je Alija Izetbegović organizirao sistem bilo kakve, a kamoli masovne represije koja je završavala smrću čak i malog broja ljudi, pa je njegovo dovođenje u isti kontekst sa Staljinom, u najmanju ruku, neukusno, ako već nije provokacija. Izrečene neistine nemaju veze s činjenicama, dakle, lažne su i nanose štetu ugledu i časti Alije Izetbegovića i njegove porodice, a nisu dio rasprave o interpretaciji historijskih događaja

Tužilaštvo kojim rukovodi Gordana Tadić podiglo je u vrijeme njenog v. d. mandata optužnice protiv trojice generala Armije BiH i jednog komandanta specijalnih policijskih snaga MUP-a RBiH. Nije u pitanju samo dojam javnosti nakon svih tih slučajeva, pravni stručnjaci sada već izravno govore o tome kako se radi o direktnim pokušajima revizije historije i izjednačavanja odgovornosti za sve ono što se dešavalo na početku i tokom agresije na BiH. Posebice zato što se u nekim optužnicama nalaze teške kvalifikacije kakva je “udruženi zločinački poduhvat”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!