Ko kupuje rusko, a ko američko oružje

Treba imati u vidu i to da nije Kongres zabrinut samo zbog ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu, riječ je mnogo važnijem detalju od utjecaja – o novcu. U prošlom stoljeću SAD i Sovjetski savez takmičili su se u razvoju, proizvodnji i gomilanju naoružanja. Bilo je to vrijeme Hladnog rata. Ta utrka nije nikada ni prestala, samo je dobila novu formu, sada je cilj snabdijevati što više zemalja svojim oružjem i zaraditi na tome što je moguće više novca

 

Zbog zabrinutosti u vezi sa širenjem ruskog utjecaja, Kongres SAD-a naložio je šefu Pentagona Jamesu Mattisu da pripremi analizu sigurnosne saradnje s Rusijom svake od zemalja Zapadnog Balkana. A u Zapadni Balkan Kongres ubraja Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo i Makedoniju.

U svom zahtjevu Kongres traži detaljni spisak “ruskog oružja i vojne opreme i tehnologije u vrijednosti većoj od milion dolara koje je ili kupljeno ili dobijeno za svaku zemlju Zapadnog Balkana od 2012. do danas”.

U Mattisov izvještaj uključen je i opis učešća snaga sigurnosti svake od spomenutih zemalja u obuci ili vojnoj vježbi s Rusijom, također od 2012. godine do danas, opis svih sporazuma o sigurnosnoj saradnji svake od zemalja Zapadnog Balkana s Rusijom i pregled obavještajne saradnje s Moskvom.

Cilj je da Sjedinjene Američke Države imaju uvid “koliko sigurnosna saradnja između svake od zemalja Zapadnog Balkana i Ruske Federacije utječe na sigurnosne interese SAD-a, Sjevernoatlantskog saveza (NATO), zemlje Zapadnog Balkana i svaku članicu NATO-a koja se graniči sa zemljama Zapadnog Balkana”, navodi se u dokumentu Kongresa.

Kongres traži uvid i u sigurnosnu saradnju svake zemlje Zapadnog Balkana sa SAD-om, uključujući spisak američkog naoružanja i vojne opreme i tehnologije u vrijednosti višoj od milion dolara koje su dobile ili kupile te zemlje od 2012. do danas.

ŽELJE I KONKRETNI PODACI

Širenje ruskog utjecaja na Balkan odavno je uočljivo. U političkoj i vojnoj saradnji s Rusijom prednjači Srbija, a Republika Srpska ih prati blokirajući integraciju Bosne i Hercegovine u NATO, ujedno zajedljivo najavljujući otvaranje ruske vojne baze u RS-u.

No, zanemarimo li prazne priče i želje Milorada Dodika, a okrenemo li se konkretnim podacima, vidjet ćemo da Bosna i Hercegovina nema nikakvu vojnu saradnju s Rusijom. Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH o izvozu oružja i vojne opreme, Bosna i Hercegovina od 2012. godine do danas nije ni izvozila ni uvozila oružje u Rusiju, odnosno iz Rusije. S druge strane, izvoz naoružanja u SAD u konstantnom je porastu od 2013. godine, kada je vrijednost izvoza iznosila 12 miliona maraka, pa sve do 2017. godine, u kojoj je izvoz naoružanja u SAD dostigao 25,7 miliona maraka. Istovremeno, uvoz oružja i opreme iz SAD-a u 2013. godini iznosio je 364.000 maraka, a u 2017. godini 422.439 maraka. Ovdje nisu uključeni podaci o američkoj vojnoj pomoći bilateralno, kao i u okviru NATO programa. Oružane snage BiH čest su gost na NATO vojnim vježbama, od kojih je jedna tokom prošle godine održana u Tuzli.

Štokholmski Međunarodni institut za mirovna istraživanja (SIPRI) prikuplja i objavljuje podatke o trgovini naoružanjem u svijetu. U bazi podataka ovog instituta Bosna i Hercegovina pojavljuje se samo jednom, i to kao zemlja koja je u Afganistan izvezla haubice kalibra 122 mm. Riječ je o polovnim haubicama koje su prije isporuke modernizirane. Bilo je to 2011. godine.

Što se tiče Kosova i Makedonije, za njih nema podataka ni o uvozu ni o izvozu naoružanja, osim vojne pomoći iz Turske koju je Kosovo dobilo u vidu deset oklopnih vozila Kobra APV.

Prema podacima instituta SIPRI, Srbija je u proteklih nekoliko godina imala najobimniju vojnu saradnju s Rusijom, od koje se 2016. godine kupila dva transportna vojna helikoptera Mi‑8MT / Mi-17 za 25 miliona dolara. Iste je godine od Rusije dobila trideset polovnih oklopnih patrolnih vozila BRDM-2, jedan polovni borbeni avion MiG-29, te pet polovnih borbenih aviona MiG-29s. Sve je to dobijeno besplatno, s tim što je Srbija trebala platiti remont opreme.

U istom periodu, Srbija je 2012. godine od SAD-a nabavila transportni avion PA-34 Seneca za 3,5 miliona dolara.

VOJNE VJEŽBE S RUSIMA

Što se tiče ostalih vrsta vojne saradnje, Srbija je prošle godine učestvovala na zajedničkoj vojnoj vježbi s Rusijom, a za ovu godinu najavljena je vojna vježba NATO-a u Srbiji, što će biti prvi put da Srbija učestvuje u NATO vojnoj vježbi. Do sada je bila samo posmatrač, pa se ovaj korak smatra pokušajem da se Zapad “umiri” i uvjeri u srpske evropske ambicije. Ipak, izvještaj Pentagona, sa svim elementima oblika saradnje i s Rusijom i sa SAD-om, oblikovat će odnos Sjedinjenih Američkih Država prema Srbiji.

Treba imati u vidu i to da nije Kongres zabrinut samo zbog ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu, riječ je mnogo važnijem detalju od utjecaja – o novcu. U prošlom stoljeću SAD i Sovjetski savez takmičili su se u razvoju, proizvodnji i gomilanju naoružanja. Bilo je to vrijeme Hladnog rata. Ta utrka nikada nije ni prestala, samo je dobila novu formu. Sada je cilj snabdijevati što više zemalja svojim oružjem i zaraditi na tome što je moguće više novca. Vodeći su snabdjevači, svakako, SAD i Rusija.

Prema podacima instituta SIPRI, ruske kompanije koje su u top 100 najvećih kompanija za proizvodnju naoružanja povećale su svoju prodaju u 2016. godini za 3,8 posto i pri tome zaradile 26,6 milijardi dolara. Istovremeno, američke kompanije s liste 100 najvećih u svijetu povećale su prodaju za četiri posto u 2016. godini, zaradivši 217,2 milijarde dolara.

Top 100 svjetskih kompanija za proizvodnju oružja i pružanje vojnih usluga u 2016. godini zajedno su zaradile 374,8 milijardi dolara.

Većina država u svijetu danas se svrstava u dvije velike grupe: one koje oružje nabavljaju od SAD-a i one koje oružje kupuju od Rusije. U mnogo su manjoj grupi one zemlje koje kupuju i od jednih i od drugih, a još manju čine one poput Bosne i Hercegovine koje oružje kupuju samo u zanemarivim količinama.

 

PROČITAJTE I...

U odluci se tvrdi da je ministar pravde Abdulhamit Gül imao “vodeću ulogu” u hapšenju pastora Brunsona. Činjenica da je Gül došao na čelo ministarstva pravde sedam mjeseci nakon što je Andrew Brunson stavljen u pritvor, a da prije toga nije imao nikakvu ulogu u unutrašnjim poslovima i policiji – odnosno da nije mogao imati nikakvu ulogu, a kamoli “vodeću” u njegovom hapšenju – nije samo promakla donosiocima odluke nego, čini se, i svim medijima van Turske

Priča o izmještanju Pavelićevih i Luburićevih ostataka aktuelizirana je ovih dana kada se počelo raspravljati o amandmanima na zakon izglasan 2007. godine. Tim bi amandmanima bilo omogućeno da se iz javnog prostora ukloni svako obilježje koje podsjeća na fašizam, pa čak i grobovi. Međutim, riječ je tek o amandmanima na Ley de Memoria Histórica, kako je naziv zakona na španskom jeziku, a amandmani su još uvijek u fazi javne rasprave

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!