Kinezi i Indijci kupuju europske proizvođače

Iako su u rukama nacija koje nemaju tradiciju proizvodnje automobila, Volvo i Land Rover posluju bolje nego ikada. Ipak, SAAB je propao, a ostali se bore za opstanak

Šveđani su ozbiljni ljudi. Imaju odličan životni standard, jaku socijalnu državu i ugled u cijelom svijetu. Zato je autoindustrija ostala u šoku kada su Kinezi 2010. godine kupili Volvo. Kina je sinonim nekvalitetne robe i jeftine radne snage. Prvi je put kineska tvrtka kupila uglednog svjetskog proizvođača automobila. “Ako se to dogodilo Švedima, to se može dogoditi svakome od nas”, misao je koja do danas proganja menadžere u autoindustriji.

Pet godina kasnije, možemo reći da je to najbolje što se Volvu dogodilo. Švedi su došli do ruba bankrota devedesetih, da bi ih kupio Ford. Div iz Detroita kupio je istovremeno Jaguara, Aston Martina i Mazdu i započeo potpuno pogrešnu politiku dijeljenja platformi i motora između ovih potpuno različitih brendova. Koliko je to bilo pogrešno, najbolje govori činjenica da je Ford i sam došao na rub bankrota desetljeće kasnije. Geely, kineski vlasnik Volva, toliko je tehnološki zaostao da nema što dijeliti s Volvom. S druge strane, Geely ima puno novca zarađenog prodajom jeftinih automobila na domaćem tržištu koje je najveće na svijetu. 2,9 milijardi KM, koliko su Kinezi platili Amerikancima, bio je samo početak ulaganja. Li Shufu, osnivač i vlasnik Geelyja, do sada je uložio 20 milijardi KM u razvoj potpuno novih platformi, novih motora i novog identiteta. Otvorili su dvije nove tvornice u Kini, gdje proizvode modele koje izvoze u cijeli svijet.

Kineski šoping autoindustrije započeo je još 2005. godine. Tada je na aukciji kineska država kupila MG Rover. Nekad veliki britanski proizvođač automobila bio je tada samo sjena nekadašnje tvrtke. Nitko nije bio iznenađen kineskom akvizicijom jer muke Rovera započele su još sedamdesetih godina. SAIC-ovo preuzimanje Rovera smatrano je eutanazijom. Danas kineski SAIC prodaje samo dva modela MG-a, i to samo u Britaniji u kategoriji Dacie. Agonija se nastavlja.

Pravi val preuzimanja pokrenula je recesija 2008. godine. Ona je najsnažnije pogodila američke proizvođače automobila koji su tada preko noći počeli prodavati brojne brendove koje posjeduju ne bi li namaknuli gotovinu za spas osnovnog brenda. Ford je tako preko noći prodao Volvo Kinezima, a Jaguar i Land Rover Indijcima, obiteljskoj korporaciji Tata. GM je bankrotirao i prodao SAAB Kinezima.

Ford je kupio Jaguar još 1989. godine, a Land Rover 2000. godine, i nikada nije znao što bi s njima radio. Ratan Tata ih je kupio kako bi se osvetio Billu Fordu. Tata je 1998. godine započela proizvoditi putničke automobile. Kako su bili neuspješni, Ratan Tata je ponudio Fordu da preuzme posao. Bill Ford mu je odgovorio: “Zašto ste započeli proizvoditi aute kad ne znate kako se to radi? Napravit ću vam uslugu ako otkupim posao od vas.” Ratan Tata je prekinuo pregovore i preokrenuo proizvodnju putničkih automobila u uspješan posao. Dvadeset godina kasnije, Ford se našao pred bankrotom. Tata je platio Fordu 1,1 milijardu KM za Jaguar i Land Rover, a Bill Ford je tada izjavio: “Činite nam veliku uslugu.” Tata je Jaguar i Land Rover povezao u jednu tvrtku JLR i započeo niz ulaganja. Poput Volva i Geelyja, i ovdje je vlasnik tehnološki inferioran brendu koji posjeduje, stoga su Indijci dali Britancima slobodne ruke i samo investiraju novac. JLR od tada neprestano raste. Zaposlili su preko 4.500 ljudi u Britaniji, otvorili dvije nove tvornice i potpuno obnovili oba brenda. Danas je JLR najveći proizvođač automobila u Britaniji s gotovo 500.000 auta godišnje.

Kinezi su 2012. godine neuspješno pokušali preuzeti polumrtvi SAAB. Nažalost, ovo je preuzimanje ispalo potpuna katastrofa filmskog zapleta. Nakon što je švedska tvrtka propala 1989. godine, preuzeo ju je GM. Kada su i Amerikanci bankrotirali, 2010. godine su prodali SAAB nizozemskom Spykeru kako bi namaknuli gotovinu. U sve se umiješala CIA jer je iza Spykera stajao ruski mafijaš Vladimir Antonov. Spyker je bankrotirao, a SAAB 2012. godine kupuje kineski konzorcij NEVS, koji 2013. godine obnavlja proizvodnju na svega nekoliko mjeseci, da bi 2014. godine izgubio pravo korištenja imena SAAB. SAAB je najvjerojatnije zauvijek mrtav.

Isti Antonov preuzeo je 2011. godine i Zagato. Milanski karoserist, nekad specijaliziran za trkaće automobile, do nedavno je bio u obiteljskom vlasništvu. Današnja je struktura nejasna. Antonov je pobjegao u Moskvu i više nema veze sa Zagatom, a kao novi vlasnici spominju se arapski investitori.

Obitelj Peugeot 2014. godine odlučila je prodati PSA, Peugeot i Citroën. Tvrtka je uglavnom gubila novac još od osamdesetih, da bi ju recesija 2008. godine dotukla s obzirom na to da je bila orijentirana uglavnom na europsko tržište. Vlada Kine ponudila je spremno da će kupiti 13% tvrtke, kada je i Vlada Francuske odlučila učiniti isto. Zloglasno protekcionistički Francuzi s Françoisom Hollandom na čelu nisu htjeli prepustiti tako značajnu tvrtku kao što je automobilska Kinezima. Danas je PSA, s novom upravom na čelu, na putu oporavka, a zahvaljujući kineskom suvlasniku, prodaje više automobila u Kini nego u Francuskoj.

Posljednju veliku kupovinu obavili su opet Indijci. Obiteljski konglomerat Mahindra kupio je 2015. godine legendarnu talijansku Pininfarinu za 50 milijuna KM. Obiteljska torinska tvrtka opstala je zahvaljujući uspješnim transformacijama, od karoserijskog obrta, preko studija za dizajn, do tvrtke za dizajn, projektiranje i serijsku proizvodnju automobila. Suvremen način poslovanja autoindustrije ne želi tvrtke poput Pininfarine. Problemi su započeli devedesetih, da bi ih okončali Indijci. Vidjet ćemo koliko će biti uspješni u vođenju Pininfarine.

Važno je spomenuti da su lani Kinezi kupili i Pirelli. Kineska država kupila je za 14 milijardi KM mitskog proizvođača guma. To je najveća kineska investicija u Italiji do sada. Kupovina je obavljena na obostrano zadovoljstvo jer su Kinezi otvorili Pirelliju put k poslovima koje sigurno ne bi ostvario da je ostao samostalan.

PROČITAJTE I...

“Istraživanja nam pokazuju da su ljudi i dalje vrlo strastveni prema automobilima, ali istovremeno vidimo i da očekuju nova rješenja za svoje potrebe i da imaju novi odnos prema automobilima. Danas su manje zainteresirani za to da posjeduju automobil, ali ga i dalje žele koristiti”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!