Kazazovo upozorenje Nijemcima

Svaka mjesna zajednica u Republici Srpskoj, svaka općina, vatrogasci, policija, osnovne škole... imaju svoju krsnu slavu. To za Kazaza nije teokratija, njemu je opsesija samo i isključivo Izetbegović i SDA.

Pročitajte pažljivo sljedeće rečenice. “Izetbegović je bošnjakizirajući na vrlo jeftin način Bosnu, pretvarajući Bosnu barem u svojim retoričkim figurama u bošnjački teritorij, zapravo gajio antibosansku politiku. Umjesto da bosnizira Bošnjake, on ih je turkizirao ili poturčio. S druge strane, Izetbegović nikad nije razvio viziju Bosne i Hercegovine.”

Sada se vratite na početak pa pročitajte još jednom. Niste shvatili šta je autor htio kazati? Ne brinite, nije niko.

Onome ko shvati šta je htio reći Enver Kazaz, komentirajući posjetu turskog predsjednika Erdoğana Sarajevu, redakcija Stava daruje godišnju pretplatu na Kazazov omiljeni list Avaz, u kojem često, kada nije zauzet “pokretanjem” mnogobrojnih novih internet-portala, i rado objavljuje, bildajući tako svoj, ali i status svoje intimne prijateljice u toj redakciji.

Ima još od Kazaza, koji je u istom komentaru, za kojeg ga je zamolio portal Klix, “naveo da se treba staviti u položaj nekog njemačkog biznismena kojem je Bakir Izetbegović jučer poručio da mu je cilj islamizirati BiH” i nastavio: “Hoće li taj biznismen ulagati u BiH, kao nestabilnu zemlju i zemlju s tendencijom da postane teokratska. Neće. Bosanci su i Bošnjaci izgubili jučer mogućnost da privuku ozbiljne investitore sa zapada.”

Kazaz, kao i obično, priča o stvarima o kojima nema pojma.

Hoće, naravno, Nijemci ulagati u BiH. I to, recimo, u “islamizirano” Goražde, grad u kojem je 9. aprila ove godine njemačka kompanija “EMKA Beschlageteile GmbH & CO” preuzela tamošnju kompaniju “Bekto Precisa”, uključujući sve njene radnike.

O tome da su Nijemci, isprepadani ubrzanim Izetbegovićevim islamiziranjem BiH, milione uložili u nekoliko svojih tvornica u Tešnju, da se izvoz iz BiH za Njemačku mjeri milionima maraka zna svako dijete koje trenira nogomet u tešanjskom TOŠK-u.

Svako to zna, osim Kazaza, kojem to što ne zna ništa ni o čemu nije prepreka da lupeta o svemu i svačemu. Svaka mjesna zajednica u Republici Srpskoj, svaka općina, vatrogasci, policija, osnovne škole… imaju svoju krsnu slavu.

To za Kazaza nije teokratija, njemu je opsesija samo i isključivo Izetbegović i SDA. A takvo opsesivno ponašanje ima svoju dijagnozu.

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!