Katarska kriza, uzroci i posljedice: Piroman bi da bude vatrogasac

Ovo nije prvi sukob u kojem Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (možda bi redoslijed trebao biti obrnut) pritiskom pokušavaju izmijeniti katarsku vanjsku politiku. Javni je sukob već izbio 2014. godine, a rezultirao je promjenom katarskog emira. Sadašnja kriza munjevito je prevazišla diplomatske okvire i umiješala se u živote ogromnog broja ljudi na svim stranama

Čak i samo kao povod kontroverzna i nadasve kontradiktorna izjava katarskog emira Tamima, u kojoj istovremeno izražava proiranske i proizraelske stavove, pretanko je objašnjenje za vrlo koordiniranu akciju ne samo suspendiranja diplomatskih odnosa nego i potpune fizičke blokade Katara. Diplomatske odnose s Katarom suspendirale su tri (od šest) članice Zemalja zaljevske saradnje (GCC) – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein – te o njima ekonomski ovisni satrapi – Egipat, Jemen, Maldivi, Mauritanija, Mauricijus, prelazne vlade Libije i Senegala, a, dok ovo pišem (subota, 10. juni), spisak se proširio za Niger. Vjerovatno će se još proširivati.

Emirova izjava nakratko je 23. maja osvanula na, ispostavit će se hakiranom, sajtu katarske novinske agencije.

Ideja da je liderima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) pukao film zbog katarskog “sponzorstva” ekstremista i/ili terorista, samo nedjelju nakon što je predsjednik SAD-a Donald Trump pompezno najavio osnivanje centra za borbu protiv ekstremističkih ideologija u Rijadu, bizarna je upravo onoliko koliko je bizarno da taj centar bude u Rijadu. No, živimo u bizarnom svijetu – nepun mjesec prije Trumpove posjete Saudijskoj Arabiji, ta država izabrana je u komisiju za ženska prava Ujedinjenih naroda. Komentar mnogih da je to ekvivalent postavljanja piromana na mjesto vatrogasca primjenjiv je i na smještanje spomenutog centra u Rijad.

Ovo nije prvi sukob u kojem Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (možda bi redoslijed trebao biti obrnut) pritiskom pokušavaju izmijeniti katarsku vanjsku politiku. Javni je sukob već izbio 2014. godine, ali je ostao u okvirima diplomatskog, odnosno kratkog suspendiranja diplomatskih odnosa, a rezultirao je promjenom katarskog emira – Hamad bin Khalifa al-Thani tada je abdicirao prepuštajući vlast četvrtom sinu, šeiku Tamimu bin Hamadu al-Thaniju. Sadašnja kriza munjevito je prevazišla diplomatske okvire i umiješala se u živote ogromnog broja ljudi na svim stranama sukoba. Naime, rezidentima suprotstavljenih zemalja naređeno je da se vrate u matične države u roku od 14 dana. Mjera koju su prvo najavile Saudijska Arabija i UAE da bi Katar reciprocirao. Hiljade porodica, praktično, bit će rascijepljene ovim mjerama.

GODINAMA TINJAJUĆI SUKOB

Međutim, kriza iz 2014. godine bila je samo erupcija krize koja je počela pojavom tzv. “Arapskog proljeća”, tokom kojeg je Katar zauzeo suprotni smjer od ostatka GCC zemalja. Dok je Saudijska Arabija energično bila protiv bilo kakvog talasanja u regiji, da ne govorimo o “eksperimentima” s demokratijom, plašeći se da val može doći i do njenih obala, Katar je podržao revolucije koje su zahvatile arapski svijet (mada je greška trpati ih sve u isti koš), pogotovo one u Tunisu i Egiptu, u kojima su nakon prvih slobodnih i fer izbora na vlast očekivano došle islamističke partije.

Tu dolazimo do konstantnog elementa ovog godinama tinjajućeg sukoba – Muslimanskog bratstva, odnosno razlike u odnosu prema toj organizaciji. Katar, baš kao većina svijeta, uključujući SAD i EU, ne smatra ovu organizaciju, koja odavno nema nikakve veze s nasiljem, terorističkom. Saudijska Arabija i asortiman bliskoistočnih samodržaca zastupaju suprotan stav. Shodno tome, kada je krvavim vojnim pučem juna 2013. godine egipatski diktator general Sisi zbacio prvog na slobodnim izborima izabranog predsjednika Mohameda Morsija, Saudijska Arabija pozdravila je puč i počela pumpati novac u Egipat. Katar je pružio utočište istaknutim članovima Bratstva i osudio puč, čime se sukob oko suverene vanjske politike samo produbio.

Zapravo, može se reći da je Katar bio zaštićen od ogoljene vojne intervencije ostalih članova GCC-a, kakva se desila Bahreinu tokom “Arapskog proljeća”, činjenicom da se na njegovoj teritoriji nalazi najveća američka vojna baza Al-Udeid, koja je ujedno i sjedište Centralne komande za američke specijalne operacije (SOCCENT) i Centralne komande američkih zračnih snaga (AFCENT). Spekulacije da postoji ideja da SAD izmjeste tu bazu u Ujedinjene Arapske Emirate ne djeluju umirujuće u kontekstu ove krize.

Ubrzanje parlamentarnog procesa da odobri slanje turskih vojnika u Katar, prema ranijem ugovoru o uspostavljanju turske vojne baze, jeste važan, ali ipak samo simboličan potez Turske. Taj potez, kao uostalom ništa u ovoj krizi, ne treba posmatrati binarno, kao neprijateljski prema anti-Katar koaliciji, odnosno njenom najmoćnijem članu Saudijskoj Arabiji. Ta se koalicija iz sve snage trudi da se vrlo komplicirana situacija svede na binarni model.

To insistiranje na binarnom bilo bi komično da nije tragično, a, zapravo, otkriva licemjerje anti-Katar koalicije. Iako čak ni poslije petog dana krize svjetska javnost ne zna šta su tačno zahtjevi predočeni Kataru – listu od deset zahtjeva koja se pojavila na Skynews Arabic, propagandnoj mašini UEA, inoministar Saudijske Arabije Adel bin Ahmed al-Jubeir nije želio potvrditi – jedan je sigurno i sječenje veza s Iranom.

E sad, ako se zna da UEA veselo trguje s istim tim Iranom i da su koliko prošle godine pozdravili ukidanje sankcija kao priliku za proširenje biznisa, taj zahtjev zvuči drugačije. Optužbe protiv Katara za gajenje / izvoz / sponzorstvo ekstremizma zvuče prilično bezveze ako se zna za studiju Brookings Institute da najviše podrške ISIL-u na društvenim mrežama dolazi iz Saudijske Arabije. Ustvari, situaciju najbolje opisuje “rugala se šerpa loncu”, s tim što se nikako ne smije izgubiti iz vida da je Katar najliberalnija od svih Zaljevskih zemalja.

KO SVE PROFITIRA OD KATARSKE KRIZE

Strah od “zajedničkog neprijatelja” – Irana – i katarska navodna transgresija zajedničke vanjske politike GCC-a prema tom neprijatelju, koji je dolaskom Trumpa na vlast ponovo postao i neprijatelj Amerike br. 1, u velikoj je mjeri samo dimna zavjesa za priču o jednom tajnom prijateljstvu.

Cui bono, ili ko profitira od ove krize? Na to je pitanje teško jednoznačno odgovoriti, jer, da ponovim, ništa u njoj nije binarno. Kada se pogledaju napadi anti-Katar koalicije, uočava se da su koncentrirani uglavnom na odnos Katara prema Muslimanskom bratstvu i Hamasu, te upereni protiv medijske kuće Al Jazeera, a sve u ime navodne borbe protiv globalnog džihada. Hamas može biti sve samo ne dio globalnog džihada. Ne treba specijalno naglasiti da bi Izrael bio najveći dobitnik ako bi ovaj u suštini palestinski pokret nacionalnog oslobođenja nestao s lica zemlje ili izgubio rijetku podršku van Palestine. Time bi nestala posljednja prepreka koja donekle usporava ono što izraelski profesor historije Ilan Pappe naziva “genocidom u slow motionu”. Smrtni grijeh Katara, a i Turske, jeste to što podržavaju taj pokret, što dodatno pojašnjava tursko stajanje uz Katar.

Približavanje, da ne kažem njuškanje i lizanje, UAE i Izraela već je dugo javna tajna. Izrael ima diplomatsku misiju u Abu Dhabiju od 2015. godine u okviru Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (International Renewable Energy Agency – IRENA). Fakat da je Izrael upotrijebio moć svog lobiranja da sjedište agencije bude u UAE, a ne u Njemačkoj, već govori mnogo. Vojni piloti UAE redovno učestvuju u vježbama s izraelskim, koje u različitom sastavu organiziraju SAD. Posljednji put letjeli su krilo uz krilo s izraelskim, grčkim, italijanskim i američkim pilotima u martu ove godine u sklopu vježbe “Iniohos 2017” u Grčkoj.

Posrednik u (ne tako) tajnim vezama Izraela i UAE jeste Muhammad Dahlan. Vrlo tamna figura palestinske politike (?) za kojom se vuku optužbe za ubistvo Yassera Arafata, pronevjere novca palestinskih vlasti i špijuniranje za izraelski Mossad. Trenutno u izgnanstvu u UAE, Dahlan je savjetnik za sigurnost prestolonasljednika šeika Mohammeda bin Zayeda. Vrlo brzo nakon neuspjelog puča u Turskoj od 15. jula 2016. godine, ovaj Crnogorac, pardon, od srbijanskog predsjednika Nikolića odlikovani Srbijanac (da, još je riječ o Dahlanu), u članku vrlo dobro obaviještenog glavnog urednika portala Middle East Eye Davida Hearsta označen je kao osoba koja je dostavljala novac gülenističkim pučistima.

Nečasna uloga UAE u pokušaju puča jeste (još jedan) element koji povezuje Tursku s katarskom krizom. Nije malo analiza koje govore da će, ako katarski emir Tamimi padne ili trepne (popusti), sljedeća na redu biti Turska ili Erdoğan. Za sada anti-Katar koalicija izgleda izolovanije nego Katar, bez obzira na Trumpovu podršku. Amerika pomalo liči na “banana-republiku” u kojoj razni nivoi vlasti disonantno pjevaju, ali to bi također mogla taktika “dobar policajac (Tillerson), loš policajac (Trump)”. Njemačka i Francuska (čitaj: EU) prestrojavaju se u ovoj čudnoj igri na istu stranu s Turskom i Iranom tražeći da se blokada ukine, dok se Rusija gradi neutralnom. “Ostatak svijeta”, koji anti-Katar koalicija ne može kupiti, pokušava balansirati. U tome mali simbolični potezi imaju veliku simboličku ulogu, naprimjer činjenica da indijski aviosaobraćaj sada koristi zračni prostor Pakistana i Irana kako bi izbjegao zračni prostor UAE na putu do Dohe.

Nemoguće je predvidjeti kuda ovo vodi, ali je dodavanje ove krize u regiji zaista dodavanje benzina na vatru. Da li je slučajno da se njen početak poklapa s pedesetogodišnjicom Šestodnevnog rata? U svakom slučaju, simbolično je.

 

 

PROČITAJTE I...

Pokloni koje je kralj Salman uručio Trumpu za vrijeme posjete, u vrijednosti od 1,3 milijarde dolara, iako je ovo najislamofobičniji predsjednik u povijesti SAD-a, a kralj Salman sluga dvaju harema, Meke i Medine, otvorio je vrata za međuarapski obračun i nametanje volje Rijada nestašnom mlađem bratu koji se usudio proturječiti volji porodice Al-Saud, koja pretendira bili lider muslimanskog svijeta

Neposredna posljedica bit će značajno usporavanje borbe protiv globalnog zagrijavanja i zagađenja. Međutim, ni američka ekonomija neće ostati netaknuta. Kompanije koje se bave proizvodnjom “čiste” energije migrirat će vjerovatno na druga tržišta odnoseći sa sobom radna mjesta koja Trump ovom odlukom navodno nastoji spasiti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!