Karlo srbijanski

Da su Bošnjaci narod koji zapravo treba biti presretan što je opstao kao kolektiv, najbolje se može razumjeti kada se sagleda ko je sve aktivno doprinosio da nestane s lica zemlje, ali i ko se sve ubrajao u neutralne faktore koji su imali potencijal da utječu na sudbinski važna pitanja za bošnjački narod i njegovu državu.

Da su Bošnjaci narod koji zapravo treba biti presretan što je opstao kao kolektiv, najbolje se može razumjeti kada se sagleda ko je sve aktivno doprinosio da nestane s lica zemlje, ali i ko se sve ubrajao u neutralne faktore koji su imali potencijal da utječu na sudbinski važna pitanja za bošnjački narod i njegovu državu.

Jedan od tih “neutralaca” jeste i Carl Bildt, koji se svakih nekoliko godina potrudi podsjetiti i nas i čitav svijet na to o kakvom se zaista mračnjaku radi. Bildt, koji je u svojoj dugoj i profitabilnoj političkoj karijeri bio, između ostalog, švedski premijer i ministar vanjskih poslova ove zemlje, mirovni posrednik EU za prostor bivše Jugoslavije, ali i prvi Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, nikada se nije posebno trudio sakriti svoju gotovo patološku srbofiliju.

Treba se samo podsjetiti da je devedesetih konstantno tražio opravdanja za Slobodana Miloševića i nazivao ga “dobrim momkom”, da je bio svjedok odbrane osuđene zločinke Biljane Plavšić, da je tvrdio kako je Plavšićka time što je “javno prihvatila svoju odgovornost za događaje u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 90-ih dala značajan doprinos procesu pomirenja”, iako je prvom prilikom nakon odsluženja kazne negirala ne samo bilo kakvu vlastitu krivicu nego i genocid nad Bošnjacima, da je svojevremeno na sastanku Ministarskog vijeća Evropske unije napad na Srebrenicu tumačio kao posljedice ofanzivnih akcija Armije BiH i HV-a, da je smatrao da se do trajnog mira može doći jedino ustupcima Hrvata i Bošnjaka prema strateški i politički važnijim Srbima i tako dalje, i tako dalje.

Stoga i nije neobična činjenica da ovih dana na svom nalogu na Twitteru objavljuje islamofobne šovinističke poruke u kojima koristi fotografije Sarajeva i njegovih (muslimanskih) stanovnika s početka prošlog stoljeća, pokušavajući ga predstaviti kao nekada zaostali i primitivni grad, bolje rečeno orijentalnu kasabu, koja je u prošlih stotinu godina doživjela veliki progres samom činjenicom što je smanjen broj tradicionalno obučenih muslimanki.

Strašno je i pomisliti da se osoba takvih nakaradnih svjetonazora i tako primitivnih predrasuda nekada toliko mnogo pitala u vezi sa sudbinskim stvarima ovog naroda i države. Ne ponovilo se!

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!