Karlo srbijanski

Da su Bošnjaci narod koji zapravo treba biti presretan što je opstao kao kolektiv, najbolje se može razumjeti kada se sagleda ko je sve aktivno doprinosio da nestane s lica zemlje, ali i ko se sve ubrajao u neutralne faktore koji su imali potencijal da utječu na sudbinski važna pitanja za bošnjački narod i njegovu državu.

Da su Bošnjaci narod koji zapravo treba biti presretan što je opstao kao kolektiv, najbolje se može razumjeti kada se sagleda ko je sve aktivno doprinosio da nestane s lica zemlje, ali i ko se sve ubrajao u neutralne faktore koji su imali potencijal da utječu na sudbinski važna pitanja za bošnjački narod i njegovu državu.

Jedan od tih “neutralaca” jeste i Carl Bildt, koji se svakih nekoliko godina potrudi podsjetiti i nas i čitav svijet na to o kakvom se zaista mračnjaku radi. Bildt, koji je u svojoj dugoj i profitabilnoj političkoj karijeri bio, između ostalog, švedski premijer i ministar vanjskih poslova ove zemlje, mirovni posrednik EU za prostor bivše Jugoslavije, ali i prvi Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, nikada se nije posebno trudio sakriti svoju gotovo patološku srbofiliju.

Treba se samo podsjetiti da je devedesetih konstantno tražio opravdanja za Slobodana Miloševića i nazivao ga “dobrim momkom”, da je bio svjedok odbrane osuđene zločinke Biljane Plavšić, da je tvrdio kako je Plavšićka time što je “javno prihvatila svoju odgovornost za događaje u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 90-ih dala značajan doprinos procesu pomirenja”, iako je prvom prilikom nakon odsluženja kazne negirala ne samo bilo kakvu vlastitu krivicu nego i genocid nad Bošnjacima, da je svojevremeno na sastanku Ministarskog vijeća Evropske unije napad na Srebrenicu tumačio kao posljedice ofanzivnih akcija Armije BiH i HV-a, da je smatrao da se do trajnog mira može doći jedino ustupcima Hrvata i Bošnjaka prema strateški i politički važnijim Srbima i tako dalje, i tako dalje.

Stoga i nije neobična činjenica da ovih dana na svom nalogu na Twitteru objavljuje islamofobne šovinističke poruke u kojima koristi fotografije Sarajeva i njegovih (muslimanskih) stanovnika s početka prošlog stoljeća, pokušavajući ga predstaviti kao nekada zaostali i primitivni grad, bolje rečeno orijentalnu kasabu, koja je u prošlih stotinu godina doživjela veliki progres samom činjenicom što je smanjen broj tradicionalno obučenih muslimanki.

Strašno je i pomisliti da se osoba takvih nakaradnih svjetonazora i tako primitivnih predrasuda nekada toliko mnogo pitala u vezi sa sudbinskim stvarima ovog naroda i države. Ne ponovilo se!

PROČITAJTE I...

Propusti ili zloupotrebe koje su pojedinci činili u prethodnom periodu vješto su korišteni da se pokuša demonizirati cijela jedna politika. A posebno bi bilo zanimljivo napraviti analizu kako to da je najglasniji u online napadima na prethodnu vlast čovjek koji je u Sarajevu bio njen glavni protagonist, do prije godinu prva violina izvršne vlasti, a danas skupštinski vođa

Radnička partija Kurdistana (PKK) teorijski je priznata kao teroristička organizacija od EU i SAD, dok praksa, najblaže rečeno, govori drugačije. PKK je od osnivanja 1978. promijenio više sponzora, počev od Sovjetskog Saveza kao glavnog, Sirije kao gostoprimca, Grčke kao simpatizera itd., da bi se posljednjih decenija čvrsto ugnijezdio u jasle Zapada. Da, tog istog na čijim se listama terorističkih organizacija nalazi. U praksi je jedino za Tursku PKK zaista teroristička organizacija

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!