Kapetan Kuko i životinjska farma stanovitog osumnjičenika F. R. (60)

Treća smjena i reforme

Slutimo, uskoro će puhnuti behar, a djeca iz osnovne škole u Konjević-Polju pisat će na bosanskom jeziku o proljetnom cvijeću, ljiljanima i šaren-đulistanima. U prilog ovoj pastorali dodajmo da će njihovi očevi, krupnih ruku i kršnih ramena, krenuti u voćnjake obrezivati podrinjske jabuke, šljive, kruške i ostalo rumeno voće opjevano u zavičajnim narodnim pjesmama Bošnjaka. A njihove majke će raditi ono najljepše što znaju – brinuti.

Nas će i dalje čuditi ova sevdalijska slika naših Bošnjaka dok im Milorad Dodik i “Srbska čast” prijeteći oblijetaju nad beharom i vratnim krvožilnim sustavom. No, tako je uvijek bilo sa svime što čini Bošnjake, i to neko zove inat, a neko zove umijeće preživljavanja. Priroda se umije obnavljati, a očito se umije obnavljati i SDA.

Neko to zove čistkom, a neko reformama.

Mi ćemo na to gledati kao na znanost o voćarstvu, kao dijelu proljetnih aktivnosti Bošnjaka. Primjerice, kada se u februaru i martu vrši rezidba jabuka, koja simbolizira voće vezano uz stvaranje dunjaluka i insanluka općenito, primijetit ćemo da sirota voćka ostane doslovno iskasapljena, okljaštrena, osakaćena i neko se prepadne da od nje neće ostati ama ništa. No, to je samo privid jer voćki upravo to pomaže da u ljetnoj ili jesenskoj berbi dadne dobar plod i urod. Eto, baš je tako i sa SDA. Ono što zovu rasulom u SDA u biti je rezanje viškova koji smetaju plodu da dadne kvalitetni rod.

E, sad, ljudi nisu voćke pa da ih možete rezati, ali Bošnjaci počesto jesu žalosna vrba i, kako vidimo, stalno neko negdje izvisi ili tužno visi kao višak. Ovom prigodom bile bi sasvim neumjesne i nepotrebne poredbe obrezivanja voćaka i sunećenja. Biofilne poredbe koristili smo jer smo se klonili životinjskih farmi. Ne d'o Bog svemogući većeg zla u obliku epidemije kravljeg ludila ili svinjske gripe, ali mi ovih dana možemo u sklopu propagandnih pamfleta o raspadu SDA čitati o kobilama, psima, daviteljima, bombaškim napadima i sličnom animalnom repertoaru stanovitog pravosudnog osumnjičenika F. R. (60), koji je puno prije bigfoota viđen blizu tornja na Koševskom Brdu.

Tako smo ponovo saznali o mafijaškom ubistvu kobile Odete u vlasništvu A. Z. (51), nagađamo da se radi o sklonjenom genseku SDA koji se trenutno nalazi na stranačkom “dopustu” kao osumnjičenik za stanovite nedopuštene radnje o kojima, što je vrlo zanimljivo, nismo ništa mogli saznati sa stranica Dnevnog avaza. Ali, saznali smo da je od neke mafije smrtno stradala njegova kobila Odeta, a lakše povrede zadobio cuko čije se ime ne otkriva u ovom zanimljivom animalno‑mafijaškom krimiću. Intrigu pojačavaju navodi da je kobila počinila samoubistvo.

Naravno, za ovu Avazovu bujnu maštu ne mora biti odgovoran osumnjičenik A. Z., ali priznat ćemo da jeste zanimljivo. Isto tako, zanimljiv je i pokušaj da se SDA predstavi kao teroristička organizacija, a krucijalni dokaz za to trebala bi biti eksplozija u diskoteci u Banovićima, u vlasništvu također pravosudnog osumnjičenika M. K. (59), kojeg neki nazivaju “Kapetan Kuko”. Vjerovatno je taj naziv zadobio zbog svojih vještina s kukom, jer sigurno nije u trećoj smjeni s lopatom i krampom.

U svemu ovome na stranicama Avazove oglasne ploče pojavljuje se i stanoviti S. A. (48), koji se raspričao o davljeničkim afinitetima vodstva svoje bivše stranke. Stanoviti S. A. trenutno ni za što nije osumnjičen, ali pamtimo da ga se upravo sa stranica Avaza prije par godina na mjestu ministra sigurnosti obilato i iscrpno optuživalo za bludne radnje s maloljetnicom koja pripada romskoj manjini u BiH. I to je vrlo zanimljivo, barem iz aspekta ekskluzivnog medijskog obrata.

Jedino što ostaje nedorečeno i maglovito u čitavoj ovoj zavrzlami jeste šta, zaboga, uz ova imena, odnosno inicijale, radi vrlo ozbiljni A. O., kojem nikako nije mjesto među ovim kobilama, bombašima i davljenicima, a opet je tu, i to je također vrlo zanimljivo. A. O. bi hitno trebao pobrisati svoje inicijale iz ovog slučaja jer su njegove komšije vazda govorile da je fin i pristojan insan i da mu nije mjesto među lošim društvom. Međutim, ne treba brinuti, rezidba voćaka u toku je i sve što se tiče jesenske berbe plodova na vrijeme ćemo saznati. Takva su vremena došla, više ništa ne možete skrivati, kad-tad vas iza ugla zaskoči neka kobila i pred vama izvrši samoubistvo.

Da dodamo još i to da je vrlo zanimljivo da se prilikom onoga što su nazvali bombaškim napadom u Banovićima na licu mjesta iznenada pojavio Dnevni avaz, da to sve fino dokumentira, zabilježi i forenzički obradi. Time se i razriješila svaka dilema oko ovog animalnog krimića, a slutimo da iznenadnih obrata neće biti. Ipak, nije ovo holivudski krimić, ovo je niskobudžetna bošnjačka drama o osveti žalosnih vrba koje su izvisile.

PROČITAJTE I...

Kako se postaje pisac? Je li to neki zanat? Uči li se kakva škola za to i odakle, uopće, tim ljudima, Selimoviću, Mulabdiću, Kulenoviću, Zoli, Kunderi i ostaloj kompaniji, dakle, odakle im ideje za knjige? Činilo mi se tada da mi apsolutno ne bi bio problem da je i ja napišem – samo da mi je neku ideju

Kad bi srbijanski tenkovi razvalili linije naše odbrane, tumbe isprevrtali rovove komadajući tijela bosanskih vojnika u njima i kad bi se kroz kovitlac prašine i gustog dima prosuli jezoviti krici ranjenih i urlajuće komande podoficira za povlačenje, izlazio bi Ibrahim naoružan RPG-om na spaljenu čistinu, oči u oči s tenkom T-72, mirno podešavao daljinomjer, nišanio, okidao i onesposobljavao ga, a potom još mirnije odlazio, nogu pred nogu, a da se ne osvrne i ne pogleda u gvozdenu grdosiju koju je razbucao

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!