Kamengrad za one koji ne znaju čitati

Međutim, stvari u vezi s Kamengradom stoje posve drukčije: nit su Kamengrad Osmanlije osvojile 1463. godine (to je legenda u vezi s kojom se historičari listom slažu da nema povijesno utemeljenje), nit ga je od njih branila bosanska vojska, nit je u vrijeme osvajanja bio u granicama bosanske države.

“Neprilično je organizirati proslavu u znak sjećanja na pripadnike jedne okupatorske vojske, a posebno na lokaciji Donjeg Kamengrada, gdje su 1463. zbog imperijalnih interesa Osmanskog Carstva ginuli i osmanski i bosanski vojnici. Turska vlada je na tom mjestu podigla spomenik osmanskim vojnicima, a naše vlasti nisu podigle spomenik bosanskom kraljevstvu”, kazao je Enes Kurtović, član Odbora Naše stranke Sanski Most.

Na komentare kamengradske proslave tekstom objavljenim na portalu Buka nadovezao se i Dragan Bursać. “Paradoksalno, ali isti je to onaj Bošnjak što se kune u hiljadugodišnje bosansko kraljevstvo, u Kulina Bana, u Husein-kapetana Gradaščevića, u Tvrtka… Ista je to faca, koja ubjeđuje neistomišljenike u bosančicu, u bosanski jezik, u bogumilstvo… jednom riječju u državotvornost bosansku još u Srednjem vijeku. I to bi bilo u redu, velim, da se taj nabrijani Bošnjak baš ovih dana nije ispišao po Bosanskoj državi, po Tvrtku i ostalim kraljevima bosanskim, čiju je vladavinu upravo dokusurio turski konkvistador”, napisao je Bursać.

Međutim, stvari u vezi s Kamengradom stoje posve drukčije: nit su Kamengrad Osmanlije osvojile 1463. godine (to je legenda u vezi s kojom se historičari listom slažu da nema povijesno utemeljenje), nit ga je od njih branila bosanska vojska, nit je u vrijeme osvajanja bio u granicama bosanske države. Ovu su krajišku utvrdu, koja je u vrijeme njezinog pada pripadala Hrvatskoj, Osmanlije zauzele tek 1503. godine. Bilo je to tačno stotinu godina nakon što su je Hrvati preoteli od srednjovjekovne bosanske države, u čijem je sastavu Kamengrad bio kratko, samo od 1374., kada ga je osvojio Kralj Tvrtko I.

A sve i da stvari gledamo iz perspektive legende po kojoj je osobno Fatih, i to nakon jedanaest godina osmanske opsade, 1463. godine zauzeo Kamengrad, to ni tada nije bila bosanska tvrđava i nisu je branili Bosanci. Naprotiv, tu su tvrđavu četrdeset godina poslije pada Bosne u osmanske ruke osvojili Bošnjaci na čelu s tadašnjim bosanskim sandžak-begom Gazi Skender-pašom, istim onim koji je u Sarajevu izgradio nakšibendijsku tekiju koncem 15. stoljeća na mjestu današnjeg Kulturno‑sportskog centra Skenderija. Dakle, a to možda jeste malo paradoksalno, Kamengrad Osmanlije nisu osvojila od bosanske srednjovjekovne države, već su ga vratile u granice bosanskog teritorija. A da paradoks bude malo veći, u njegovom su zauzimanju mahom sudjelovali Bošnjaci. Pod osmanskom zastavom doduše, ali s druge strane nisu bili ljiljani, već hrvatske šahovnice i mađarski križevi.

PROČITAJTE I...

Iako oslabljena, i dalje postoji tradicija pravljenja šarenih svijeća, ali je, nažalost, sve manje onih koji to prakticiraju pa tako današnja djeca nemaju sreće da osjete tu radost. Kupovala bi se svakom djetetu po jedna šarena svijeća pa su djeca čekala čija će prva izgorjeti, odnosno čija će duže trajati, to je bilo veselje kao današnja dječija radost uzrokovana slatkišima. Bila je to posebna radost za djecu, zbog koje su s uzbuđenjem dočekivali novu hidžretsku godinu

Sabit Milinkić rođen je u Turiji. Prije odlaska u Sydney (1986) radio je u Fabrici sode u Lukavcu. Radio je u nekoliko multinacionalnih kompanija (automatsko vođenje industrijskih sistema), a trenutno je zaposlen u finskoj kompaniji “Valmet”. Objavio je dvije knjige poezije (Kofer, 2014. godine, i Sa ovih daljina, 2017. godine), kao i autobiografski roman Izet. Svjedok jednog vremena, 2009. godine, ali i nemali broj tekstova publicističke prirode koji uglavnom govore o Bosni i Hercegovini i povijesnoj tragediji njenog naroda

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!