Kako Vesna Pusić zna za koga su glasali oni što nisu glasali

Ako bismo svugdje koristili metodologiju analize izbornih rezultata na osnovu broja osoba s pravom glasa, a ne osoba koje su glasale, kojom Vesna Pusić dokazuje da su glasači “kaznili” Dragana Čovića i da je Željko Komšić zato pobijedio, onda niko ne bi bio legitimni predstavnik.

“Od 505.875 Hrvata koji su imali pravo glasa u 12 izbornih jedinica, njih 143.704 su dali svoje povjerenje HDZ-u, što je nešto više od 28 posto podrške! To znači da 362.171 Hrvata u BiH ili nešto više od 70 posto jednostavno nisu htjeli dati podršku čovjeku koji se predstavlja jedinim istinskim zaštitnikom njihovih interesa”, prenosi portal Radio Sarajevo analizu zastupnice u Hrvatskom saboru Vesne Pusić, kojoj je cilj dokazati da Dragan Čović nije legitimni predstavnik Hrvata u BiH te da su Hrvati izabrali Željka Komšića.

Ovo je, naime, samo sažetak analize koja je brutalno netačna i nema veze s realnošću. Činjenica je da je Dragan Čović na stranicama Stava čest gost u ne baš pozitivnom kontekstu, ali istina se mora reći, a istina je da Dragan Čović i HDZ jesu legitimni predstavnici Hrvata. To pokazuju izborni rezultati.

U analizi se tvrdi da u 12 izbornih jedinica u Federaciji BiH živi 505.875 Hrvata s pravom glasa, što nije istina. Prema popisu iz 2013. godine, u Federaciji BiH ukupno živi 497.883 Hrvata (što je manje nego što analiza navodi da ima Hrvata s pravom glasa). Ako se od ovog broja oduzmu mlađi od 18 godina, ostane 395.178 Hrvata s pravom glasa. Treba uzeti u obzir i činjenicu da je za pet godina od popisa iz BiH odselio značajan broj Hrvata, blizu 70.000.

Ako je izlaznost na izbore bila 51 posto, znači da je glasalo oko 200.000 Hrvata. U analizi se koristi podatak o ukupnom broju osoba s pravom glasa, što nije relevantno, jer je za izbore jedini relevantan broj onih koji su glasali.

Analizom izbornih rezultata lahko se može utvrditi da je u Federaciji BiH (Pusić u svojoj analizi koristi podatke za FBiH iako nigdje izričito ne kaže da se radi o FBiH) HDZ BiH dobio 143.458 glasova, od ukupno 200.000 Hrvata koji su glasali na izborima u oktobru 2018.

Nadalje, ostale stranke s hrvatskim predznakom osvojile su 56.542 glasa, dok je oko 22.000 glasova Hrvata u FBiH otišlo nekim drugim strankama. U analizi koju je objavio Radio Sarajevo tvrdi se da 70 posto Hrvata nije htjelo glasati za Čovića i HDZ, a u stvarnosti je više od 70 posto Hrvata u BiH glasalo upravo za HDZ BiH.

Pusić svoje tvrdnje dokazuje na svim izbornim jedinicama. Primjera radi, izborna jedinica zapadna Hercegovina (izborna jedinica 12). Pusić tvrdi da tamo živi 93.000 glasača, 99 posto su Hrvati i samo 29 posto ih je glasalo za HDZ. Centralna izborna komisija BiH, s druge strane, kaže da tamo živi 65.041 osoba s pravom glasa. Od tog broja, na izbore su izašla 29.142 glasača, 26.176 je važećih listića. HDZ je dobio podršku 11.007 birača, odnosno 42 posto.

Ako bismo svugdje koristili metodologiju analize izbornih rezultata na osnovu broja osoba s pravom glasa, a ne osoba koje su glasale, kojom Vesna Pusić dokazuje da su glasači “kaznili” Dragana Čovića i da je Željko Komšić zato pobijedio, onda niko ne bi bio legitimni predstavnik.

Kako Vesna Pusić zna za koga bi glasali oni koji nisu nikako glasali? Na njenu žalost, statistika kaže da dovoljno veliki uzorak daje isti rezultat u procentima kao što bi ga dala i cjelina. Prema tome, da su svi Hrvati u BiH glasali, opet bi HDZ imao 70 posto glasova.

PROČITAJTE I...

Orkestrirana i sveprisutna propaganda najviše je doprinijela tome da Bošnjaci u Hrvatskoj gube svoj politički identitet i tonu u asimilaciju. Ljudi koji slove kao “akademici” i “intelektualci”, kada govore o BiH i Bošnjacima, ne propuštaju priliku Bošnjake nazvati Muslimanima. Vjerski i nacionalni identitet mora se razdvojiti. Prava koja muslimani u Hrvatskoj uživaju svakako su pohvalna i hvale vrijedna, ali priznanje nacionalnog identiteta posve je drugi segment ljudskih prava, jednako bitan kao i vjerski. Ustvari, na sceni je pokušaj nametanja slike da su Bošnjaci zadovoljni sa svojim manjinskim statusom i da isti nije potrebno popravljati niti unapređivati, što je, naravno, daleko od istine

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!