Kako Naša stranka pokušava isprati mozak Bošnjacima

Kamo sreće da postoje politički projekti koji će zaista uspjeti na priči o toleranciji i zajedništvu osvojiti poneki mandat u RS-u ili u Zapadnoj Hercegovini. Bila bi to pobjeda Bosne. Ovako, “zajedno i tačka” ostaju samo demagogija i mamac za bošnjačko biračko tijelo, odnosno onaj njegov dio koji se od Naše stranke da prevariti praznim pričama. Nije pošteno da se javno ne kaže kako nikada nijedan mandat nisu osvojili u Banjoj Luci, Bijeljini, Foči, Grudama, Posušju, Čitluku

Uđosmo u još jedan predizborni mjesec u kojem će mnogobrojne stranke, partije, nezavisni kandidati, udružene liste i koalicije učiniti sve da dobiju povjerenje građana i osvoje poneki mandat u zakonodavnim organima na različitim razinama. A oni malo krupniji priželjkuju rezultat koji će im omogućiti da učestvuju u formiranju izvršne vlasti, od kantonalnih vlada do Vijeća ministara. Iako dejtonski poredak ima nedemokratske elemente i funkcionalne manjkavosti, izbori su svakako pozitivan i poželjan, demokratski proces.

Na koncu, najvažnije je da građani slobodno mogu birati politike i političare kojima vjeruju, pogotovo zbog činjenice da im je cijelih pola stoljeća jednopartijskog sistema to pravo bilo uskraćeno. Zato bi svaki pojedinac koji drži do svog glasa trebao pomno pratiti šta će kandidati na listama i lideri stranaka izgovarati na predizbornim skupovima, u dijaloškim emisijama i drugim javnim nastupima, kao i na društvenim mrežama – i dobro razmisliti o onome što je čuo. I to ne samo da bi ispravno odlučio kome će dati podršku nego i da pronikne u krajnje namjere političkih projekata.

ŽIVA RIJEČ NAJVIŠE GOVORI O POLITIČARU

Iz predizborne kampanje koja je počela prije nekoliko dana moći ćemo zaključiti i da li smo politički sazreli kao društvo, odnosno koliko nam nedostaje da sazrimo u punom smislu. Moglo bi se čak reći da kampanja sama po sebi više govori o stanju društva nego izborni rezultati jer je teško precizno utvrditi recept po kojem neka stranka pobijedi ili izgubi, odnosno uzroke zbog kojih rezultati političkih subjekata osciliraju od jednog do drugog izbornog ciklusa. Često je nemoguće logički objasniti ili pojmiti razloge popularnosti neke političke opcije ili političara.

Fascinantno je bilo, recimo, to što su mnoge žene svojevremeno glasale za Harisa Silajdžića zato što je lijep. Tako su barem govorile. Dakle, ne zbog njegovog izbornog programa, akademskih referenci, rezultata u bh. diplomatiji, nego zato što je im je bio šarmantan i naočit. Iste te godine je, vjerovatno zato što je nosio Harisovo prezime, u Sarajevu pobijedila lista Samira Silajdžića, poznatog kao Tajo, nadmašivši po broju glasova listu Denisa Zvizdića, vjerovatno najboljeg premijera Kantona Sarajevo od rata naovamo. O uzrocima izbornih pobjeda i poraza moglo bi se nadugo i naširoko i opet se sa sigurnošću ne bismo uspjeli definirati zakonitosti dosadašnjih izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini.

Ali ono što lideri stranaka i kandidati na listama javno izgovore tokom izborne utrke može nam svima pomoći da razumijemo u kojoj smo fazi političkog sazrijevanja, ili barem dokle mogu dobaciti i kakve su krajnje namjere oni koji traže naše glasove da mogu vladati, upravljati društvom, donositi odluke o sudbini cijele države. Slogani nisu živa riječ i sami po sebi ne znače gotovo ništa, a nekad im se pridaje previše značaja. Neki čak vjeruju da slogan donosi pobjedu ili joj značajno doprinosi. A, zapravo, živa riječ, poruke koje izgovore oni kojima se svaka vaga, govori mnogo više. Pogotovo što se u vremenu modernih digitalnih tehnologija svaki javni nastup, televizijsko gostovanje ili snimljeni materijal u kućnoj ili stranačkoj radinosti mogu kasnije pregledati više puta i analizirati do mile volje. Bit će prilike pretresti mnoge, ali za početak, ovdje se valja pozabaviti Našom strankom i videomaterijalima koje su pripremili za ove opće izbore, pod krilaticom “Zajedno i tačka”. Zamjera im se što su spotove preuzeli s neke danske televizije, ali njihovi materijali i u njima izgovorene poruke imaju mnogo krupnije i za glasače daleko značajnije promašaje.

KOJOVIĆEV ČISTI PROMAŠAJ

U jednom od spotova predsjednik Naše stranke, između ostalog, poručuje: “(…) Svako onaj ko ne izađe na izbore time poručuje da mu je dobro…”, uvodeći tako u javni prostor jednu vrlo opasnu poruku – da običan čovjek ne smije priznati da, kojim slučajem, živi i osjeća se dobro u svojoj državi. To podrazumijeva da građanima u BiH, barem dok ne zavlada “njihova” stranka, ni u kom slučaju ne smije biti dobro, jer s onim kome je dobro nešto nije u redu. To se u totalitarnim sistemima nazivalo “ispiranje mozga”. Osim toga, poruka je u čistoj kontradikciji s dugo ponavljanom tezom opozicije, u kojoj je i Kojovićev politički projekt, da ljudi izbore izbjegavaju zato što su letargični i rezignirani, a ne zato što im je dobro. Sama poruka čisti je promašaj, sa suštinskog i s marketinškog stanovišta.

U drugom videospotu iste stranke glasnogovornici najavljuju, a na to posebno valja obratiti pažnju: “Danas krećemo za saveznicima, onima koji se, umjesto podjelama i prošlosti, žele okrenuti budućnosti, suživotu i toleranciji.” Drugim riječima, a bilo bi dobro da nisam u pravu, to znači – zaboravljamo šta je bilo, baš nas briga za genocid i masovne zločine nad Bošnjacima, ne zanima nas ko je koga protjerivao i ubijao, pravit ćemo se da ništa nije ni bilo. Osim toga, junaci u spotu zaboravili su da se narod u Sarajevu, Tuzli, Zenici ne treba okretati suživotu i toleranciji jer se od njih nikada nije ni okrenuo.

Dokaz za to jeste i činjenica da ova politička stranka podršku ima samo u mjestima gdje žive Bošnjaci. Umjesto što upućuju poruke o zajedništvu Bošnjacima, zvaničnici Naše stranke trebali bi pokušati pridobiti one koji i danas veličaju Karadžića, dajući po njemu ime obrazovnim ustanovama. Voljeli bismo da i ovdje ne budemo u pravu, ali ako je suditi po dosadašnjim rezultatima naših stranaka, demokratskih fronti, nezavisnih lista i drugih projekata u manjem entitetu, politički suživot i tolerancija i dalje će stanovati samo ondje gdje stanuju oduvijek.

Kada zavirite u izborne rezultate na proteklim općim i lokalnim izborima, vidite da Naše stranke nema u Bijeljini, Zvorniku, Trebinju… Grudama, Širokom Brijegu. Nema ih nikako, ni u mjesnoj zajednici. Ne samo da nisu prošli, nisu se ni kandidirali. Time valjda žele poručiti kako su glasači u RS-u i Zapadnoj Hercegovini već opredijeljeni za zajedništvo s drugima, za jednaka prava svih na cijeloj teritoriji države, za snažnu državu Bosnu i Hercegovinu, za evropske integracije, za napredak, a Bošnjake u Tuzli, Zenici i Sarajevu, jer samo se u tim gradovima bore za vlast, moraju disciplinirati i naučiti kako treba živjeti s drugima. Interesantan je podatak da je na prošlim lokalnim izborima u Laktašima čak četiri mandata u Skupštini Opštine osvojila stranka s alanfordovskim nazivom Vozi Miško, ali Naše stranke nema. U Banjoj Luci, najurbanijoj sredini manjeg bh. entiteta, od 30 odbornika u gradskoj skupštini, nema niko iz “najurbanije” Naše stranke. Nema ih jer se nisu ni kandidirali, a i da jesu, opet ih ne bi bilo. Zato ih ima u Sarajevu.

Na prošlim općim izborima dobili su tri mandata u Skupštini Kantona Sarajevo, a u četiri gradske općine Naša stranka ima 19 vijećnika, zato što Sarajlije oduvijek navijaju za različitost, zajedništvo. I to svakako treba pozdraviti, ali poruke tipa “zajedno i tačka” besmisleno je upućivati tamo gdje je to već uveliko prihvaćeno, prije nego je Naša stranka i formirana. Nema potrebe da efendija ljudima koji svaki dan dolaze u džamiju objašnjava da trebaju klanjati, nego mu valja među one koji u džamiju ne dolaze nikako.

OPTUŽIVANJE BOŠNJAKA DA SU PROTIV ZAJEDNIŠTVA

Kamo sreće da postoje politički projekti koji će zaista uspjeti na priči o toleranciji i zajedništvu osvojiti poneki mandat u RS-u ili u Zapadnoj Hercegovini. Bila bi to pobjeda Bosne. Ovako, “zajedno i tačka” ostaju samo demagogija i mamac za bošnjačko biračko tijelo, odnosno onaj njegov dio koji se da prevariti praznim pričama. Nije pošteno da se javno ne kaže kako nikada nijedan mandat nisu osvojili u Banjoj Luci, Bijeljini, Foči, Grudama, Posušju, Čitluku.

Zato bi frontmeni ovakvog i sličnih političkih projekata morali promijeniti izborne poruke i osmisliti konkretne aktivnosti kako da pomognu onima koji se istinski bore za državu, narode koji u njoj žive i svakog građanina. I da ne potcjenjuju one koji su, iako žrtve najstrašnijih zločina na kraju 20. stoljeća, opredijeljeni za napredak, suživot i ravnopravnost svih. Ako zaista žele ono što u materijalima poručuju, morali bi se fokusirati na negatore države Bosne i Hercegovine, one koji veličaju ratne zločince, prijete rušenjem ustavnog poretka naše domovine, prodaju interese Bosne i Hercegovine susjedima, one koji prijete otcjepljenjem, opasnim postizbornim planovima i krizama. Do sada to nisu ni pokušali.

Kako onda razumjeti kada stranka koja se želi predstaviti kao moderna, urbana, progresivna, evropska samo Bošnjake poziva na suživot, toleranciju, zajedništvo, a u mjestima gdje je većinsko srpsko ili hrvatsko stanovništvo nikako se ne pojavljuje? Takva politička kampanja može se protumačiti kao optuživanje Bošnjaka da su protiv zajedništva, da su baš oni krivci za neslogu među narodima i građanima ove zemlje. Možda su takve poruke dobro osmišljene da opravdaju Dodikove prijetnje referendumima i državnim blokadama, da pripreme alibi za Čovićeve alternativne postizborne planove. Svako od nas će na svoj način razumjeti ovakva i slična izborna obraćanja i donijeti svoj sud. A time ćemo i pokazati koliko smo politički sazreli.

 

 

PROČITAJTE I...

Kažu srpski mediji da muftija, osim što ima i privatno, ima i službeno državno osiguranje, da skoro svakodnevno mijenja lokacije, odnosno stanove u kojima boravi, automobile kojima se vozi, rute kojima se kreće, izbjegava komunikaciju putem mobilnih telefona, a, kada piše poruke, to radi u šiframa. Reklo bi se, sjajna predstava Beograda za dizanje rejtinga kod Bošnjaka. Čini se da je to previše i za komični filmski lik Srećka Šojića

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!