Kako me je Radončić u Hrvatskoj prijavio da potičem na njegovo teško ubistvo

Naime, u to je vrijeme Radončić u svojim priopćenjima, ali i kroz kanale svojih stranačkih agitatora, vrlo intenzivno i mantrički ponavljao da će bošnjački politički vrh zadesiti “scenarij Čaušesku”. Bila je to prijetnja koju je on uputio, a na koju bi u puno demokratskijim državama od BiH vjerovatno promptno reagirala policija.

Kažu da je Zagreb jedan od najljepše ukrašenih gradova u vrijeme “Adventa”. Mogao sam to potvrditi dok sam se probijao kroz sve one djedice mrazove koji su nudili flajere za božićne partije. U džepu mi je bila adresa kriminalističke policije kojoj sam se trebao javiti povodom obavijesnog razgovora, a nakon što je stigla neka vrlo ozbiljna prijava iz BiH. Barem mi je tako rekla majka kojoj je poziv uručio hrvatski terenski policajac. Znao sam o čemu se radi, ali nisam mogao vjerovati da će se to zaista usuditi učiniti. Najavili su to još ljetos u Dnevnom avazu kroz pero Radončićevog plaćenika i, kako se sam naziva, tezgaroša Nedžada Latića.

Pisao sam tada, za vrijeme ramazana, o slučaju bivšeg glasnogovornika SBB-a Omera Čevre, koji se u nekom sarajevskom klubu pijan upišao u gaće, to je neko fotografirao, pa smo mogli spoznati šta je to ustvari vizija “evropskog islama” na kojeg se poziva njegov stranački šef Fahrudnin Radončić. Tada sam u tekstu Pijani jahači bošnjačke apokalipse zabilježio da se Radončićeva politika zasniva na eksplozivnoj kombinaciji paraobavještajnog, medijskog i političkog, a da je upravo ta kombinacija stajala života nesretnog hrvatskog novinara Ivu Pukanića. I dalje to mislim i tvrdim. Naime, u to je vrijeme Radončić u svojim priopćenjima, ali i kroz kanale svojih stranačkih agitatora, vrlo intenzivno i mantrički ponavljao da će bošnjački politički vrh zadesiti “scenarij Čaušesku”. Bila je to prijetnja koju je on uputio, a na koju bi u puno demokratskijim državama od BiH vjerovatno promptno reagirala policija.

Nije to Radončiću bilo prvi put jer ovaj optuženik na Sudu BiH, koji svjedoči i na Kosovu u suđenjima najokrjelijim balkanskim kriminalcima s kojima je prijateljevao, kroz svoj bilten i kroz svoje izjave često želi poticati Bošnjake na razne buntove, nemire s mogućim epilozima u linčovanjima ili paljevinama. No, kao medijski denuncijant i potkazivač po prirodi, Radončić je taj moj napis spinovao te ustvrdio u svom biltenu da sam mafijaški glasnogovornik koji mu prijeti ubistvom. Latić je, pak, najavio da Radončićev odvjetnički tim sprema prijavu hrvatskim službama zbog moje prijetnje Radončiću ubistvom po uzoru na Ivu Pukanića. I upravo su to uradili. Na Državno odvjetništvo Republike Hrvatske stigla je prijava da sam poticao na teško ubistvo Fahrudina Radončića te sam pozvan na izvidni razgovor.

Poveznica koja se navodi jeste to da je i Radončić novinar i urednik poput Ive Pukanića, što kao usporedba jedino može pasti napamet nekom Omeru Čevri ili Nedžadu Latiću, i to ako mu prije toga uplatite tezgu. Ja ne znam tačno šta je Radončić, jer teško je to objasniti rječnikom koji je dostojan ljudskom uhu, ali znam da novinar nije, kamoli da se može uspoređivati s Pukanićem. Možda tajkun, kojeg sam ranije opisivao da je najbliži posrnulom italijanskom političaru i plejboju Berlusconiju. Ali, ni ta usporedba ne stoji jer Radončić nije pobijedio na izborima poput Berlusconija. I da jeste, bio bi mu blijeda balkanska kopija.

Zaista se ni jednom riječju ne mogu negativno osvrnuti na postupanje hrvatske policije. Vrlo su profesionalno i po službenoj dužnosti uzeli moju izjavu. Pritom sam im poklonio specijalno bajramsko izdanje Stava u kojem je izašao moj tekst zbog kojeg je jedan političar prijavio jednog novinara da je mafijaški glasnogovornik spreman da potiče na teško ubistvo. Na naslovnici se nalazi munara novootvorene džamije u Grazu i veliki naslov Bošnjaci dolaze. Zatim su mi napisali Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, na kojoj je pisalo: Stav, broj 120-121, 1 komad.

Umalo sam se nasmijao, jer zaista je situacija bila nadrealna, ali ako vas neko optuži da ste poticali na njegovo ubistvo, bolje je izbjeći cerekanje. Ustvari je situacija vrlo ozbiljna, lažna prijava sa svrhom zastrašivanja novinara radi njegovog kritičkog pisanja o jednom političaru. Ako je na ovo bio sposoban, ko će znati na što je još spreman?! Jedini koji bi se ovdje trebali plašiti nije političar koji se po Sarajevu vozi u blindiranom automobilu uz naoružanu pratnju tjelohranitelja nego moja porodica i ja.

No, nije me uspio uplašiti. Ni Ivu Pukanića nisu uplašile prijetnje okorjelih kriminalaca i nastavio je raditi ono što je smatrao svojim pozivom i svojom misijom. Ne bi trebale ni jednog novinara s oprezom i u nadi da neće završiti poput Pukanića. Ipak, nije loše ponekad zaviriti ispod automobila, pogotovo ako u njemu vozite djecu u obdanište i ako kritički pišete o ljudima poput Radončića. Na koncu, još jedna stvar mi je nejasna, ako sam ja zaposlen u BiH, ako živim u BiH, ako sam urednik bosanskohercegovačkog medija, a sve to jesam, zašto me, pobogu, nije prijavio Federalnoj upravi policije, SIPI, i šta ti ja znam, ima puno tih policijskih i sigurnosnih agencija u BiH? Ima ih čak u RS-u i čudim se da nije tamo poslao prijavu. A bit će vjerovatno da se Radončić ne može nikako odreći starih navika, pa voli slati denuncijantske depeše u susjedne zemlje.

 

PROČITAJTE I...

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!