Kako je nastala laž o Izetbegovićevoj prodaji Srebrenice

Zašto je Ibran Mustafić o Srebrenici počeo pričati tek onda kada su u Hagu počela suđenja srpskim vojnim, policijskim i političkim zvaničnicima iz Srbije i BiH?

Opet je zanijekao da je u Srebrenici počinjen genocid. Opet je kazao da je taj grad Alija Izetbegović žrtvovao 1995. godine kako bi okončao rat i zamijenio teritorije. Kazao je to protekle nedjelje Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, držeći nezvaničnu stranačku tribinu u ovom gradu. Dodik, međutim, samo ponavlja ono što godinama tvrdi Ibran Mustafić, predratni predsjednik Skupštine Srebrenice. Mustafić priča da je Srebrenica prodata, da je ona režirani haos, a Alija Izetbegović u njenom stradanju saučesnik mafije. Ponovio je ovo Mustafić i krajem juna nakon što je trebao svjedočiti pred Sudom BiH u procesu koji se za ratni zločin vodi protiv Nasera Orića, kojeg Mustafić, također, svako malo pa optužuje. Zapravo, nema niti jednog zvaničnika iz ili u Srebrenici kojeg Mustafić ne optužuje. Za bilo što.

No, već godinama Mustafić šuti u vezi s jednim detaljem iz svoje biografije. Sitan, ali vrlo važan. I više nego znakovit. Riječ je o danima nakon pada ove zaštićene zone UN-a. Kada je Mustafić bio u bazi u Potočarima? Ko je u bazu došao po njega, ko ga je izveo iz Srebrenice, gdje ga je odveo i zašto je šutio godinama? Imaju li te osobe koje su došle po njega ikakve veze sa službom koja se godinama zvala SDB? I zašto je Mustafić o Srebrenici počeo pričati tek onda kada su u Hagu počela suđenja srpskim vojnim, policijskim i političkim zvaničnicima iz Srbije i BiH? Oni koji znaju odgovore na ova pitanja, a zna ih Mustafić, no o tome u svom bunilu ipak šuti, znaju i zašto Mustafić priča kako je Srebrenica prodaja, “dio tala”, a ne osmišljen, isplaniran i efektno izveden genocid nad Bošnjacima grada koji je trebao biti zaštićena zona.

PROČITAJTE I...

U kontinuitetu svog naučnog i stručnog istraživačkog rada, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu realizirao je 2013. naučnoistraživački projekt „Genocid u Ahmićima aprila 1993“, autora dr. Rasima Muratovića. Ovdje je, prije svega, riječ o najorganiziranijem i najmasovnijem zločinu izvršenom na području doline Lašve nad civilnim stanovništvom: masovna i pojedinačna ubistva, zlostavljanja, te progoni stanovništva, uništavanje i pljačkanje imovine. U ovom naselju, koje je, po Popisu stanovništva iz 1991, imalo 466 stanovnika, od čega 356 Bošnjaka ili 76,4%, Hrvata 87 ili 18,7%, trebalo je formirati etnički čiste hrvatske prostore, što se moglo ostvariti samo izvršenjem zločina, uključujući i zločin genocida nad Bošnjacima

U kontinuitetu svog naučnog i stručnog istraživačkog rada, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu realizirao je 2013. naučnoistraživački projekt „Genocid u Ahmićima aprila 1993“, autora dr. Rasima Muratovića. Ovdje je, prije svega, riječ o najorganiziranijem i najmasovnijem zločinu izvršenom na području doline Lašve nad civilnim stanovništvom: masovna i pojedinačna ubistva, zlostavljanja, te progoni stanovništva, uništavanje i pljačkanje imovine. U ovom naselju, koje je, po Popisu stanovništva iz 1991, imalo 466 stanovnika, od čega 356 Bošnjaka ili 76,4%, Hrvata 87 ili 18,7%, trebalo je formirati etnički čiste hrvatske prostore, što se moglo ostvariti samo izvršenjem zločina, uključujući i zločin genocida nad Bošnjacima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!