Kakanjci znaju šta su red, rad i napredak

Mi smo u proteklih šest godina napravili ogroman iskorak kada je riječ o privredi, što se vidi i na budžetu Općine, koji je na zavidnom nivou. Svjestan sam da raspolažemo sredstvima za pokretanje i podršku različitim privrednim projektima. Želimo biti podrška privrednicima i investitorima, na čemu je sjajno radio i načelnik Mandra. Mi sada imamo privredni savjet, u kojem je dvadesetak ljudi s najvećim kapitalom u ovom gradu. Želimo da Općina bude servis tim ljudima, jer oni zapošljavaju znatan broj naših građana, kaže načelnik Aldin Šljivo

 

FOTO: Velija Hasanbegović

Kakanj je decenijama bio primarno industrijska sredina. Nosioci privrednog razvoja u ovom gradu bili su Rudnik mrkog uglja, Termoelektrana i Tvornica cementa. Pored ovih velikih preduzeća, u Kaknju je radilo još nekoliko privrednih subjekata u drvnoj industriji, građevinarstvu i drugim privrednim granama. Kakanjska privreda opstajala je zahvaljujući snalažljivosti, entuzijazmu i snažnoj patriotskoj svijesti Kakanjaca. Bez obzira na teškoće, u Kaknju se i u ratnom periodu kopao ugalj, proizvodili električna energija i cement, a proizvodni pogoni bili su prilagođeni namjenskoj industriji, pa su se ovdje proizvodile granate i municija.

Snažan zamah doživjela je i poljoprivreda, jer je trebalo osigurati hranu za domaće stanovništvo, kao i za veliki broj izbjeglica koje je Kakanj primio. Uslijedile su godine ekonomskog oporavka u kojem Kakanjci uspijevaju sačuvati i osnažiti kapacitete Rudnika i Termoelektrane, a ubrzo dolazi i do uspješne privatizacije Tvornice cementa. Tako su nosioci razvoja Kaknja, dva u vlasništvu države, jedan u vlasništvu privatnog kapitala, ponovo krenuli putem progresa, što je ovu lokalnu zajednicu spasilo od postratnih privrednih muka s kojima su se suočavali brojni bosanskohercegovački gradovi.

PREOKRET OD 2012. GODINE

Ipak, s vremenom je postajalo sve jasnije da se budućnost ne može graditi na postulatima urušenog socijalističkog koncepta. Zbog vjere u poznatu socijalističku paradigmu, prema kojoj se posao i egzistencija mogu ostvariti isključivo u nekom od velikih privrednih subjekata, u Kaknju je bilo sve više nezaposlenih. Osim nekoliko svijetlih primjera, u ovom gradu skoro da nije bio razvijen koncept malih i srednjih preduzeća, a o samozapošljavanju i malim biznisima niko nije ni govorio. Na razvoj poljoprivrede i samozapošljavanje kroz poljoprivrednu djelatnost u Kaknju se gledalo kao na utopiju, a tome su doprinosile i lokalne vlasti, koje nisu poduzimale skoro nikakve korake na putu da se takvo stanje promijeni.

Godine 2012. na lokalnim izborima za načelnika izabran je Nermin Mandra iz Stranke demokratske akcije. Kad se kandidirao za načelnika, Mandra je konsultirao mlade ekonomiste iz Kaknja, s kojima je izradio izbornu platformu koju su građani prepoznali kao ozbiljan pristup koji bi mogao pokrenuti Kakanj. Stupanjem na dužnost načelnika počeo je sa saradnicima provoditi u djelo najavljene projekte. Cilj je bio osigurati pogodnosti za investitore, riješiti problem kompliciranih administrativnih procedura, osigurati poticajna sredstva za pokretanje malih i srednjih preduzeća, za poljoprivrednu djelatnost, ponuditi edukacije o pisanju biznis-planova i edukacije iz oblasti poljoprivrede, te kroz medijsku kampanju razbijati predrasude kako je samozapošljavanje unaprijed osuđeno na propast.

Naporan rad i kvalitetni ekonomski i infrastrukturni projekti općinske administracije prepoznati su na izborima 2016. godine, kad je Mandra uvjerljivo dobio drugi mandat općinskog načelnika. Na općim izborima 2018. godine Mandra je izabran u državni parlament, pa su u februaru ove godine organizirani vanredni izbori za lokalnu vlast u Kaknju. Kandidat SDA bio je Aldin Šljivo, koji je u vrijeme Mandrinog mandata u funkciji direktora iz prašine podigao Javnu ustanovu Kulturno-sportski centar Kakanj, napravivši od ove ustanove respektabilnu instituciju čijim bi se radom i sadržajima mogli pohvaliti i mnogo veći gradovi od Kaknja.

U utrci za načelničku poziciju Aldin Šljivo je imao tri protukandidata, od kojih su dvojica, nezavisni kandidat Hamza Begić i HDZ-ov Ivica Petrović, osvojila zanemariv broj glasova. Jedini ozbiljan oponent bio mu je Eldin Mijoč, kandidat SDP-a, kojeg je podržalo čak devet stranaka. I pored toga, Šljivo je dobio 7.731 glas, ili oko 61 posto, dok je za Mijoča glasalo 4.454 birača, ili oko 35 posto glasova.

“Bio sam direktor Javne ustanove Kulturno-sportski centar Kakanj i općinski vijećnik, pa sam s načelnikom Mandrom svakodnevno sarađivao na projektima od značaja za našu lokalnu zajednicu. Međutim, kandidatura za načelnika bila je sasvim slučajna. Kad se on kandidirao na općim izborima za državni parlament, rekao mi je da sam ja njegov kandidat na načelnika Kaknja. Možda je to i bila njegova strategija o kojoj je razmišljao, ali ja o tome ništa nisam znao niti sam to pretpostavljao. Odmah sam imenovan za v. d. načelnika, a u to vrijeme su se posložile i neke stvari u stranci. Ujedinili smo se i svi su prihvatili prijedlog da ja budem kandidat za načelnika. Iako sam se u početku dvoumio i vagao šta da činim, činjenica da se SDA ujedinila oko isticanja moje kandidature dala mi je krila i odlučio sam prihvatiti tu odgovornost. Svjestan sam kolika je to obaveza, koliko sam ja mlad i koliko još moram da učim od starijih”, kaže Šljivo u razgovoru za Stav.

Mladi načelnik uživa veliku podršku građana Kaknja, koji ga prepoznaju kao čovjeka iz naroda, nekog svog ko im je blizak i kojem se bez ustezanja mogu obratiti. Razlog tome jeste i njegova otvorenost i privrženost lokalnom stanovništvu. Prije nekoliko dana Šljivo je s taksistima u Kaknju proslavio Dan Općine, što su prenijeli skoro svi portali u Bosni i Hercegovini. Aldin Šljivo kaže da je i to pokazatelj koliko se politika udaljila od običnog čovjeka, pa se od nečeg što bi trebao biti normalan odnos između građana i onih kojima su oni povjerili svoje glasove pravi vijest.

UDVOSTRUČEN BUDŽET OPĆINE

Šljivo ističe da je svjestan da je preuzeo funkciju načelnika u pola mandata. To ga ne sprečava da razmišlja vizionarski. “Na predizbornim skupovima sam govorio da ja ne planiram ući u Općinu na dvije, nego na šest godina. Ponudio sam program i infrastrukturne projekte, kao što su izgradnja trga i bazena. Planiramo raditi i poduzetničku zonu u Bilješevu. Ja sam obećao da ću se posebno fokusirati na privredu. Mi smo u proteklih šest godina napravili ogroman iskorak kada je riječ o privredi, što se vidi i na budžetu Općine, koji je na zavidnom nivou. Svjestan sam da raspolažemo sredstvima za pokretanje i podršku različitim privrednim projektima. Želimo biti podrška privrednicima i investitorima, na čemu je sjajno radio i načelnik Mandra. Mi sada imamo privredni savjet u kojem je dvadesetak ljudi s najvećim kapitalom u ovom gradu. Želimo da Općina bude servis tim ljudima, jer oni zapošljavaju znatan broj naših građana. Moj je osnovni cilj da u ovih godinu-dvije dana podvučemo liniju i vidimo kakve je rezultate donijela dosadašnja praksa, koji su to samoodrživi projekti uspjeli opstati, gdje trebamo više ulagati… Želim da od projekata koji su opstali na tržištu napravimo još veće priče, da od njih pravimo mala i srednja preduzeća koja će otvoriti nova radna mjesta. To su strateški pravci”, ističe Šljivo, poručujući da će za svog mandata pokušati riješiti i pitanje pasa lutalica. Za taj problem donedavno niko nije odgovarao, pa je Općinsko vijeće donijelo odluku da se odgovornost za to pitanje povjeri firmi “Vodokom”, a da Općina osigura sredstva.

O periodu Mandrinog mandata koji je preuzeo Šljivo najbolje svjedoče infrastrukturni i privredni projekti koji su pokrenuti. Svjedoči to i nova zgrada Općine, kakvu, zasigurno, nema nijedan druga općina u Bosni i Hercegovini, ali i budžet Općine, koji je s 11 miliona, koliko je iznosio 2011. godine, povećan na 22 miliona već 2016. godine. Šljivo kaže kako je tako Kakanj primjer da je takvo nešto moguće samo ako postoji volja odgovornih ljudi. Ukupna ekonomska situacija i povećanje broja zaposlenih sa 6.857 u 2012. godini na današnjih 8.844 pozitivno se odrazilo i na druge segmente društva. Pored toga, općina Kakanj ima i najvišu prosječnu plaću na nivou Zeničko-dobojskog kantona. U posljednje tri godine Kakanj ima i pozitivan prirodni priraštaj, čime se posebno ponose u ovoj lokalnoj zajednici. Prošle je godine broj rođenih u općini Kakanj bio veći od broja umrlih za 70.

“Tu mora postojati dugoročna politika podrške roditeljima. Ove godine smo povećali iznos sredstava za porodilje, pa smo odvojili zaposlene od nezaposlenih. Nezaposlene majke koje rode treće i svako naredno dijete dobijaju po 500 KM, što ne radi nijedna općina na području našeg kantona. Dalje, svaki roditelj koji ispunjava uvjete prema Javnoj ustanovi za odgoj i obrazovanje mladih ima mogućnost da povjeri svoje dijete na čuvanje za samo 50 KM mjesečno. To je dovelo i do pokretanja novih poduzetničkih ideja jer je ovo obdanište trenutno krcato. Svi ovi projekti pokrenuti su da se građani podrže i da im se olakša svakodnevni život. Mi želimo zadržati naše ljude u Kaknju, posebno mlade. Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine postalo je trend kojeg prati brojni mladi ljudi. Naravno da je to i potreba za neke ljude, ali smatram da je riječ o neznatnom broju od ukupnog broja mladih koji odlaze na Zapad. Srećom, neki od tih ljudi uspiju, pa se vrate u Kakanj i urade neke korisne projekte. Prošle se godine vratio jedan naš Kakanjac i napravio put za svoje selo, uloživši 50.000 KM. Mi ne možemo utjecati na nečiju odluku da ide iz Kaknja i iz Bosne i Hercegovine, ali možemo osigurati infrastrukturu, dobru medicinsku zaštitu, sportske i kulturne sadržaje koji će zadržati ljude u našoj lokalnoj zajednici i u našoj domovini”, poručuje Šljivo.

Načelnik Šljivo kaže da su zbog brojnih infrastrukturnih projekata u samom gradu Kaknju trpjela ruralna područja u ovoj općini: “Imamo poljoprivrednike koji proizvode znatne količine dobara, farmere koji proizvode po 300 litara mlijeka svaki dan, a imaju probleme s infrastrukturom. Jedan farmer tokom zime traktorom dovozi proizvedeno mlijeko na otkupnu stanicu, a razlog tome je neodržavanje puta. Mi se moramo pobrinuti za to! Nije podrška Općine u tome da se tom čovjeku da 3.000 KM nepovratnih sredstava, već u osiguravanju otkupne stanice i održavanju infrastrukture u svako doba godine.”

KAKANJ IMA PREMIJERLIGAŠA

Šljivo je do sada na primjeru Javne ustanove Kulturno-sportski centar Kakanj dokazao da je sposoban voditi značajne projekte od velike važnosti za općinu Kakanj. Na mjesto vršioca dužnosti direktora ove ustanove imenovan je Mirza Mušija. On kaže da je s velikim zadovoljstvom preuzeo tu funkciju, zbog toga što je bivše rukovodstvo u nju nesebično ulagalo svoje vrijeme i trud. “U proteklih šest godina obnovljen je Dom kulture iz temelja, koji je bio srušen, otvoreni su muzej i likovna galerija. Napravljene su i dvije sportske dvorane. Ja ne znam da ima općina, pa i grad u Bosni i Hercegovini koji se može pohvaliti sličnim projektima iz oblasti sporta i kulture. U vremenu kada su velike državne kulturne institucije zatvarane u Sarajevu, mi smo otvarali muzej i likovnu galeriju”, kaže Mušija, poručujući da je za to najodgovorniji bivši direktor ove institucije i današnji načelnik Aldin Šljivo, te bivše općinsko rukovodstvo koje je prepoznalo značaj ulaganja u sportske i kulturne projekte.

U Javnoj ustanovi Kulturno-sportski centar Kakanj u prosjeku se svaki drugi dan održava određena aktivnost. “Kroz manifestaciju ‘Kakanjski dani’, koja traje sedam dana, mi ovdje imamo na dnevnoj bazi između 5 i 10 hiljada ljudi koji su prolazili kroz naše sadržaje, od koncertnih aktivnosti, preko izložbi i promocija knjiga, do predstava i izložbi domaćih proizvoda… U Kulturno-sportskom centru održavaju se sve sportske aktivnosti ovog grada, a mi u Kaknju imamo pet premijerligaša, među njima i viceprvaka u košarci prošle godine. Imamo zimski centar, koji je od prošle godine uveo i noćno skijanje. I tu smo premašili sva očekivanja”, naglašava Mušija.

U JU Kulturno-sportski centar Kakanj uposlena su 32 radnika s ugovorima. Pored toga, za potrebe sadržaja koje ova ustanova nudi angažiraju se desetine vanjskih saradnika koji rade u muzejskoj, obrazovnoj i scenskoj djelatnosti. Ova ustanova ima godišnji prihod od 200 do 230 hiljada maraka, a znatnim dijelom finansira je njen osnivač, Općina Kakanj. Upravo je ova ustanova i spektar sadržaja koje ona nudi pokazatelj da je stanje kulture u jednom mjestu nužno odraz političke i ekonomske situacije. “Mi nudimo obrazovne aktivnosti kroz različite kurseve, imamo muzički centar s horom i odsjecima različitih instrumenata, imamo školu glume i dramski studio, godišnje izbacimo u prosjeku četiri premijere iz vlastite produkcije. Za te predstave angažiramo i profesionalne glumce iz Narodnog pozorišta Sarajevo ili Kamernog teatra. Prije nekoliko dana smo gradu za Dan Općine poklonili predstavu Pozdravi nekog. Tu je predstavu režirao naš uposlenik Mirza Bajramović i imali smo krcatu salu. Razlog tome jeste i naša angažiranost pri izboru tekstova, odgoju publike i načinu pristupa publici. Svjesni smo da moramo ponuditi kvalitetan sadržaj ako mislimo vratiti publiku u pozorište. Srećom, uspijevamo održati respektabilnu pozorišnu kondiciju tako što našu predstavu igramo i u drugim gradovima”, poručuje Mušija, ističući da je ustanova na čijem je čelu povezana i s drugim ustanovama u državi. Posebno naglašava povezanost s osnovnim i srednjim školama u Kaknju. JU Kulturno-sportski centar potpisala je sporazum s osnovnim i srednjim školama u Kaknju koji tim obrazovnim ustanovama omogućava da svoje aktivnosti provode kroz Dom kulture, muzej, galeriju…

Mušija tvrdi da su sadržaji Kulturno-sportskog centra od neizrecive važnosti za društveni i kulturni život u Kaknju. Ovaj centar nudi sadržaje koji zadovoljavaju potrebe građana i omogućuju im da u svom gradu pogledaju predstavu, vode sportske aktivnosti, odu na promociju knjige… Kakanj bi mogao biti model za razvoj lokalnih zajednica. Simbioza između načelnika i Općinskog vijeća, s jedne, te privrednika, javnih ustanova i obrazovnih institucija, s druge strane, dala je sjajne rezultate. Uređena je glavna saobraćajnica, napravljena biciklistička staza i zgrada Općine, Dom kulture, muzej, galerija, dvije sportske dvorane… Ti su rezultati i matematički mjerljivi: budžet Općine udvostručen je za samo pet godina, Općina ima najviše porodiljske nadoknade i najviše prosječne plaće na nivou kantona, broj zaposlenih u osam godina povećan je za skoro 25%, a natalitet je u posljednje tri godine pozitivan, nakon dugo vremena. Ovi podaci, izraženi jezikom matematike – jezikom oslobođenim od ljudske strasti, kako ga je zvao austrijski filozof Wittgenstein – najbolja su potvrda urađenog posla. Nisu to predizborne floskule, već postizborni rezultati bivšeg načelnika i Općinskog vijeća čijim stopama, za sada, korača i novi načelnik Aldin Šljivo.

PROČITAJTE I...

Meho Hasanović rodio se u selu Šetić, iz kojeg je pobjegao dan prije masakra 760 bošnjačkih civila u Bijelom Potoku. Tada je ubijeno 48 ljudi iz njegovog sela, među kojima i Mehin otac, amidža, amidžići... Tada je imao petnaest godina. U Goduš je došao u septembru 1992. godine. Čim je došao na slobodnu teritoriju, kao petnaestogodišnjak, uzeo je pušku u ruke. Istina, bio je raspoređen u kuhinju

Od tzv. Prvog srpskog ustanka, pa sve do kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu 1995. godine, Srbi počinioci najtežih zločina nad drugim narodima nisu kažnjavani. Dvije stotine godina nekažnjenih zločina počinjenih u ime srpstva zbog osvete za nepostojeće davnašnje zločine nad njima i radi prevencije budućih koje niko i ne planira nisu niti mogle proizvesti drukčiju svijest od one o kontinuitetu srpskog herojstva, a ne o konstanti srpskog zločina

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Sabit 02.05.2019.

    Stav je SDA glasilo. Istina da je Mandrq pokrenuo stvari, radi to i danas preko mladog poslusnika kojem je za par godina “napumpana” neprirodno biografija. Dobar je Sljivi kao produzena Mandrina ruka. Do prije par godina nije znao 3 recenice smislene izgovoriti.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!