Kada je napolju minus 50, nemate razloga za svađe

Bosna i Hercegovina jedinstvena je zemlja zato što tu žive izuzetno zanimljivi ljudi, duševni i, baš od svih balkanskih zemalja, jedino narod u Bosni i Hercegovini liči na kazahstanski narod. Kada je riječ o narodu, imamo mnogo sličnosti. Isto kao i u Bosni, u Kazahstanu su ljudi vrlo otvoreni, vrlo duševni i gostoprimljivi. Kao i u Kazahstanu, tako i u Bosni, ljudi ne gledaju na novac i to im nije prepreka da se druže, odmaraju i piju kahvu sa svojim prijateljima”

 

Prije dvije godine donesena je odluka da se otvori počasni konzulat Republike Kazahstan u Sarajevu. Konzulat će svečano biti otvoren početkom 2019. godine, a iz Ambasade Kazahstana za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, sa sjedištem u Zagrebu, naznačeno je da će počasni konzulat biti Amel Dizdarević. Proces otvaranja počasnog konzulata započet je još 2017. godine, a trenutno se čeka odobrenje iz Predsjedništva BiH. O ovom, kao i o drugim pitanjima za Stav govori Tolezhan Barlybayev, ambasador Kazahstana za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

“U maju 2017. godine došao sam na mjesto ambasadora u Hrvatsku, a Ambasada Kazahstana u Zagrebu pokriva i Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Vjerodostojnice su nedavno uručene u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i ja sam dobio vjerodostojnicu kako u BiH, tako i u Crnoj Gori. Ovo nije nova regija za mene, već sam ranije radio tu u diplomatskom predstavništvu Kazahstana od 2012. do 2014. godine kao otpravnik poslova. Prije toga sam radio u Poljskoj, Ukrajini i Holandiji i nisam imao priliku biti u ovoj regiji i nisam se bio specijalizirao za ovu regiju. Kada sam došao, za mene su Jugoistočna Evropa i balkanska regija bile veliko otkriće”, kaže Barlybayev.

STAV: Kakvi su bili dosadašnji odnosi između Kazahstana i Bosne i Hercegovine?

BARLYBAYEV: Za sada u Bosni i Hercegovini nismo ništa mogli napraviti i promocija knjige Era nezavisnosti autora Nursultana Nazarbayeva, predsjednika Kazahstana, prvi je događaj koji smo uspjeli ovdje organizirati. Naravno, očekujemo što prije otvaranje počasnog konzulata u Sarajevu i naznačenje gospodina Amela Dizdarevića počasnim konzulom Kazahstana. Pošto Ambasada nema svoje rezidencijalno predstavništvo u Bosni i Hercegovini, počasni konzulat i počasni konzul Amel Dizdarević za početak će biti naši glavni i jedini predstavnici u Bosni i Hercegovini.

STAV: Da li biste mogli povući paralelu između Kazahstana i Bosne i Hercegovine? Koliko ima sličnosti između ove dvije zemlje, a koliko razlika?

BARLYBAYEV: Kazahstan je, kao i Bosna, multireligijska zemlja u kojoj imate brojne svjetske religije. Sve monoteističke religije prisutne su u Kazahstanu. Imamo 47 religijskih konfesija, islam, pravoslavlje i katoličanstvo tri su najzastupljenije. Najveća katolička katedrala napravljena je u Astani, tu je, naravno, i najveća džamija u ovoj regiji, a u našoj centralnoj ulici u Astani je sinagoga, kao i pravoslavni hram. Kazahstanska klima jedan je od glavnih faktora što su se međuetničke i međureligijske grupe stoljećima družile i bile miroljubive. Na tom polju skoro da nikad nismo imali nikakvih problema, a sada ću vam objasniti i zašto. Pogledajte, kada je napolju minus 50 stepeni Celzijusa, nikome nije do svađa i nekakvih razmirica. Jedan naš poznati pisac koji živi u Kanadi tako je jednom radio intervju za neku TV kuću. Novinar ga je pitao da mu objasni zašto se u Kanadi nikada nije desila revolucija. On mu je odgovorio da ljudi koji žive u Kanadi nemaju vremena da se bore između sebe, dovoljna im je borba s prirodom. Tako je nekako i u Kazahstanu.

STAV: Da li vam je cilj u bliskoj budućnosti zbližavanje Bosne i Hercegovine i Kazahstana i kako to planirate ostvariti?

BARLYBAYEV: Mi s velikim interesom gledamo u budućnost Bosne i Hercegovine, pogotovo što očekujemo skori ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Za Kazahstan je to velika prilika jer bi onda BiH postala poput našeg posrednika za poboljšanje odnosa s Evropskom unijom. Gospodin Amel Dizdarević već je mnogo napravio u odnosima Bosne i Hercegovine i Kazahstana i već pripremamo velike projekte između naše dvije zemlje, kako na kulturnom, tako i na turističkom i privrednom planu. Ovakvi projekti potaknut će ljude i dat će pozitivan impuls saradnji između naših dviju zemalja.

STAV: Zašto je važna knjiga Era nezavisnosti autora Nursultana Nazarbayeva, koja je prevedena na bosanski jezik i  promovirana u Sarajevu?

BARLYBAYEV: Najveći problem za Kazahstan jeste loš protok informacija o našoj zemlji i generalni nedostatak informacija. I to nije slučaj samo s Kazahstanom već i s mnogim drugim zemljama na svijetu. Ova će knjiga bosanskohercegovačkim čitaocima dati poseban uvid iznutra i mogućnost da dobrano upoznaju Kazahstan. Radeći u Zapadnoj Evropi, gdje sam proveo dugo vremena, često sam mogao čuti kritike upućene na račun Kazahstana kako imamo problem s demokratijom. Na takve kritike odgovarao sam tako da mi zapravo uopće nemamo problem s demokratijom, već da je riječ o našem mentalitetu.

Vidite, mi smo stepski narod i, kada karavana ide po stepi na minus 50 stepeni, mi biramo jednog vođu i slušamo samo njega na tom putu, jer, ako njega ne slušamo, onda ćemo svi skrenuti s puta, zalutati i smrznuti se. Takav je naš život i jedan vođa i istinski lider neophodan je za naš opstanak. To je mentalitet i to se ne može mijenjati. Mi imamo jednog vođu kojeg svi beskrajno poštuju i slušaju. S druge strane, sva je odgovornost upravo na njemu koji to itekako dobro osjeća. Upravo će vam ova knjiga detaljno pokazati kako je jedan vođa preuzeo tu odgovornost, sve vrijeme osjećao odgovornost prema svom narodu, a kako je istovremeno narod poslušno išao za njim. Moje je mišljenje da svaki predsjednik svake države mora biti ovakav, da preuzme odgovornost, osjeća je i kao vođa karavane na minus 50 vodi svoj narod, i to bez obzira kakvu klimu ima pojedina država.

STAV: Prilikom promocije knjige rekli ste da se naš narod u Bosni i Hercegovini razlikuje od ostalih u regiji, te da bismo zbog toga u bliskoj budućnosti mogli ostvariti dobru saradnju. Možete li nam ovo pojasniti?

BARLYBAYEV: Što se tiče Bosne i Hercegovine, smatram da je to jedinstvena zemlja zato što tu žive izuzetno zanimljivi ljudi, duševni i, baš od svih balkanskih zemalja, jedino narod u Bosni i Hercegovini liči na kazahstanski narod. Kada je riječ o narodu, imamo mnogo sličnosti. Isto kao i u Bosni, u Kazahstanu su ljudi vrlo otvoreni, vrlo duševni i gostoprimljivi. Kao i u Kazahstanu, tako i u Bosni, ljudi ne gledaju na novac i to im nije prepreka da se druže, odmaraju i piju kahvu sa svojim prijateljima. To je osobina vašeg naroda koja mi se jako svidjela, a koju rijetko gdje u svijetu danas možete pronaći. Kao i u Bosni i Hercegovini, u Kazahstanu je muškarac glava kuće i zadržao se još, makar jednim dijelom, taj patrijarhalni odgoj koji nas određuje kao narod. Ali na kraju, čuo sam da u Bosni, baš kao i u Kazahstanu, kada je riječ o porodici, u suštini svime upravljaju žene, toga smo svi svjesni.

PROČITAJTE I...

A onda se ko u kakvim filmovima pojavljuje Grasov kombi. Penje se između Pionirske i Pedijatrije. Ispred njega policijski Golf. Iskačemo pred njih. Iz Golfa izlazi Zoka, moj srednjoškolski drug. Kaže, poslalo ih na Poljine kao pojačanje. A mi od Poljina udaljeni tri četiri kilometra i isto toliko godina. Iz kombija izlazi Dahić s četrdesetak rezervnih policajaca iz Starog Grada. Zaliježu i oni. Pokušavamo se skupa probiti do trafostanice

Bošnjaci su značajno učestvovali u javnom životu Bugarske za vrijeme osmanske uprave, ne samo kao beglerbegovi, sandžak-bezi, mutesellimi, kadije, muftije, imami, pisari i drugi službenici već i kao vakifi i naziri (nadzornici) vakufa. Nakon dugogodišnjeg istraživanja (2012–2018) i rada na terenu, došli smo do broja od 15 vakifa koji su uvakufili nekoliko hiljada vakufa širom Bugarske

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!