Kad se na hadž išlo stojadinom

Na putovanju se hadžije prisjećaju i načina kako se na hadž putovalo nekada, kada su uvjeti putovanja bili puno teži. Među nama je u autobusu bio i hafiz Vehbija Šećerović, koji je ove godine sedamnaesti put na hadžu, a prije rata je na hadž išao dva puta autom. Njegovo svjedočenje o ovim putovanjima bilo je pažljivo slušano. Hafiz Vehbija išao je na hadž sa Stojadinom, a sarajevska je čaršija Stojadina poslije tog putovanja preimenovala na “hadži Mujadin”, jer, biva, i on je išao na hadž

Piše: Samed SINANOVIĆ

Hadž ili hodočašće Kabe u Meki peta je islamska dužnost i predstavlja krov islama. Svaki musliman koji je punoljetan, umno zdrav i imućan dužan je jedanput u životu posjetiti Allahovu kuću u Meki. Muslimani BiH od dolaska islama na naše prostore odazivaju se na ovaj uzvišeni poziv te time na još jedan način potvrđuju svoju pripadnost ummetu Poslanika, a.s.

PUT U MEDINU

Ove godine preko 1.700 hadžija otputovalo je iz BiH u Medinu, grad Allahovog Poslanika, koji je i prva destinacija na ovom velikom putovanju. Najvažniji objekt svakako je Poslanikova džamija u kojoj se nalazi i njegovo turbe u kojem je pokopan sa svoja dva druga i nasljednika – Ebu Bekrom i Omerom, r.a., u njoj se nalazi i Revda (dženetska bašča između Poslanikovog mezara i njegovog minbera), koja je neprestano puna klanjača.

Boravak u Medini više predstavlja zijaret ili posjetu jer u tom periodu hadžije nemaju obreda. No, većina se trudi da što više namaza klanja u njegovoj džamiji, nadajući se, prema njegovom hadisu, da će pravo njegovog šefa'ata imati onaj ko klanja 40 namaza u njegovoj džamiji. U sklopu boravka u Medini obavezan je zijaret Uhuda (mjesto bitke između muslimana i mušrika koja se odigrala četvrte godine po hidžri), Mesdžidu Kuba (prve džamije koju je sagradio Poslanik, a.s.) te Mesdžidu Kibletejn (džamija koja je imala dvije kible, ona prema Jeruzalemu i ona prema Meki).

Posjete navedenim lokacijama organizirane su od strane ureda za hadž i umre Rijaseta IZ u BiH. Međutim, hadžije se trude da posjete i ostala znamenitija mjesta u i oko Medine. Najbolje je imati nekoga uz sebe ko je već ranije zijaretio Medinu. Ja sam, hvala Bogu, imao tu sreću da sam boravio na hadžu s bosanskim hafizom koji ove godine putuje na mubarek-mjesta sedamnaesti put. Knjige su jedno, iskustvo je drugo. Jedno od mjesta koja sam posjetio s njim jeste i Mesdžidu Seba’ (sedam džamija), koje predstavlja lokaciju gdje su ashabi Poslanika, a.s., čuvali sedam straža dok su ostali obavljali namaz. Kada su Osmanlije zauzele Hidžaz, u čijem su sastavu Meka i Medina, iz počasti prema tim stražama sagradili su sedam džamija koje su bile manjih dimenzija i mogle su primiti 15 do 20 klanjača. Saudijska dinastija pet je džamija porušila i na njihovom mjestu izgradila veliku džamiju koja treba zamijeniti manje džamije. Kakav je odnos prema historiji i kulturi ove države, govori i podatak da su ulazi u preostale dvije džamije zazidani kako bi spriječili ulazak hadžija u njih.

Još jedna lokacija sve više privlači naše hadžije, a imao sam tu sreću da posjetim Bedr s grupom naših hadžija. Mjesto prve i najvažnije bitke u islamu koja se odigrala 17 ramazana 2. godine po Hidžri. Za Bošnjake je ovo značajna posjeta jer se borba naših gazija i šehida u islamskom svijetu dosta puta predstavljala kao Bedr. Svima su poznati stihovi ilahije Bosna, to je Bedr islama. I na ovoj lokaciji koja nije dosta posjećena nismo dobili očekivani prijem, mezarje ashaba Bedra opasano je velikim zidinama, a vrata su zaključana, kao i vrata džamije na Bedru. Međutim, ovo ne sprečava hadžije da posjećuju ove lokacije. Vrijeme boravka u Medini hadžije koriste i za kupovinu. Zanimljivo je vidjeti hadžije iz svih dijelova svijeta kako kupuju hedije za svoje najdraže. Cjenkanje je prirodna stvar u Saudiji, a ima trgovaca koji istjeraju iz radnje ukoliko kupac odmah pristane na ponuđenu cijenu. Koristi se domaća valuta saudijski rijal, dok ima i hadžija koji kažu real, pa se tako hvali jedan hadžija kako je dao sadake deset reala, a efendija će na to: “Pa mogao si i koju Barcelonu.”

Još jedan zijaret bio je zanimljiv, Dženeti Bekijja jeste medinsko mezarje koje se nalazi odmah uz Poslanikovu džamiju. Teško je ući u kompleks mezarja, a mi smo ušli prilikom unošenja dženaza koje se tu kopaju 1.400 godina. U tom se mezarju nalaze i kaburovi članova Poslanikove porodice, ashaba te velikana ummeta. U Medini se još uvijek osjeti ruhanijjet Poslanika, a.s., koji je od strane Medinelija i dočekan. Zasigurno najteži trenutak jeste rastanak s Poslanikovom džamijom i posljednji zijaret njegovom kaburu koji bude popraćen suzama, salavatima, selamima i dovama da nam bude šefadžija na Sudnjem danu.

PUT U MEKU

Put iz Medine u Meku jeste podsjećanje na Hidžru (selidbu) Muhammeda, a.s., iz Meke u Medinu prije 1438 godina. Putovanje traje oko šest sati, otprilike 440 kilometara. Na ovom putovanju hadžije imaju priliku vidjeti pravu surovost pustinjske klime, a mi smo bili svjedoci i manje pustinjske oluje. Zanimljivo je vidjeti stotine dunuma zemlje ograđene velikim zidinama unutar kojih se ne nalazi ama baš ništa. Naš je narod to tumačio na ovaj način: “Došli Arapi da kupuju zemlju u Saudiji.” Na putovanju se hadžije prisjećaju i načina kako se na hadž putovalo nekada, kada su uvjeti putovanja bili puno teži. Među nama je u autobusu bio i hafiz Vehbija Šećerović, koji je ove godine sedamnaesti put na hadžu, a prije rata je na hadž išao dva puta autom. Njegovo svjedočenje o ovim putovanjima bilo je pažljivo slušano. Hafiz Vehbija išao je na hadž sa Stojadinom, a sarajevska je čaršija Stojadina poslije tog putovanja preimenovala na “hadži Mujadin”, jer, biva, i on je išao na hadž. Hadžije iz Medine kreću u ihramima, dva komada platna bijele boje koji simboliziraju čistoću, jedinstvo i jednakost. Ihrame nose samo muškarci, a žene, zbog ambijenta, oblače bijelu odjeću. Ulazak u Meku popraćen je učenjem telbije, posebne formule na arapskom jeziku koju uče sve hadžije svijeta, a simbolizira odazivanje na Allahov poziv na hodočašće Kabe u Meki.

Za muslimane je centar svijeta Meka, centar Meke jeste Haremi-šerif, a centar Harema jeste Kaba, najstarija sagrađena kuća u ime Allaha. Odmah po dolasku u Meku obavili smo umru, ili kod našeg naroda poznato i kao mali hadž, koja se sastoji od tavafa, obilaska Kabe sedam puta, saja, užurbanog hoda između dvaju brežuljaka Safe i Merve, te dva rekata namaza. Prvi susret s Kabom, prema kojoj se u namazu okreću muslimani cijelog svijeta, ne može se opisati riječima, svako to doživi na svoj način i ima svoja osjećanja prilikom tog susreta. Poslije umre skidaju se ihrami i hadžije se trude da što više vremena provedu u Haremu Kabe u ibadetu. Veliki problem predstavlja znatno prisustvo vojske i policije koji postavljaju veliki broj pregrada, što otežava hadžijama dolazak do Harema. Razgovarajući s hadžijama koji su ovdje više puta, ova odluka o pregradama u i izvan Harema samo povećava gužvu, napetost i neraspoloženje. Dodatno je otežalo situaciju i prekid rada autobuskog saobraćaja. Naime, poznati crveni autobusi nisu saobraćali prema Haremu. Ti su autobusi prevozili hadžije iz Bosne, Turske, Indonezije, Irana, odnosno veliki broj hadžija koristio je njihove usluge. Kako je naš hotel udaljen preko četiri kilometra od Harema, to je predstavljao veliki problem, a uzrok ovom velikom propustu Vlade Saudijske Arabije nismo saznali. Srećom, organizacija našeg Rijaseta osigurala je male buseve za prijevoz bosanskih hadžija.

Ono što iznenađuje naše hadžije jeste dženaza koja se u haremima klanja poslije svakog namaza. Svako ko preseli u Meki ili Medini tu se i ukopava. Predstavlja veliku čast za te muslimane da presele i budu ukopani na ovim mubarek-mjestima.

Tako se prepričava da se oko jednog hadžije okupilo svijeta zazivajući Božije ime i govoreći: “Allahu dragi, lijepe li smrti!”

Priđe toj grupi Bošnjak i prepozna svog sunarodnjaka koji je pao u nesvijest, pa pita Arape: “Kakva lijepa smrt?”

“Čuješ li da zaziva Resula (Muhammeda, a.s.)”, odgovoriše.

“Ma kakav Resul, čovjek traži rasola (kiseli kupus) da dođe sebi!”

Za hadžije je još ostalo da se pripremaju za centralni dio hadža, što počinje ponovnim oblačenjem ihrama i odlaskom na Arefat (visoravan nedaleko od Meke), gdje se boravi uoči Kurban-bajrama, tj. u četvrtak (sedmičnik Stav tada će već izaći iz štampe). Taj dan hadžije provode u ibadetu i dovama za svoje potrebe. Hadžije s Arefata kreću u večernjim satima prema Muzdelifi, gdje obavljaju akšam i jaciju te sakupljaju kamenčiće za obredno kamenovanje šejtana. Prvo bacanje kamenčića na Mini jeste prvi dan Bajrama i bacaju se samo na prvo džemre, dok se drugi i treći dan Bajrama bacaju na sva tri džemreta. Poslije prvog bacanja kamenčića hadžije se šišaju, skidaju ihrame te odlaze na centralni tavaf. Još za hadžije ostaje oprosni tavaf prije polaska kući, što predstavlja jedan od najtežih i najtužnijih trenutaka rastanka s Bejtullahom.

PROČITAJTE I...

Bahrudin Kadirić napunio je u aprilu 1992. godine sedamnaest godina. Tri mjeseca kasnije, otac mu je ubijen, a on je zatočen u prijedorskim logorima smrti. Preživio je strijeljanje u zloglasnoj hali logora Keraterm zvanoj “trojka”. Danas s bratom Muhamedom u SAD u vodi firmu koja zapošljava 150 radnika i jedna je od najboljih građevinskih kompanija u toj zemlji

U Kiseljaku djeca Bošnjaka i Roma uživaju nejednak tretman u odnosu na djecu Hrvata. Zgrada OŠ “Kiseljak 1” u očajnom je stanju iako nastavu u njoj pohađa ukupno 757 učenika. Djeca nemaju adekvatne uvjete za učenje. Namještaj je dotrajao, krov prokišnjava, uništeni su zidovi, toalet. Prostora nedostaje, a tek od ove jeseni mogu koristiti fiskulturnu salu. U zgradi se izvodi i nastava isturenih srednjoškolskih odjeljenja iz Fojnice, jedina veza i način da srednjoškolci iz Kiseljaka pohađaju u svojoj općini nastavu na bosanskom jeziku

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!