Još jedna populistička besmislica

Takva praksa nije poznata nigdje u Bosni i Hercegovini, niti u uređenim evropskim državama poznatim po visokom stepenu transparentnosti u javnom sektoru, poput Slovenije, Njemačke, Italije, Britanije, Španije. Doduše, sarajevska vlast tvrdi da tako nešto postoji u nekoj od skandinavskih zemalja, mada javnost sa sličnim primjerima do sada nije upoznata. Ali, eto, važno je da sada nešto novo i nigdje zabilježeno postoji u enklavi Sarajevo

Aktuelna vlast u Kantonu Sarajevo, a posebno neki njeni odabrani zvaničnici, na sve načine pokušavaju pokazati kako do njihovog zauzimanja pozicije krajem 2018. godine ništa nije funkcioniralo i kako je sve što su njihovi prethodnici radili bilo naopako, štetno, nezakonito i netransparentno. U svojim javnim obraćanjima narodnim masama, od fejzbučnih statusa do televizijskih nastupa, protagonisti današnje vlasti zatrpavaju javni prostor silnim optužbama bez pokrića, pretvarajući društvo u sudnicu, a medije i publiku u porotnike.

I bez imalo kritičkog promišljanja ispaljuju najcrnje sumnje i teške optužbe na račun ministara, načelnika, policijskih komesara, direktora preduzeća i ustanova, najčešće dojučerašnjih stranačkih kolega, i gotovo uvijek bez dokaza. Rade to na osnovu grubih i neodmjerenih procjena pojedinaca, a prema “pouzdanim informacijama”, tipa: “do mene su došle priče…”, “ljudi mi kažu…”, “imam šokantna saznanja…” i sl. I sve su pretvorili u jeftini teatar, igre bez granica, ali i bez željenih rezultata. I to bi se nekako i moglo razumjeti, budući da je kod nas postalo općeprihvaćeno i normalno da se o političkim konkurentima govori samo najgore, često izmišljeno ili preuveličano. I mogli bismo kazati da nas to posebno ne iznenađuje, osobito što to rade oni koji su do jučer vodili Kanton Sarajevo na isti ili sličan način kako to čine danas, samo u drugim dresovima.

Ali, ipak, i nakon toliko besmislica koje su manifestirali u proteklih nekoliko mjeseci, iznenađuje odluka sarajevske vlasti da objavi tzv. registar zaposlenih u javnom sektoru i da to na sva zvona reklamira kao dobar potez. A u stvarnosti, veću lakrdiju nisu mogli napraviti jer objava famoznog registra je sve odjednom: beskorisna i bespametna, besmislena i nesvrsishodna, a prije svega nezakonita i, vrlo je izvjesno, veoma štetna za Kanton Sarajevo. Za one koji se do sada nisu informirali, registar uposlenih u javnom sektoru u Kantonu Sarajevo objavljen je prošle sedmice, a sadrži imena i prezimena, stepen stručne spreme, radno mjesto i visinu plaće za svake uposlene u školama i obdaništima, na fakultetima, u komunalnim i drugim javnim preduzećima, domovima zdravlja i bolnicama, upravi policije i dr. I svi ti lični podaci sada se nalaze na internetu, dostupni svima na cijelom dunjaluku.

Takva praksa nije poznata nigdje u Bosni i Hercegovini, niti u uređenim evropskim državama poznatim po visokom stepenu transparentnosti u javnom sektoru, poput Slovenije, Njemačke, Italije, Britanije, Španije. Doduše, sarajevska vlast tvrdi da tako nešto postoji u nekoj od skandinavskih zemalja, mada javnost sa sličnim primjerima do sada nije upoznata. Ali, eto, važno je da sada nešto novo i nigdje zabilježeno postoji u enklavi Sarajevo.

Sam registar ima niz nelogičnosti i nedostataka. Prvo, sačinjen je ekspresno, za samo mjesec i po, na osnovu Odluke Vlade Kantona Sarajevo koja je donesena na sjednici održanoj 21. februara, a stupila na snagu 1. marta 2019. godine. Izgleda da im se baš žurilo. Drugo, registar je sačinjen od podataka dobijenih od pravnih lica – preduzeća, ustanova, zavoda kojima je osnivač Kanton Sarajevo, a objavljen je bez provjere da li su podaci tačni i predstavljeni na pravi način. Ali, to je još i najmanji problem.

Posebno je zanimljivo da nisu objavljeni samo podaci o plaćama direktora i rukovodilaca, nego svih uposlenih, bez obzira na stručnu spremu, datum zaposlenja, ili vrstu posla koji obavljaju, čime su grubo prekršena njihova osnovna ljudska prava. Zapravo, zaposleni u javnom sektoru, učitelji i nastavnici, bolničari i ljekari, policajci i vatrogasci, vozači i higijeničari, na ovaj su način izloženi sistemskoj diskriminaciji u odnosu na sve ostale koji rade u javnom sektoru na nivou entiteta ili države, neovisno od toga žive li i oni u Kantonu Sarajevo ili u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Zbog toga je, u to uopće ne treba sumnjati, objavljivanje ovakvog registra otvorilo prostor za brojne sudske procese, čiji bi epilog za Kanton Sarajevo mogao biti poražavajući jer je objavljivanje ličnih podataka, a plaća svakako jeste lični podatak koji proizlazi iz ugovora sklopljenog između poslodavca i radnika, u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH.

Iako se kantonalni vlastodršci pozivaju na neko polovično i dvosmisleno pojašnjenje Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, sama zakonitost javnog registra koji sadrži lične podatke približno dvadeset hiljada ljudi bit će izložena provjeri, i to masovno. Trebamo se podsjetiti da je spomenuta agencija zabranila provjeru diploma zaposlenih u Sekretarijatu Parlamentarne skupštine BiH, uz nedvosmisleno obrazloženje da bi se takvom provjerom narušila pravna sigurnost. U odgovoru Parlamentarnoj skupštini Agencija je naglasila da je osnovni cilj Zakona o zaštiti ličnih podataka da se svim osobama, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost vezano za obradu ličnih podataka koji se na njih odnose.

Iz iste te agencije, u slučaju sarajevskog registra, uputili su bitno drugačije mišljenje, tvrdeći kako “određene pojedinosti o zaposlenim u javnom sektoru podliježu većoj kontroli javnosti i isti ne mogu uživati zaštitu prava na privatnost u istoj mjeri kao zaposleni u privatnom sektoru”. Znači, prema mišljenju Agencije, diplome uposlenih u javnom sektoru trebaju ostati sakrivene, a plaće trebaju biti dostupne, i to ne samo kontrolorima i institucijama nego i cjelokupnoj javnosti. Udžbenički primjer diskriminacije, o kojoj će konačnu riječ ipak davati sudovi, a ne službenici bilo kakvih agencija.

Donosioci odluke o objavljivanju registra tvrde kako postoji javni interes da se lični podaci zaposlenih u javnom sektoru objave, pritom ne navodeći gdje i kada je taj javni interes definiran, ko ga je utvrdio i na osnovu čega. Čime objasniti da je objavljivanje podataka o plaći svakog uposlenika javni interes, kada znamo da su primanja članova uprave javnih preduzeća definirana Uredbom Vlade iz 2016. godine, a plaće uposlenika važećim pravilnicima svakog pravnog subjekta, koji moraju biti usklađeni s aktuelnim Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima i nizom drugih propisa koji reguliraju čitavu tu oblast? Uostalom, očekivanja javnosti u vezi s registrom bila su bitno drukčija od onoga što su na kraju dobili. Javnost se nadala da će biti objavljena puna, a ne samo osnovna primanja, ali u prvom redu izabranih i imenovanih zvaničnika – ministara u Vladi, direktora u javnim preduzećima, zastupnika u Skupštini… Niko nije očekivao niti smatra svrsishodnim objavljivanje plaća profesora, nastavnika, učitelja, domara, higijeničara, noćnih čuvara…

Da predstava za javnost bude do kraja intrigantna, iz Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, koji je nosilac svih aktivnosti u vezi s registrom, tvrde da su zbog svog posla izloženi pritiscima iz, kako kažu, centara moći, ne navodeći, naravno, o kojim je centrima riječ i o kakvoj vrsti pritisaka je riječ. Bude li registar zakonski osporen, a prava zaposlenih u javnom sektoru na zaštitu ličnih podataka zaštićena, možemo očekivati istu priču i iste izgovore jer niko neće priznati da je u avanturu ušao nepripremljeno i populistički.

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!