Još jedna jeftina domaća humoristična serija

Iako je, dakle, najavljeno kao ostvarenje s “intrigantnim” te “specifičnim bosanskim humorom”, a koje se bavi “ovdašnjim sarajevskim junacima”, sudeći prema prvih sat emitiranog sadržaja, a nakon stručne analize, serijal Dobrodošli u Orient Express nikako se ne može predstaviti kao originalan, uvjerljiv i uspješan te će poslužiti samo kao još jedan primjer krajnje besperspektivnosti i nekreativnosti u kojoj se nalazi domaća televizijska produkcija.

Poznato je da humoristični serijali, ili, preciznije, tzv. sitkomi kao njihov najaktuelniji podžanr, trenutno predstavljaju jedan od najpopularnijih televizijskih sadržaja u svijetu. Sličan trend zavladao je u Bosni i Hercegovini, a i u susjedstvu. Već su godinama najpopularniji segment televizijskog programa u našoj zemlji samoprozvane “hit‑komedije” ili “komedije godine”, koje koriste već provjerenu dobitnu formulu prethodno otkrivenu na primjeru serijala Lud, zbunjen, normalan – jeftini humor, sadržaj prilagođen široj gledalačkoj populaciji, kvalitetan marketing i eventualno zvučna glumačka postava.

Ipak, za razliku od spomenutog sitkoma koji su kreirali scenarista Feđa Isović i režiser Elmir Jukić, a koji je u početnim sezonama uspijevao uklopiti spomenute elemente i zadržati potreban nivo profesionalnosti, serijale čije je emitiranje zatim uslijedilo (Žene s broja 13, Dva smo svijeta različita, Kriza…) karakterizira izrazita površnost u, prije svega, produkcijskom, zatim režiserskom i dramaturškom segmentu, ali i krajnje odsustvo originalno i smisleno kreiranog humornog elementa.

Najnoviji primjer ovog potonjeg tipa domaćih humorističnih televizijskih ostvarenja jeste serija Dobrodošli u Orient Express autora Jasmina Durakovića i DEPO produkcije, premijerno emitirane na TV1. Riječ je o serijalu čija je radnja, po ugledu na kultne britanske i američke sitkome, npr. ’Allo ’Allo! ili Kafić uzdravlje, smještena na jedno centralno “mjesto susreta” glavnih protagonista, odnosno sarajevski hotel pred zatvaranjem “Orient Express”, koji će, sudeći prema samom imenu (aluzija na roman Ubistvo u Orient Expressu Agathe Christie), biti poprište raznih intriga i prevara.

Cijeneći prema prvim dvjema emitiranim epizodama, glavni protagonisti ovog sitkoma jesu vlasnik spomenutog hotela “Soldo” (Ivo Gregurević), hotelijer Sudo (Mirvad Kurić), turistički radnik Hoki (Emir Hadžihafizbegović), recepcionerka Dunja (Andrea Aković), bogata gošća Ornela (Bojana Gregorić) te Nick (Saša Petrović).

Zaplet prve epizode donosi dolazak slavnog američkog filmskog producenta bh. porijekla Nicka Hadžiafzbija u “Orient Express” povodom snimanja novog visokobudžetnog filma o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. U trenutku kada vlasnik hotela “Soldo” razmišlja o samoubistvu, kada radnicima kasne plate, a bankari iznose stvari iz hotela, Nick i američki novac predstavljaju apsolutni spas za “Orient Express” i njegove uposlenike, ali i pokreću nove spletke i nesporazume. Ipak, uskoro se ispostavlja da je i spasitelj Nick u hotel došao “praznih džepova” te da je, zapravo, spas za vlastitu posrnulu karijeru prepoznao u novčanoj pomoći za film od misterioznog Ministra.

Kupujući hotel, od propasti ga spašava fatalna Ornela, koja zatim isplaćuje plaće radnicima i izmiruje dugove bankama. Naravno, prethodno završi u krevetu s lahkovjernim Sudom, kojeg zatim nagradi pozicijom glavnog menadžera. Već od prve epizode primjetna je iznimna oskudnost produkcije, što se posebno odrazilo na tehnički aspekt ovog televizijskog ostvarenja.

Posebnu pažnju u prve dvije epizode privlači izuzetno nekvalitetna rasvjeta koja svojim djelovanjem kreira krajnje mračan ambijent svojstven naturalističkom poimanju svijeta. To, naravno, umnogome utječe i na ostale karakteristike svojstvene jednom sitkomu, kao što su dinamičnost, jarkost, te živost glavnih protagonista i uvjerljivost u prezentaciji njihovog humora. Serijal karakterizira i krajnja skromnost narativa čija se dramaturgija sastoji od tek nekoliko scena, koje opet odišu izrazitom statičnošću i nesadržajnošću – npr. jednu kompletnu scenu čini dolazak i dočekivanje Nicka Hadžiafzbija te njegov telefonski razgovor sa Sudom, u kojem mu ovaj opisuje lokaciju na kojoj je hotel “Orient Express”, da bi se na kraju scene ispostavilo da oni stoje jedan iza drugog (fizički nemoguće).

Ipak, jedan od najvećih problema serijala jeste nadasve jeftin humor, koji je, naprimjer, sveden na igru riječima u kojoj se “milion” (novčani iznos) izgovara kao “mili on”, s aludiranjem na muški spolni organ. Naravno, neumjesnosti ovakvog humora doprinosi i velika razlika u godinama između učesnika ove scene, odnosno mlade Dunje i sredovječnog Hokija.

Također, većina “humoričnosti” prve dvije epizode serijala počiva na iritirajućem “lomljenju američkog jezika” Saše Petrovića, čije izgovorene rečenice u većini slučajeva nemaju nikakvog smisla, a koje, umjesto izazivanja smijeha kod gledalaca, zapravo uzrokuju duševnu bol svakom gramatičaru, lingvisti i filologu. Na koncu, serijal od spomenute jeftinoće te čak povremenog amaterizma nije uspjela spasiti niti raznovrsna i talentirana glumačka podjela, čije su se pojedinačne izvedbe utopile u površno i jednodimenzionalno raspisanim likovima koje određuju jedna ili dvije zajedničke karakterne osobine – pohlepnost i prevrtljivost.

Iako je, dakle, najavljeno kao ostvarenje s “intrigantnim” te “specifičnim bosanskim humorom”, a koje se bavi “ovdašnjim sarajevskim junacima”, sudeći prema prvih sat emitiranog sadržaja, a nakon stručne analize, serijal Dobrodošli u Orient Express nikako se ne može predstaviti kao originalan, uvjerljiv i uspješan te će poslužiti samo kao još jedan primjer krajnje besperspektivnosti i nekreativnosti u kojoj se nalazi domaća televizijska produkcija.

Naravno, on dokazuje i da spektakularne marketinške najave određenog televizijskog sadržaja nisu uvijek objektivne te da im ne treba slijepo vjerovati.

 

PROČITAJTE I...

Naši su preci u 19. i 20. stoljeću mnogo više truda ulagali da svoju narodnost, vjeru i jezik artikuliraju i očuvaju. Sve smo manje obazrivi prema tim važnim okosnicama našeg identiteta. Prošlo je skoro četvrt stoljeća od opsade Sarajeva, a mi još nemamo romana koji obuhvata cjelinu tog iskustva. Političke prilike nisu dozvoljavale da naši preci afirmiraju svoj identitet. Mi to danas možemo, ali ne želimo

Teatarski autorski projekt glumice i teatarske radnice Hasije Borić Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi bit će premijerno izveden večeras u 19:30 sati u Sarajevu, u sali Franjevačkog centra na Grbavici. Nakon nekoliko godina “čekanja”, ova predstava konačno je dočekala svoju premijeru, a tim smo povodom razgovarali s njenom dramaturginjom Džejnom Avdić.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!