JOŠ JEDAN ŠOVINISTIČKI ISPAD MILJENKA JERGOVIĆA

Svodeći multikulturalnost (šta god da to značilo) sarajevskih slastičarni na ponudu kolača “građanskog” (zar je moguće da je ovo neko napisao) tipa u “Jadranki”, Jergović tvrdi da ta multikulturalnost sarajevskih slastičarni “zatvaranjem 'Jadranke' dolazi svome definitivnom i konačnom kraju”.

Prije desetak godina u sarajevskom naselju Grbavica otvorena je obnovljena slastičarna “Jadranka”, koja je prije rata važila za jednu od najboljih u Sarajevu. Trajala je u svom novom poslijeratnom izdanju nešto više od decenije, i onda se ugasila. Žaleći zbog toga, Miljenko Jergović u tekstu objavljenom na portalu Radija Sarajevo 21. aprila, iako priznaje da je kolače iz “Jadranke” posljednji put jeo još u ljeto 1991. godine, tvrdi da je ova slastičarna propala jer je došlo do promjene strukture stanovništva Sarajeva.

Jergović u tekstu ne dovodi ničim u sumnju kvalitetu kolača, možda i neatraktivnost lokacije, ne zanima ga ni snažna konkurencija koja je u međuvremenu nastala, za njega je, čini se, suština recepture za dobar kolač nostalgija.

Po Miljenku Jergoviću, “'Jadranke’ je nestalo” zato što je “prekinut lanac sjećanja” i zato što “nema više onih koji bi prenosili tradiciju”. Svi “čija su nepca pamtila šamponeze tortu i u njoj nalazili okus svoga Sarajeva ” ili “leže po gradskim grobljima” ili su “razasuti po svijetu”, smatra Jergović, i tako ko zna koji put u svojim tekstovima postavlja sebe kao mjeru stvari u gradu kojeg je usred rata napustio.

Jer, koliko god to Jergoviću bilo nevjerovatno, u Sarajevu i danas živi ogroman broj njegovih prijeratnih stanovnika, među kojima je bilo i mušterija ondašnje “Jadranke”, ali i njihove djece i unučadi kojima je tradicija mogla biti prenošena. Da se razumijemo, ni stara “Jadranka” nije bila Bog zna kako posjećena ni u svojim najboljim danima. Imala je stalne kupce, ali daleko od toga da je pred njom bilo redova i čekanja na mjesto, premda nije imala više od nekoliko stolova. Bez prave konkurencije, s nekoliko kolača, među kojima su prednjačili šamponeza i boem, koji su u onom vremenu bili bolji od većine drugih u Sarajevu, “Jadranka” je doživljavana kao jedna od najboljih gradskih slastičarni.

Svodeći multikulturalnost (šta god da to značilo) sarajevskih slastičarni na ponudu kolača “građanskog” (zar je moguće da je ovo neko napisao) tipa u “Jadranki”, Jergović tvrdi da ta multikulturalnost sarajevskih slastičarni “zatvaranjem ‘Jadranke’ dolazi svome definitivnom i konačnom kraju”.

Jer, Jergović je mišljenja da se “na svakodnevnom, svakogodišnjem i cjeloživotnom dodiru i prepletu orijentalnih i građanskih kolača zasnivala i sarajevska multikulturalnost”.

Nastranu besmisao svođenja sarajevske multikulturalnosti na ponudu kolača, nastranu i to što, po njemu, proizlazi da ono što je orijentalno ne može biti i građansko, bit će da Jergović ili svjesno fantazira, ili živi u nekom drugom vremenu ili žmiri pred današnjim Sarajevom, u kojem postoji nevjerovatno velika konkurencija među slastičarnama i kolačima svih tipova, boja, mirisa i ukusa, čije recepture dolaze iz svih dijelova svijeta.

Ali, Jergoviću nije bilo dovoljno svesti multikulturalnost Sarajeva na odnos građanskih i orijentalnih kolača, te time, zapravo, uvesti kategorije Građanin i Orijentalac i jednu drugoj suprotstaviti, on ide dalje pa kaže: “Građanstvo s kojim su stigle torte bilo je od svih vjera i nacija, kao što su i oni kojima su s orijenta došle baklave bili od svih vjera i nacija. Prekinuti lanac sjećanja, kao i nemogućnost prenošenja urbanih tradicija, itekako se tiču nestanka jednih i prevladavanja drugih, te krajnjeg pojednostavljivanja i svođenja sarajevskog identitetskog ključa”.

Jergović nam poručuje da oni kojima je “došla baklava” i koji danas prevladavaju u Sarajevu nisu kadri prenositi urbane tradicije, odnosno, iz toga proistječe da ljubitelji orijentalnih kolača ne pripadaju svijetu urbanih. On na sve to praktično isključuje mogućnost da postoje ljudi kojima su “stigle” i torte i baklave. Ne, po Jergoviću si ili Građanin ili Orijentalac, ili si urban ili nisi, sve ovisi o tome jedeš li tortu ili baklavu.

A šta se, zapravo, dogodilo s ovom slastičarnom i zašto je stavila mandal?

“Jadranka” nije imala dovoljno dobru kvalitetu i marketing da sebi time osigura uspjeh i opstanak na tržištu. Kolači se prave od putera, jaja, brašna, čokolade…, ni u jednoj recepturi nije navedena nostalgija kao sastojak. Zatvaranjem “Jadranke” Sarajevo nije izgubilo na svojoj multikulturalnosti, već je ostalo bez slastičarne koja je pravila nedovoljno ukusne kolače. Sve je ostalo špekulacija.

PROČITAJTE I...

“Druže hodža, velike muke su me snašle i nema gdje nisam išao i na čija vrata udarao. Da ti skratim, mnogo ljudi mi je reklo da mi samo ti možeš pomoći, pa, evo me, pomagaj, ako Boga znadeš!” Hodža se još nije uspio ni snaći, a drug milicajac već je pričao kako mu se po kući dešavaju svakojake stvari; te mu se nešto prolije ili slomi, te mu je dijete hasta, te krava neće da spusti vime...

Sve liči na dobro poznati velikosrpski narativ o jadnim kmetovima i hrabrim hajducima koje ni krive ni dužne mrske zaptije udaraju na muke u “turskim” zindanima i tamnicama ili na šovinističku propagandu iz prošle agresije o “500 logora za Srbe” i bacanju “srpske nejači” lavovima u Pionirskoj dolini.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Nedim 25.04.2018.

    “Kolači se prave od putera, jaja, brašna, čokolade…, ni u jednoj recepturi nije navedena nostalgija kao sastojak.” Sve receno!

    Odgovori
  • belegija 25.04.2018.

    jest baš, i ja sam čuo da pomamljene balije iz inata više neće ni da okuse ni krempitu a kamo li kakav drugi kjafirski kolač, sve ti je to moj Miljenko zavjera ovih \”zelenih\” kojom se direktno rukovodi iz centrale SDA!!! A kad smo kod multikulturalnosti, eno po Sarajevu navalilo Arapa, Turaka, ali i Britanaca, Nijemaca, Austrijanaca… više nego ikad, i to sijelo se ne raskida po cijelu godinu, šta ćemo sad? Nije valjda da je multikulturalnost validna samo ako ima Srba i Hrvata?

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!