JEZIK I RACIONALIZAM

Baš ću zato ovdje reći direktno i jasno – umjesto kompleksne skraćenice BCHS (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski), za jezik naroda Bosne i Hercegovine ovdje predlažem jednu malo jednostavniju: BBBB

Imam jedno sasvim racionalno rješenje za sve one koji se tako zdušno i s velikim zanimanjem bave temama odnosa jezika i različitih -izama. Iako bismo u najboljem slučaju mogli sve to podvesti pod istovremeno i izuzetno komplicirane ali i prosto jednostavne teme, reći ćemo samo to da ovdje zapravo najviše posla imamo s pitanjem odnosa jezika i iracionalizma, i to iracionalizma koji nadvladava sve ostale –izme. Da, iracionalizma, ili pak visoke imaginacije (s malo razuma). Ha? – Čovječe, koja kombinacija…

Šta su plodovi ovih kombinatornih imaginacija? Ma, različite mutacije i permutacije, pa tako, eto, već sve češće možemo čuti i vidjeti onaj naš ko iz čarobnog štapića spasonosni jezički hibrid, njegovo visočanstvo: BHS jezik. I što bi jednostavno, prirodno i realno, kad može irealno, komplicirano i kompleksno? Ovo ima i na univerzitetskom nivou kao predmet na fakultetima? Ima, u pravu ste. Ja svojim očima gled’o, iako sve hoću da se okanim ćorava posla.

I dokle sve to ide, ne možete ni da zamislite. Ma, svojim očima vjerov’o nisam: BHS, English, srpski; BHS, hrvatski, English; English, hrvatski, srpski; odnosno: BHS; hrvatski, srpski, English – kod naših službenih pravnih lica daje vam se na izbor!!! Ha-ha, bujrum(te)!            Znate šta je s nazivom bosanski? – Ima ga samo ako ste u ovom English. Ne zezam se.

A čujem tako u školama u Kantonu Sarajevo, ako hoćete da vam dijete uči bosanski, na prvom roditeljskom idete u stranu pa morate popunjavati neke posebne papire i prolaziti neke posebne procedure, dok vam po redovnoj proceduri djetetu upisuju ovo troglavo. I oni što to prihvate kažu vam da nisu oni ti koji se prave Englezi.

Pa, ako ćemo realno, onda je samo BCHS. I to ako ćemo se baviti kombinacijama, i samo tad.

A, to kažete Crnogorci nisu konstitutivni? Ili, nema ih u Daytonu? Ha, baš se i ja sve nešto koprcam i klackam – kako bi bilo naknadno omogućiti Crnoj Gori da se i ona podapiše na Daytonski? To bi bar bila vjernija slika realnosti. Bez ikakve imaginacije. I još nešto. Pa, kako vas nije stid? Vama su do jučer precrtavali vaše slavno B, a vi biste sad k'o bez duše protjerali iz vaše skraćenice ovo lijepo mjesecoliko C?

Jer, kada u ovom četveroznamenkastom bosanskom kompleksnom broju njegov realni dio teži nuli (ili ako mu ovo bosansko B ugrozite do neprepoznavanja), zna se šta bi moglo da vam preostane. Rekoh li ja iracionalizam?

Baš ću zato ovdje reći direktno i jasno – umjesto kompleksne skraćenice BCHS (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski), za jezik naroda Bosne i Hercegovine ovdje predlažem jednu malo jednostavniju: BBBB.

Znam da neki vole dva, neki tri (prsta, pardon, slova), ali budimo tolerantni pa uzmimo u obzir one što vole broj jedan. Kada saberemo dva i jedan, eto ga tri, pa onda tri i jedan – i eto ti ga de: BBBB.

U skraćenici BBBB nema komplikacija oko toga hoće li biti nekadašnje HS, ili SH, hoće li biti BCHS ili BSHC danas, a imaginarni dio ove kompleksne skraćenice izrazito teži nuli i njen se realni dio tako samo umnogostručuje, potvrđujući samoga sebe. Sad bi odmahivali na sve četiri svijeta strane, i rekli:

To što je iz uma sišlo uspravnim putem, kako svjedoče melek s desne i melek s lijeve strane, u utrobu, jeste Božija Riječ…!

Ili, da se pod bosanski prečetverimo, pa da sve ovo dobro prožvačemo i slasno progutamo?

A ko će progutati BBBB i šta je BBBB?

Ja govorim o bošnjanskom, bošnjačkom i bosanskom narodu. Eto vam ga tri ako hoćete tri. Konstitutivno, da konstitutivnije ne može bit. I tu je još jedno B ako bude koji novi kolač. Metnut ću ga na prvo mjesto u skraćenici, obećavam!

Evo, to vam je jezik Bošnjana, jezik Bošnjaka, jezik Bosanaca, i na kraju, prosto jednostavno: babin jezik.

A, ako se, ne daj Bože, u međuvremenu koje B izgubi, opet će jedno B sigurno ostati stameno i svako će u to jedno B gledati k'o u svoje najdraže i najmilije. I biti zadovoljan i sretan s onim što ima.

I, rekoh li ja jezik národa ili jezik nárōdā?

Prethodni članak

HVALA NA KAHVI

Sljedeći članak

IZDAJICE RODA SVOGA

PROČITAJTE I...

Uvijek kad je bilo Bošnjana, Bošnjaka i Bosne, bilo je i bosanskog jezika. Pazite, samo u doba osmanske Bosne u našoj Banjoj Luci u jednom trenutku (šk. 1867/68.) više od 1.000 djece u školi je učilo bosanski jezik, a, recimo, u Livnu približno 400, dok u drugim našim gradovima ovaj broj premašuje nekoliko hiljada (npr., u Sarajevu više od 2.000, u Tuzli više od 4.000). Ako, pak, provjerimo koliki su ovi brojevi danas, nećemo se mnogo iznenaditi. I u Livnu, i u Banjoj Luci, to je nula, ili, kako bi matematičari to mogli reći, taj broj teži nuli

Ovako je govorio Alija: “Mi ne negiramo prava drugih, jer smatramo prirodnim da svaki narod u Bosni i Hercegovini jezik imenuje prema vlastitome nazivu, ili, pak, u skladu sa tradicijom, te da ga normira i javno upotrebljava”, odnosno: “Spomenuto prirodno pravo svakoga naroda ne može biti dovedeno u pitanje nikakvom sličnošću, bliskošću ili jednakošću sa jezikom drugoga naroda”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!