Jesu li uposlenici BHT-a svjesni da se njima manipulira?

Nakon skandalozne i do sada nezabilježene najave o obustavi emitiranja programa BHT a, dakle, najave svojevrsnog medijskog mraka, sada, kada su se glave malo ohladile, nije zgoreg upozoriti na nekoliko činjenica

Problematika finansiranja, odnosno ukupnog poslovanja BHT-a pretvorila se odavno u olinjalu TV sapunicu. Konstantno reprizirana postala je pritom dio raznih programskih sadržaja BHT-a. Pojavljuje se u obliku apela za pretplatu, izjava vodećeg kadra, mini reportaža i priloga u informativnim emisijama, TV dnevnicima, studijskim emisijama s gostima itd. Pored ostalog, odnedavno bilježimo i četiri “TV sesije” u organizaciji i režiji BHT-a. Jednom je sedmično BHT iz državnih parlamentarnih klupa TV gledalištu prenosila mudrovanja političara, direktora pojedinih radio i TV kuća iz velike familije javnih RTV servisa u BiH. Među njima su se našli i uvijek rječiti predstavnici sindikata, članovi upravnih odbora, novinari, fakultetski profesori, poznavaoci medijskih prilika u Evropi, poneki samozvani eksperti itd.

Nažalost, ponovno nismo primijetili profesionalne stručnjake, domaće ili strane, koji su nam mogli meritorno, bez stranačko-političkih uputa i bez nacionalno separatističkih podvala, tačno dijagnosticirati stanje. I predložiti efikasnu terapiju. Na ovaj smo način svjedočili programsku TV farsu petkom uvečer koja se tek malčice razlikovala od “farsi” koje često gledamo iz parlamentarne skupštine u svekolikoj govorničkoj raskoši pojedinih parlamentaraca. Po onoj “šta je pisac želio reći” ostat će upamćeni istupi nekih učesnika ovih sesija. Visoku poziciju na toj rang‑listi, ako ne i najvišu, bogatstvom svoje “elokvencije” zaslužio je direktor Federalne televizije.

Uz to što se ova trakavica povlači po gotovo svim medijskim platformama, zanimljivo je napomenuti da se temom opstanka BHT-a bave i komercijalne TV kuće. Nerijetko smo na njihovim programima bili u prilici gledati i cijele emisije u kojima su “eksperti i ekspertići”, ugledajući se na BHT, elaborirali i davali “učinkovite recepte” kako rašnjirati ovaj čvor. Donedavno su se FTV i RTRS po tom pitanju rjeđe očitavale. Treba istaknuti da RTRS znatno više i “profesionalnije radi” gledajući isključivo svoja entitetska posla. Potiho se smijuljeći, svojim programskim primjerima RTRS daje lekcije kako izgleda medijski entitetski separatizam koji po svemu pretendira da se inaugurira u “državni”. Na stranu što entitetski emiteri ne bi trebali, niti to po zakonu smiju, programski se “igrati državne televizije”.

No, ima li šanse da se ova trakavica okonča? Krajem prošlog mjeseca oglasio se Upravni odbor BHT-a, kome se pridružio sindikat, obavještavajući javnost da će uskoro zavaladati TV mrak na njihovim frekvencijama. To je pratila i opetovana kuknjava o finansijskoj dubiozi i priča da ih osnivač ne podržava u radu jer ne donosi nove zakone o efikasnoj naplati RTV takse. Nakon skandalozne i do sada nezabilježene najave o obustavi emitiranja programa BHT-a, dakle, najavi svojevrsnog medijskog mraka, sada, kada su se glave malo ohladile, nije zgoreg upozoriti na nekoliko činjenica.

Prima li osam stotina i kusur zaposlenih na BHT-u plate? Koliko nam je poznato, primaju. Manje-više uredno. Kao i neke dodatke. U medijima nismo čuli da im se ne uplaćuje zdravstveno i penziono osiguranje. Imaju li svoju namjenski izgrađenu zgradu i dovoljno adekvatnih prostora za rad? Imaju. I previše. Imaju li osnovna sredstva za rad? Imaju, uz napomenu da je veliki dio tih sredstava, opreme i inventara, zastario i potječe iz analogne ere standarda na kome još rade. Međutim, i dalje služi svrsi. Nadalje, imaju li neophodnu električnu energiju za rad? Imaju. Imaju li grijanje i kakvu‑takvu klimu? Imaju.

Imaju li? O, da, imaju!

A kakav nam program uposlenici BHT-a emitiraju? Ispunjavaju li zakonsku obavezu koju regulira RAK (Regulatorna agencija za komunikacije) o minimalno obaveznoj minutaži raznih programskih sadržaja? Postoji li dovoljna, zakonski obavezna minutaža dječijeg, omladinskog, informativnog ili dramskog programa u vlastitoj produkciji? Ima li dovoljno programa iz kulture i o kulturnom naslijeđu naše zemlje?

Odgovor je jedno veliko – nema!

A šta je sa segmentom produkcije (i emitiranja) vlastitog igrano-dramskog programa? E, toga nema nikako! Sjeća li se ko kada se posljednji put takvo nešto ukazalo? Da ne govorimo o nepostojanju svakodnevnog adekvatnog jutarnjeg programa koji priliči državnom TV servisu kakav bi trebalo da je BHT. A šta je s drugim, trećim ili četvrtim kanalom, programom BHT‑a? To već spada u domenu naučne fantastike! Ovim tempom njihovog (ne)rada, možda će to biti za pola stoljeća? A što je s digitalizacijom? Ne brinite, tu smo prvi u Evropi. Ali od kraja! I ko tu snosi bilo kakvu odgovornost? Jesu li odgovorni nemotivirani uposlenici među kojima je veliki broj podobnih i pomalo priučenih za poslove koje (ne) obavljaju? Ili je odgovoran Upravni odbor, Sindikat ili čelništvo BHT-a? A ima ih skoro devet stotina!

Ako slušamo kakofoniju kukanja koja dolazi iz njihovih krugova, stječe se dojam da glavnu krivicu snosi osnivač koji nije do sada donio dobar zakon o naplati RTV takse i dodatnog finansiranja javnog servisa. A krivi su, prema njihovom viđenju stvari, i gledaoci koji ne žele gledati loš program, a ni plaćati RTV taksu. Nekompetentne uposlenike BHT-a, koji očito nisu svjesni težine najave TV mraka, trebalo bi podsjetiti na neke činjenice. U periodu 1992. do 1996. poginulo je 39 uposlenika BHT-a. I na desetine ih je ranjeno. Oni koji su radili dolazili su na posao pod kišama granata i metaka… Televizijska zgrada bezbroj je puta granatirana i raketirana. Razarale su je modificirane raketne aviobombe. Ginuli su članovi posada na TV predajnicima. Granatirani su i uništavani predajnici i repetitori. I koji je rezultat bio? Program BHT-a je svakodnevno stvaran, produciran i emitiran! U izobilju je bilo dokumentarnog, igranog, jutarnjeg, sportskog i humorističkog programa. Dobivale su se međunarodne nagrade i dodjeljivala velika priznanja pojedincima. Pomenimo nenadmašnu Arijanu Saračević‑Helać, koja je, između ostalog, za svoj rad dobila titulu prve dame TV novinarstva u svijetu. Titulu najhrabrije novinarke. A sve te programe u apokaliptičkim uvjetima rata radilo je 169 uposlenika heroja! Bez plata i ikakve garancije da će se živi i zdravi vratiti svojim najmilijima. A danas skoro devet stotina uposlenih s plaćama “solidarno” šuti o najavi ukidanja TV slike nakon 30. juna.

Pa koliko bi onda oni trebali programa napraviti u odnosu na svoje ratne kolege? I za koliko bi taj program trebao biti kvalitetniji? Kao da svakodnevno ne prolaze pored ploča s upisanim imenima svojih poginulih kolega koji su dali svoje živote za BiH i svoju TV kuću. Kao da ne znaju da je na sceni višegodišnja perfidna disolucija BHT-a. U svakoj zemlji u kojoj njeni žitelji i njena vlast njeguju domoljublje i patriotizam državna televizija bitan je pršljen u kičmi državnosti te zemlje. Izbiti taj pršljen značilo bi zadati jednu od najtežih rana BiH. Značilo bi trajno je obogaljiti i otvoriti joj put u nestanak. Jesu li svjesni neki uposlenici da se njima manipulira da bi se postigao cilj gašenja BHT-a? Ili da se ona, za početak, bar oslabi u podjelama na nacionalne kanale.

U međuvremenu, prije nekoliko dana u prvom čitanju usvojen je zakon o novom načinu prikupljanja RTV takse. Pored telekoma, RTV taksu ubirat će i kablovski operateri. I plus, osnovat će se fondovi za finansiranje javnih servisa. Obični bi čovjek rekao – odlično, konačno je mukama došao kraj. No, jadikovke koliko su BHT-u dužni FTV i RTRS ne prestadoše. U pitanju su, kako vele, silni milioni koji se iščekuju poslije eventualnih sudskih odluka. A sudske je tužbe za navodna dugovanja BHT pokrenula prije osam godina, kako kažu. Valjda, ako dobiju te pare, pa ako efikasno zaživi novi zakon o naplati RTV takse, pa ako zažive fondovi, ne treba sumnjati da će BHT nadmašiti i sam BBC.

I za kraj ovog osvrta, kao biber po pilavu, prije koji dan odjeknula je vijest da je čelništvo RTV FBiH, koja broji oko 300 uposlenika, podnijelo krivičnu prijavu protiv Upravnog odbora BHT‑a, Poslovodnog odbora BHT-a i rukovodstva Sindikata BHT-a zbog navodne ucjene da se plati dug ili će im biti ugašen signal. U toj krivičnoj prijavi RTV FBiH, između ostalog, navodi se da su izloženi konstantnim prijetnjama od strane BHT-a o mogućem gašenju signala. Krivična prijava? Protiv koga? Protiv kolega pod istim krovom. Znaju li dokazano “sposobni” čelnici RTV FBiH kada i na osnovu čega se pokreće krivična prijava? Nažalost, svaku nevjericu oko ovog sramotnog čina rukovodstva RTV FBiH otklonilo je Tužilaštvo potvrdivši da ju je zaprimilo. I nastavlja se trakavica u koju se sada sve dublje uvlači i RTV FBiH. Nazire li se kraj? Kada će konačno osnivač javnog RTV servisa zamahnuti mačem i presjeći Gordijev čvor problema u koji je taj servis svezan? I hoće li taj isti osnivač narediti da se brezovom metlom zauvijek počiste stotine podobnih uposlenika javnog RTV servisa sumnjivog profesionalnog nivoa i znanja? Neće nas ni EU do vijeka čekati da uredimo svoje RTV dvorište kao jedan u dugačkom nizu uvjeta na putu ka EU.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!