Jeste li koga ubili ili šta turisti pitaju o Sarajevu

Uzroci gomile neobičnih, ponekad bizarnih ili glupavih pitanja raznih posjetilaca i turista u Sarajevu mogu biti raznoliki, od neinformiranosti, odnosno dezinformiranosti, do usporenog razmišljanja ili čak (u rijetkim slučajevima) i do provokacije te nesupjele duhovitosti. U svakom slučaju za odgovore imajte strpljenja i birajte riječi, a uzmite u obzir da je teško shvatiti kompliciranu historiju Bosne i Hercegovine i još zamršeniju aktuelnu političku situaciju

 

Kao u najboljim danima, u Sarajevo ponovo dolaze posjetioci iz čitavog svijeta, kao turisti, novinari, studenti, pisci, doušnici, avanturisti, a poneko navrati u prolazu, ili prosto zaluta. Kategorije posjetilaca mogu biti različite, ali, ako su ovdje prvi put, zajednička im je gomila sličnih pitanja. Na korist ovdašnjih vodiča što će stranim posjetiocima objašnjavati i pokazivati ono što ih zanima bez oslanjanja na suhoparne standardne turističke brošure, donosimo pregled (ne)mogućih pitanja i odgovora. Ako vam se učine besmislenim ili čak razblaženo glupavim, imajte na umu da su sva pitanja plod iskustva dugogodišnjeg turističkog vodiča. Nešto je do neinformiranosti odnosno dezinformiranosti, nešto do pretjerano usporenog razmišljanja posjetioca, a ponekad i do provokacije ili šale u pokušaju. Doduše, ni komplicirana historija i još zamršenije aktuelno političko stanje ne olakšavaju posjetiocu. A na domaćinu je sačuvati strpljenje i odgovoriti u skladu s mogućnostima, mudrošću, dovitljivošću i znanjem. Ipak se radi o kontaktu i upoznavanju osoba različitih socijalnih, intelektualnih, moralnih, političkih i kulturoloških profila, tako da treba izbjeći bilo kakvu nervozu na svaki mogući način. Uz rastući broj posjeta, ovakva se situacija može desiti i vama – možda je pravi trenutak da se pripremite! Dakle, da počnemo:

 

NAJČEŠĆA PITANJA TURISTA U SARAJEVU:

  • Koja je fizička razlika između Bošnjaka, Srba i Hrvata kao etničkih grupacija? (U prosjeku najčešće pitaju gosti iz Amerike i Zapadne Evrope, ali sve učestalije i iz Turske.)

Pošto mnogi od posjetilaca dolaze iz sredina gdje pojam etnički ima drugačiju definiciju od one na Balkanu, ovo je donekle očekivano. U mnogim krajevima svijeta etničko podrazumijeva i razliku u rasi (u odnosu na Bosne i Hercegovine gdje taj segment izostaje), ponekad i razlike u jeziku i porijeklu. Dodajte tome mišljenja i predrasude s kojima su gosti došli ovamo, a koja su vezana za prethodne ratove koji su kroz medije u njihovim zemljama predstavljani (i) kao etnički ili međuetnički. I, šta vam preostaje nego da hladne glave pojasnite ono što je nama očito – da suštinske razlike u fizionomiji nema. Riječ je o populaciji iste boje kože, istog oblika lobanje, istog jezika, iste zemlje porijekla. Moguće da u istom kontekstu neke od njih zbune vjerska, odnosno religijska obilježja prolaznika na ulicama Sarajeva i drugih bh. gradova, pa im odgovor treba dopuniti. Znači, naglasiti im da tradicionalno pokrivene djevojke pod hidžabom, ili redovnice iz samostana, ili muškarac koji nosi dugu bradu zbog vjerskih ubjeđenja, ili križ/krst na lančiću oko vrata, pokazuju lične i umjetne razlike pojedinaca. Isto važi i za folklor, odnosno narodne nošnje po selima. One se razlikuju prema nacionalnim, kulturnim ili religijskim pozadinama, ali to i dalje nema veze s osnovnim fizičkim izgledom. Ako se osjeti da su oni koji ovo pitaju raspoloženi za zafrkanciju, onda se i vodič može malo osloniti na karikiranje tih stvari. Naprimjer, može im reći kako pri fizičkim razlikama jedna etno skupina u BiH ima, recimo, veće butine, drugi imaju veće trepavice, a treći oštrije dlake.

 

  • Otkud toliko ljudi na ulicama Sarajeva i ostalih većih urbanih centara u BiH, u skoro svako doba dana? Da li je neki praznik ili jednostavno ima toliko puno nezaposlenih? (Procentualno najčešće pitaju Zapadnjaci.)

Ovakvo se pitanje ponavljalo širom nekadašnje Jugoslavije, decenijama prije rata, i nije se samo odnosilo na bh. gradove nego i šire. Neki analitičari ovakvu javnu pojavu vezuju s nasljeđem socijalizma i komunizma, kada se razvijao drugačiji odnos prema poslu i dnevnim obavezama u odnosu na kapitalističke sredine. Može se reći da ima od svega pomalo što je navedeno u samom pitanju. Ulice su pune ljudi jer ima dosta nezaposlenih, jer može biti da je i neki praznik, vikend je sporedan, i dodati da je to pomalo stvar mentaliteta. Naglasiti da ljudi na ovom prostoru osjećaju potrebu da šetaju (i s razlogom i bez), naročito po sunčanom vremenu, da se žele pozdravljati i družiti, i ispijati naoko beskrajne kafe, ali da sve to i dalje nema veze s tim da li je taj dan neki praznik ili vikend, a može biti i dio poslovne kulture. Ili se pozovite na tradiciju Mediterana – u turističkom je biznisu lažno predstavljanje katkad poželjno.

 

  • Gdje se nalaze kasarne bivše JNA? Šta se sad nalazi u njima i zašto? (Najčešće pitanje posjetilaca s područja bivše Jugoslavije, naročito Slovenije.)

Na ovo bi pitanje odgovor rado čuli oni koji su nekada služili vojni rok prije rata, bilo iz puke radoznalosti, bilo zato jer su emotivno vezani za svoj lični doživljaj iz tog perioda. Potrebno je uložiti maksimalan trud i izbjeći posjete tim kasarnama, a time i more mogućih komplikacija. Treba nekako uvjeriti zainteresirane da bez obzira na njihovu ličnu vezanost tamo više nema značajnijih stvari i pojava za obići. Jer ukoliko popustite, bit će užasno teško organizirati ulazak i izlazak u Sud BiH ili Ministarstvo obrane, a o Ambasadi SAD-a da i ne govorimo.

 

  • Smije li se piti voda iz slavina u BH domaćinstvima, kao i voda sa starih česmi i fontana po Baščaršiji? (Često pitaju gosti s Bliskog Istoka, iz Afrike ili iz Indonezije, iako ima i dosta Zapadnjaka koje zanima ista stvar.)

Dok putuju, gosti nailaze na zemlje i gradove gdje se kupuje i prodaje flaširana voda, pošto ona s česmi, bilo javnih ili privatnih, nije pitka. Posljednjih dvadesetak godina i širom BiH proizvodi se i prodaje flaširana voda. Međutim, voda iz česmi u domaćinstvima, kao i na izvorima i fontanama u BiH, naročito u Sarajevu, i dalje je pogodna za piće. No, ne računajte na to da će vam zainteresirani posjetioci povjerovati odmah. Ponekad je najlakše uvjeriti ih primjerom, napivši se pred njima vode s fontane ili neke od drevnih česmi, mada su nekad toliko paranoični da ni tada neće povjerovati. Doduše, i sami sve češće imamo razloga za sumnju.

 

  • Ako je ovdje bilo toliko teško i opasno za vrijeme posljednjeg rata, zašto stanovnici nekad opkoljenog Sarajeva, Mostara i Goražda nisu jednostavno otišli negdje na sigurnije mjesto? (Procentualno, ovo najčešće pitaju turisti iz SAD-a.)

Ovo bi se moglo svrstati u jedno od onih ranije spomenutih glupljih pitanja. No, to ne mora biti i osoba koja ga postavi, pa je preporučljivo biti oprezan u reakcijama. Vrlo je moguće da je gost zaista neupućen o suštini stvari u vezi s vojnom opsadom i ratom uopće. Tako da je potrebno detaljno i postupno informirati takvu osobu. Prilikom obilaska treba forsirati priču i odgovore na pitanja više nego pokazivanja objekata i lokacija. U svemu tome, može pomoći posjeta postratnom tunel-muzeju u naselju Butmir. Tamo se mnoge stvari u vezi s preživljavanjem pod opsadom u Sarajevu i granatiranjem mogu lakše shvatiti. U slučaju komplikacija, jedna od onih već spomenutih beskrajnih balkanskih kafe-pauza može pomoći raščišćavanju.

 

  • Gdje je most na kojem je ubijen austrougraski nadvojvoda Franc Ferdinand i njegova trudna žena, čime je nastao poznati historijski povod za Prvi svjetski rat? (Prosječno, najviše postavljano od strane osoba iz svih zemalja koje su daleko od Balkana.)

Pojedine knjige i dokumenti, na raznim jezicima svijeta, pogrešno navode kako se čuveni Sarajevski atentat dogodio na mostu, a ne u ulici nekoliko koraka od njega. Pošto je obližnja Latinska Ćuprija dugo vremena po Gavrilu koji je pucao, bila nazvana – Principov Most, možda su je i zbog toga upamtili i pribilježili kao mjesto samog događaja. U svakom slučaju, vodič ima šansu ispraviti tu zabludu.

 

  • Zašto su groblja svuda po sarajevskim obroncima, te čak i u samom centru grada i u gradskim parkovima? (Skoro da nema ko ovo ne pita ili ne primjeti.)

Ovo je jedno od pitanja koja sebi postavljaju i mnogi stanovnici Sarajeva koji su cijeli život proveli ovdje. Ponekad se kaže da nisu groblja u centru grada nego je grad u centru groblja, što je posljedica urbanog širenja zadnjih stotinjak godina. Može se, a ne mora, dodati manja doza mistike, ali to zavisi od profila posjetioca. Treba se zaroviti u podatke vezane za srednjovjekovni period kraljevine Bosne, kao i za priče, i službene i mitološke podjednako, u vezi s nadgrobnim stećcima i nekropolama Crkve bosanske. Pa informirati se što više o tradicijama sahranjivanja ljudi iz perioda Osmanskog carstva u Bosni, za vezu između kamenih, starih bijelih muslimanskih nišana, mezarja i srednjovjekovnih nekropola, također bijelih i kamenih. Zatim spomenuti vezu između drevnih nadgrobnih spomenika s modernim grobljima i mezarjima iz današnjeg perioda. Nakon što se sve to pojasni, nije zgoreg odvesti posjetioce na sarajevsko ratno groblje Lav. Tu se pored savremene tradicije dizajniranja groblja može pokazati specifična vjerska, etnička, ideološka i religijska (pojam religija tretirati odvojeno od pojma vjera) izmješanost preminulih ljudi iz prethodnog rata. Navesti kako je to jedan od brojnih dokaza da su ovdašnji ljudi mogli živjeti zajedno i usred rata, i ne samo živjeti nego i ginuti zajedno, i skupa poslije biti sahranjeni.

 

TOP LISTA “SPECIJALNIH“ PITANJA KOJA SE ODNOSE NA OPSADU I RAT

  • Jeste li i vi učestvovali u ratu?
  • Šta ste radili s ratnim zarobljenicima?
  • Zašto niste probili blokadu grada?
  • Kako ste se razlikovali od protivnika na frontu?
  • Jeste li bili ranjeni?
  • Jeste li poslije rata upoznali nekoga iz neprijateljske vojske?
  • Jesu li vaše tenzije nastale između sunita i šiija ili između muslimana i kršćana?
  • Kako to da srpska vojska nije zauzela Sarajevo kad je imala daleko više oružja i bolje strateške pozicije?
  • Kako su se djeca školovala za vrijeme opsade?
  • Gdje ste i kako nabavljali municiju?
  • Zar ste i vi učestvovali u ratu?
  • Jeste li nekoga ubili na frontu?
  • Mrzite li ljude koji su na vas pucali?
  • Da li se puno ljudi propušilo zbog stresa za vrijeme opsade?
  • Odakle ste nabavljali hranu, vodu i lijekove?
  • Jeste li kivni na međunarodnu zajednicu zbog njene uloge u ratu?
  • Kako su snajperisti s brda oko Sarajeva znali koga da gađaju?
  • Da li ste imali vojnu obuku?
  • Šta je bila svrha opsade Sarajeva?

Na ovu top listu ne nudimo odgovore s obzirom na to da u ovome zaista svako treba nađe neki svoj odgovor, svejedno subjektivan ili objektivan.

 

 

Fotografije: VELIJA HASANBEGOVIĆ, MUHIDIN ŽIVOJEVIĆ

PROČITAJTE I...

Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!