Jedna od najbližih saradnica Jovana Tintora bila je Svetlana Cenić

Jovan Tintor zvani Joja, predratni moler i diler oružjem, jedan je od osnivača SDS-a, ratni savjetnik Radovana Karadžića i kum Momčila Krajišnika. Odmah nakon martovskog referenduma o nezavisnosti BiH, imenovan je za prvog čovjeka Kriznog štaba u ovoj sarajevskoj općini. Poslije toga nije trebalo dugo da gotovo svo nesrpsko stanovništvo protjeraju s ovih prostora.

Jovan Tintor odgovarat će za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. godine u sarajevskom predgrađu Vogošća. Sud BiH potvrdio je optužnicu kojom ga se tereti za nezakonito zatočenje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja Bošnjaka i Hrvata. Kao posljedica zločina, kako je navedeno, gotovo cjelokupno stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti do konca 1992. godine bilo je prognano iz Vogošće i njene okoline. Tintor je optužen da je ove radnje počinio kao predsjednik Kriznog štaba Srpske demokratske stranke u Vogošći.

Jovan Tintor zvani Joja, predratni moler i diler oružjem, jedan je od osnivača SDS-a, ratni savjetnik Radovana Karadžića i kum Momčila Krajišnika. Odmah nakon martovskog referenduma o nezavisnosti BiH, imenovan je za prvog čovjeka Kriznog štaba u ovoj sarajevskoj općini. Poslije toga nije trebalo dugo da gotovo svo nesrpsko stanovništvo protjeraju s ovih prostora. Nakon završenog posla u Vogošći, Tintor ostavlja Krizni štab četničkom vojvodi Nikoli Poplašenu, a on odlazi na Pale savjetovati prvog predsjednika RS-a. Pred kraj i nakon rata bavio se švercom između BiH i Srbije, u kojoj je i živio, u selu kod mjesta Ljig. U tom je gradiću osnovao četnički klub.

U Srbiji je osuđen na devet godina zatvora nakon što je 2012. ubio Branka Petrovića i pobjegao poslije pucnjave. Navodno, Petrović je ubijen nakon što je Tintorovog sina, koji se nekoliko godina ranije utopio u Drini, nazvao kriminalcem i švercerom. Tintor je uhapšen u februaru ove godine na Graničnom prelazu Rača, i od tada je u pritvorskoj jedinici Suda BiH u Sarajevu, gdje će i dočekati početak suđenja.

 Većina Tintorovih saradnika iz tog ratnog vremena presuđena je ili mrtva. Branko Vlačo, Radovan Karadžić ili Momčilo Krajišnik osuđeni su ratni zločinci. No, s Tintorom su u to doba sarađivale neke od osoba koje su i danas dobro poznate ovdašnjoj javnosti. Jedna od njegovih saradnica bila je i Svetlana Cenić. Tokom svjedočenja 2006. godine u Tribunalu, u procesu koji je vođen protiv Momčila Krajišnika, Cenić je do u detalje ispričala šta je radila i čime se bavila tokom rata u BiH.

Petnaestog aprila 1992. godine otišla je s porodicom iz naselja Grbavica, u kojem je živjela, u Vogošću, gdje je ostala sve do kraja jula. Tada odlazi na Pale.

Prije no što je počela raditi u Opštini, Cenić se brinula o roditeljima Jovana Tintora. “Više sam pomagala njegovim roditeljima, pronalazila prevoz da odem do svojih roditelja i, jednostavno, tako… bila sam pri ruci, pogotovo tim starijim ljudima u komšiluku.” Tintor i njegovi saradnici Rajko Koprivica i Svetislav Stanić preuzeli su zgradu i počeli organizirati svoju Opštinu. “Znam da je izvedeno potpuno mirno jer nije ni bilo ljudi u Opštini”, kazala je. Nakon što je počela raditi za Tintora, preselila se iz njegove kuće u Hotel “Park”. Ondje je spavala i imala kancelariju. “Tamo su bile dve-tri kao kancelarije, i tu sam i spavala onda u jednoj od soba, i ne samo ja. Bilo nas je više koji smo spavali u hotelu.”

Na pitanje tužitelja šta je bio njen posao u općinskoj administraciji, Cenić je kazala: “Prvo, bile su dve žene, odnosno jedna devojka i jedna žena… Znači, ja i devojka po imenu Branka Cvijetić, koja je do rata bila sekretarica u privatnoj firmi gospodina Tintora, i pokušale smo da ustanovimo neku administraciju, znači da uvedemo knjigu protokola, da svaka odluka, rešenje, papir bude propisno zaveden. I tako smo počele taj rad.” Odgovarale su, kazala je, Jovanu Tintoru. “Najviše gospodinu Tintoru jer je on, na neki način, bio kao glavnokomandujući.”

Cijeli tekst pročitajte u novom broju magazina Stav koji je u prodaji od četvrtka, 17. novembra.

 

PROČITAJTE I...

U Sarajevu će u junu ove godine biti upriličeno obilježavanje 101. godišnjice bitke na Monte Meletti, jedne od najvećih bitaka Prvog svjetskog rata, u kojoj je Druga bošnjačka regimenta, elitna jedinica u vojsci Austro-Ugarske, 1916. godine potukla Italijane. Ova se bitka u Austriji obilježava od 1917. godine, a nije obilježavana samo tokom nacističkog režima. Bitka se obilježava na šehidskom mezarju u općini Lebring, pored Graza, gdje su ukopani Bošnjaci iz Druge bošnjačke regimente. Ove će godine znamenita bitka biti obilježena i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kakvu su hrabrost pokazali Bošnjaci u ovoj bici, govori i podatak da su nakon bitke na Monte Meletti austrougarski oficiri u borbama protiv Italijana naređivali Austrijancima da nose fesove kako bi Italijani mislili da se bore protiv Bošnjaka. Kako piše Werner Schachinger, taj je psihološki trik davao rezultate jer je Italijanima fes bio simbol nepobjedive vojske

Osnivanje Tkaonice ćilima 1888. godine u Sarajevu predstavlja veliku prekretnicu u proizvodnji i ekspanziji bosanskohercegovačkog ćilimarstva upravo zbog industrijalizacije i tehnološkog napretka koji sa Austro-Ugarskom dolaze u Bosnu. Ovu Tkaonicu ćilima osnovali su Filip Hass i sinovi iz Beča

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!