Jedna od najbližih saradnica Jovana Tintora bila je Svetlana Cenić

Jovan Tintor zvani Joja, predratni moler i diler oružjem, jedan je od osnivača SDS-a, ratni savjetnik Radovana Karadžića i kum Momčila Krajišnika. Odmah nakon martovskog referenduma o nezavisnosti BiH, imenovan je za prvog čovjeka Kriznog štaba u ovoj sarajevskoj općini. Poslije toga nije trebalo dugo da gotovo svo nesrpsko stanovništvo protjeraju s ovih prostora.

Jovan Tintor odgovarat će za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. godine u sarajevskom predgrađu Vogošća. Sud BiH potvrdio je optužnicu kojom ga se tereti za nezakonito zatočenje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja Bošnjaka i Hrvata. Kao posljedica zločina, kako je navedeno, gotovo cjelokupno stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti do konca 1992. godine bilo je prognano iz Vogošće i njene okoline. Tintor je optužen da je ove radnje počinio kao predsjednik Kriznog štaba Srpske demokratske stranke u Vogošći.

Jovan Tintor zvani Joja, predratni moler i diler oružjem, jedan je od osnivača SDS-a, ratni savjetnik Radovana Karadžića i kum Momčila Krajišnika. Odmah nakon martovskog referenduma o nezavisnosti BiH, imenovan je za prvog čovjeka Kriznog štaba u ovoj sarajevskoj općini. Poslije toga nije trebalo dugo da gotovo svo nesrpsko stanovništvo protjeraju s ovih prostora. Nakon završenog posla u Vogošći, Tintor ostavlja Krizni štab četničkom vojvodi Nikoli Poplašenu, a on odlazi na Pale savjetovati prvog predsjednika RS-a. Pred kraj i nakon rata bavio se švercom između BiH i Srbije, u kojoj je i živio, u selu kod mjesta Ljig. U tom je gradiću osnovao četnički klub.

U Srbiji je osuđen na devet godina zatvora nakon što je 2012. ubio Branka Petrovića i pobjegao poslije pucnjave. Navodno, Petrović je ubijen nakon što je Tintorovog sina, koji se nekoliko godina ranije utopio u Drini, nazvao kriminalcem i švercerom. Tintor je uhapšen u februaru ove godine na Graničnom prelazu Rača, i od tada je u pritvorskoj jedinici Suda BiH u Sarajevu, gdje će i dočekati početak suđenja.

 Većina Tintorovih saradnika iz tog ratnog vremena presuđena je ili mrtva. Branko Vlačo, Radovan Karadžić ili Momčilo Krajišnik osuđeni su ratni zločinci. No, s Tintorom su u to doba sarađivale neke od osoba koje su i danas dobro poznate ovdašnjoj javnosti. Jedna od njegovih saradnica bila je i Svetlana Cenić. Tokom svjedočenja 2006. godine u Tribunalu, u procesu koji je vođen protiv Momčila Krajišnika, Cenić je do u detalje ispričala šta je radila i čime se bavila tokom rata u BiH.

Petnaestog aprila 1992. godine otišla je s porodicom iz naselja Grbavica, u kojem je živjela, u Vogošću, gdje je ostala sve do kraja jula. Tada odlazi na Pale.

Prije no što je počela raditi u Opštini, Cenić se brinula o roditeljima Jovana Tintora. “Više sam pomagala njegovim roditeljima, pronalazila prevoz da odem do svojih roditelja i, jednostavno, tako… bila sam pri ruci, pogotovo tim starijim ljudima u komšiluku.” Tintor i njegovi saradnici Rajko Koprivica i Svetislav Stanić preuzeli su zgradu i počeli organizirati svoju Opštinu. “Znam da je izvedeno potpuno mirno jer nije ni bilo ljudi u Opštini”, kazala je. Nakon što je počela raditi za Tintora, preselila se iz njegove kuće u Hotel “Park”. Ondje je spavala i imala kancelariju. “Tamo su bile dve-tri kao kancelarije, i tu sam i spavala onda u jednoj od soba, i ne samo ja. Bilo nas je više koji smo spavali u hotelu.”

Na pitanje tužitelja šta je bio njen posao u općinskoj administraciji, Cenić je kazala: “Prvo, bile su dve žene, odnosno jedna devojka i jedna žena… Znači, ja i devojka po imenu Branka Cvijetić, koja je do rata bila sekretarica u privatnoj firmi gospodina Tintora, i pokušale smo da ustanovimo neku administraciju, znači da uvedemo knjigu protokola, da svaka odluka, rešenje, papir bude propisno zaveden. I tako smo počele taj rad.” Odgovarale su, kazala je, Jovanu Tintoru. “Najviše gospodinu Tintoru jer je on, na neki način, bio kao glavnokomandujući.”

Cijeli tekst pročitajte u novom broju magazina Stav koji je u prodaji od četvrtka, 17. novembra.

 

PROČITAJTE I...

Jablaničko jezero obično se svake godine u zimskom periodu prazni radi proizvodnje električne energije. Ovo čovjekovo jezero, stvoreno njegovim umom i radom, tada otkrije svoje tamno dno i ostatke onoga što je prije šezdeset godina, prilikom njegovog stvaranja, potopljeno. Mezarja, temelji kuća i džamija, magacina i ostaci stare austrougarske uskotračne pruge koji se ukažu ispod mulja i blata podsjećaju da je ova potopljena plodna dolina rijeke Neretve ne tako davno bila gusto naseljena. Ti prizori nakratko u medijima postanu atrakcija, umjetnicima inspiracija, a probude i nostalgiju kod onih koji se još sjećaju rodnog kraja iz kojeg su bespoštedno protjerani, a njihove kuće sravnjene sa zemljom. To su mještani današnjih Lisičića, Ostrošca, Ribića, Čelebića, Orahovice i okolnih sela

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!