Jedinstvo Albanaca, Bošnjaka, Makedonaca, Turaka, Roma, Srba i Torbeša

Volio bih stupiti u kontakt s bosanskohercegovačkim selektorom Bilalom Šumanom da uspostavimo saradnju, da igramo prijateljske utakmice. Pozivam ga na igranje rukometa na pijesku, što je posebna atrakcija

Razgovarao: Sanadin VOLODER

Iz bosanske percepcije, Albaniju smo donedavno doživljavali kao najsiromašniju državu Evrope. Zahvaljujući turizmu, u kojem se Albanija pozicionirala kao dugo skrivani biser Balkana, ona postaje sve bliža građanima Bosne i Hercegovine. Uz pozitivne ekonomske parametre, sport predstavlja pozitivni faktor popravljanja imidža Albanije ne samo u regiji nego i u Evropi.

Da se Albanija ubrzano razvija nakon izolacije u komunističkom periodu, pokazuje uspjeh albanske nogometne reprezentacije, koja se uspjela plasirati na Evropsko prvenstvo u Francuskoj 2016. godine.

Taj historijski uspjeh nije došao preko noći nego je rezultat rada nogometnog saveza na nacionalnom nivou i svih Albanaca u svijetu. Naime, čelnici albanskog državnog nacionalnog saveza su službenim saopćenjem pozvali sve Albance koji igraju nogomet da se stave na raspolaganje domovini. Na poziv su odlično reagirali u susjednim državama, ali i u brojnoj albanskoj dijaspori.

Po istom receptu, krenuli su i u agresivno razvijanje rukometa. U martu 2017. godine za selektora albanske muške rukometne reprezentacije izabran je skopski stručnjak Muhamed Ismaili.

Pored rukometa, Muhamed Ismaili bavi se i humanitarnim radom. Osnivač je i potpredsjednik humanitarnog udruženja “Klas dobrote”.

Za Stav Muhamed Ismaili govori o svom angažmanu u Albaniji, o RK i školi rukometa “Rinia” (Mladost), čiji je osnivač i trener, o rukometu nekada i sada u Bosni i Hercegovini i na Balkanu.

STAV: Osnivač ste i trener RK “Rinia” i škole rukometa. Kakvi su Vaši rezultati i izazovi na koje nailazite?

ISMAILI: Rukometni klub i škola rukometa “Rinia” je Makedonija u malom. U klubu igraju i u školi treniraju pripadnici svih naroda koji žive u Makedoniji. U našem klubu kroz sport pokazujemo jedinstvo Albanaca, Makedonaca, Roma, Bošnjaka, Srba, Torbeša, Turaka… Rom nam je najbolji golman. Klub se takmiči u Drugoj rukometnoj ligi Makedonije i trenutno je na petoj poziciji. Dešava se da igrači iz suparničkih klubova najgrublje igraju protiv Makedonaca iz našeg kluba. Međutim, ta otvorenost ima i negativne implikacije. Sjedište nam je u skopskoj općini Čair, u kojoj su Albanci većina, ali se naš rad izgleda ne uklapa u politiku vladajuće albanske stranke pa gotovo da nemamo podrške vlasti.

STAV: Pored sportskog uspjeha, u Vašem ste radu fokusirani i na socijalnu podršku djeci koja treniraju u Vašoj školi i prema igračima u klubu?

ISMAILI: Da, tako je. Kroz ovaj klub prošlo je mnogo siromašne djece, a posebno mnogo jetima koji su izgubili očeve u sukobima 2001. godine. Oni su sada vrlo uspješni pojedinci. Formirali su svoje porodice, rade kao uspješni poslodavci, direktori, menadžeri. Na njihovo samopouzdanje, vještine i znanja mnogo je utjecalo vrijeme provedeno u našem klubu. Međutim, pošto se od sporta teško živi, a ta djeca dolaze iz siromašnijih porodica, ili su jetimi, morali su odustati od rukometa da bi se zaposlili i prehranili porodicu.

Oni danas preko firmi u kojima rade vraćaju dobročinstvo svom klubu kroz donacije i raznovrsnu drugu podršku. Rukomet je za neke grub sport, ali za mene je on plemenit. On odgaja osobe sa stavom, jakom motivacijom, koje znaju da rezultati i u sportu i u životu dolaze samo kroz odricanje, rad, disciplinu, žrtvovanje i trud. U Skoplju imamo najboljeg policajca koji je rukometaš, kao i rukometaša koji je bio kandidat za načelnika jedne od gradskih općina. Život je borba.

STAV: Već ste godinu selektor prvog rukometnog tima Albanije. Ima li rukomet budućnost u ovoj zemlji?

ISMAILI: Albanija je već uložila u nogomet, i to se vratilo historijskim uspjehom i plasmanom na Evropsko prvenstvo u Francuskoj. Po istom receptu žele oživjeti rukomet, koji nema tradiciju u Albaniji. Iz Nacionalnog saveza upućen je poziv svim Albancima u domovini, susjednim državama i dijaspori koji igraju rukomet da se jave. Boravili smo u Skandinaviji, Italiji, Luksemburgu i u drugim evropskim državama. Dobili smo i nekoliko igrača iz Makedonije. Potrebno je raditi na mlađim generacijama i željeni rezultati sigurno će doći. Ranije su naši rukometaši jedva davali golove, a sad, za samo godinu rada, uspijevamo parirati protivniku.

STAV: Kako vidite rukometnu scenu u Bosni i Hercegovini i drugim državama bivše Jugoslavije?

ISMAILI: Na posljednjem Evropskom prvenstvu bilo je pet bivših jugoslavenskih država, samo Bosne i Hercegovine nije bilo. Žao mi je što je rukomet oslabio u Bosni i Hercegovini. Volio bih da se vratite na evropski nivo, gdje je banjalučki Borac bio klupski prvak. Mi u Makedoniji imamo Vardar, koji je prošle godine bio evropski klupski prvak. Svi napreduju, čak i Slovenija, koja je bila jako slaba u vrijeme Jugoslavije. Samo Bosna stagnira. Volio bih stupiti u kontakt s bosanskohercegovačkim selektorom Bilalom Šumanom da uspostavimo saradnju, da igramo prijateljske utakmice. Pozivam ga na igranje rukometa na pijesku, što je posebna atrakcija.

PROČITAJTE I...

Đul-baba (turski: Gūl baba) bio je osmanski pjesnik, derviš i sljedbenik bektašijskog derviškog reda. Nakon osvajanja Budima i Pešte, sultan Sulejman Veličanstveni proglasio je Đul-babu zaštitnikom grada. Evlija Čelebi zabilježio je u svom Putopisu da je na Đul-babinoj dženazi bilo 200.000 muslimana. Njegovo turbe svake godine posjećuje veliki broj turista, među njima i dosta muslimana s Balkana. Unutrašnjost turbeta ukrašena je lehvama (islamska kaligrafija), a pokrov kojim je prekriven mezar ispisan je ajetima iz četiriju kur’anskih sura. Nakon obnove turbeta i završetka drugih planiranih radova, jedinstvenu cjelinu čine turbe, muzej i park. Projekt obnove Đul-babinog turbeta i preuređenja kompleksa finansirala je Turska razvojna agencija (TIKA), a turbe je 10. oktobra otvorio predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!