Jedan dan na KUM-u: Danonoćna bitka za ljudske živote

Vrijedna ekipa KUM-a tokom 24 radna sata primi u prosjeku 300 pacijenata različitih zdravstvenih stanja, većinom hitnih slučajeva čiji životi često ovise o koncu. Iako su umor, teške noćne dežure, stres i rizik neizostavni dijelovi svakodnevice uposlenika KUM-a, na kraju sve bude vrijedno truda jer je riječ o spašavanju ljudskih života. Kako bi se osoblju olakšao rad i poboljšala usluga ove ustanove, nova uprava KCUS-a, potpisivanjem ugovora o saradnji s Općom bolnicom “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, liječnicima s KUM-a omogućila je slobodne dane ponedjeljkom i petkom, a usvojena je strategije razvoja i nabavke

Fotografije: Muhidin ŽIVOJEVIĆ

Spašavajući živote pacijentima koji su vrlo često u kritičnom stanju i koje minute dijele od smrti, uposlenici Klinike urgentne medicine (KUM) Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu rade jedan od najodgovornijih i najtežih poslova. Da bismo saznali kako izgleda jedan radni dan na KUM-u, ekipa Stava proteklog je vikenda posjetila ovu zdravstvenu ustanovu. Medicinsko osoblje KUM-a upoznalo nas je s kakvim se izazovima suočavaju te koliko im znače promjene uvedene dolaskom nove uprave KCUS-a.

ZA 24 SATA 300 PACIJENATA

Već pri samom dolasku, uvjerili smo se da je u njihovim prostorijama stalno radno i napeto jer, kako kažu, “nikad se ne zna šta ćete zateći kada se otvore vrata vozila hitne pomoći”. Dok su u hirurškoj ambulanti doktorica Gordana Vujić i doktor Adi Mulabdić stranom državljaninu i dječaku s povrijeđenom rukom pružali pomoć, vozila hitne pomoći dovezla su dva nova pacijenta.

U toku dvadesetčetverosatne dežure, bez odmora i stajanja, relativno mala, ali vrijedna ekipa, sastavljena od doktora, medicinskih sestara i drugog osoblja, zbrine u prosjeku oko 300 pacijenata.

S obzirom na to da novi pacijenti stalno pristižu, odluke se u KUM-u moraju donositi brzo, a djelovati još brže. Osim što su stručni i obučeni za svoj posao, ne nedostaje im ni ljubaznosti, a ni smisla za humor koji im služi da održe pozitivno raspoloženje.

Tako doktoricu Gordanu Vujić kolege zovu kraljicom reanimacija i rekorderkom u broju primljenih pacijenata. Njen je rekord 165 pacijenata u 24 sata. A to nisu bilo kakvi pacijenti. Na KUM dolaze oni kojima je neposredno ugrožen život i treba im hitna pomoć, osobe s povredama iz saobraćajnih nesreća, kafanskih tuča, s raznim vrstama fraktura i krvarenja, ljudi bez svijesti, pacijenti u alkoholiziranom stanju, pod dejstvom narkotika, s moždanim i srčanim udarima…

“Ovdje je mnogo posla i teških pacijenata koji dolaze. Mnogi su zapušteni, ne samo zdravstveno nego i socijalno. Ali kad odaberete medicinu, odaberete i žrtvu koja ide uz taj poziv”, priča Vojić i dodaje da su joj djeca emotivno najteži pacijenti jer s njima dolaze i porodice i prijatelji koji određene situacije vrlo teško proživljavaju. Bez obzira na sve teškoće koje nosi ovaj poziv, doktorica Gordana Vujić ističe da je želja da pomogne drugima i sreća koju osjeća nakon svake uspješne reanimacije jača od svega i najveća motivacija za rad.

Vujić priča da im posebno osobe u alkoholiziranom stanju stvaraju probleme jer ne postoji posebna ustanove koja bi se brinula o takvim pacijentima.

“Uz alkoholizam je često vezan i socijalni status tog pacijenta. O njima nema ko da brine. Mi pacijenta dopremimo, oporavimo, uradimo dijagnostiku, ali onda porodica ne želi doći po njega”, priča doktorica Vujić.

Pojašnjava da su nekada na KUM-u samo praznici znali biti frekventni kad je riječ o prilivu pacijenata. Međutim, danas to više nije tako. Kaže da je, bez obzira na dan i vrijeme, priliv pacijenata konstantno veliki.

UPRAVA POMAŽE RASTEREĆENJU KUM-a

S obzirom na preopterećenost ove klinike i činjenicu da funkcioniraju sa samo četiri specijalista urgentne medicine, od kojih je jedan invalid druge kategorije pa ne može dežurati, i da su se na KUM-u vrlo često angažirali i doktori s drugih klinika, uprava KCUS-a je prošle godine s Općom bolnicom “Prim. dr. Abdulah Nakaš” postigla dogovor da Opća bolnica, sa svojih osam specijalista urgentne medicine, preuzme pacijente KUM-a tokom dvaju najmirnijih dana u sedmici – ponedjeljkom i petkom – a sve to s ciljem da se ljekarima i osoblju omogući odmor, a prostorijama i aparatima adekvatno čišćenje, što je do tada predstavljalo veliki problem. Sudeći po izjavama ljekara i ostalih uposlenika, dva dana koja su dobili ovim dogovorom znače im mnogo jer su sada dosta rasterećeniji.

Kako su nam rekli na KUM-u, iako se ponedjeljkom i petkom nastavljaju primati teški pacijenti upućeni iz Opće bolnice, kao i pacijenti tercijarnog nivoa, te pacijenti iz drugih kantona i stranci, ta dva dana jesu prilika i da se napravi generalno čišćenje prostorija KUM-a.

“Prethodno se to u toku smjene često nije stizalo uraditi zbog konstantne prisutnosti pacijenata i velike opterećenosti osoblja. Ova reorganizacija pomogla je cijelom našem timu. Mi smo zadovoljni, a samim tim i pacijenti”, pojašnjavaju. Pošto je nova uprava KCUS‑a usvojila strategiju razvoja i nabavke, kažu da im sada od lijekova ništa ne fali.

Doktor Adi Mulabdić s abdominalne hirurgije, koji već 12 godina radi na KCUS-u, pojašnjava da je, s obzirom na broj pacijenata koje dnevno prime, jedan slobodan dan od ogromnog značaja jer osoblje dobije priliku da se odmori. Na Klinici urgentne medicine provodi se trijaža, dijagnostika i tretman svih hitnih stanja s posebnom pažnjom na bolesti i ozljede koje mogu ugroziti život, a ova je klinika organizirana tako da pacijent u kratkom periodu i na jednom mjestu dobije dijagnozu i tretman koji je potreban.

“Šta god da se dešava, KUM je uvijek bio svijetla strana Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Dovoljno je samo pogledati protokol i vidjeti koliko pacijenata na dnevnoj bazi posjeti Kliniku, od najbezazlenijih stvari koje nisu na nivou zbrinjavanja jednog kliničkog centra, do najtežih, polutraumatiziranih pacijenata koji su neposredno vitalno ugroženi. Također, treba pogledati i rezultate rada Klinike”, priča doktor Mulabdić, i dodaje da je za njega najveće zadovoljstvo i sreća u gradu sresti čovjeka kome je pomogao: “Tada vidim i svoj uspjeh, vidim da nisam džaba ulagao u sebe, u svoje školovanje i rad. S druge strane, ima i teških situacija. Ja se u urgentnoj hirurgiji nisam mogao pomiriti s traumom djece. To mi nikako ne ide pod kožu.”

SMRT JE TEŠKO PRIHVATITI

Na internističkom odjelu KUM-a razgovarali smo s pacijenticom Salkom Todorović, koja je noć prije dovezena zbog povišenog šećera u krvi. Njen je šećer sada pod kontrolom, a s nama se čak našalila rekavši da će nam platiti fotografije kada izađe iz bolnice. Za ljekare i uposlenike ove ustanove imala je samo riječi hvale.

“Ovi ljudi su zlatni. Ono dvoje-troje što su me doveli u kolima hitne pomoći treba u novine upisati kako su divni. Ona sestra sjela pokraj mene, pa sve priča sa mnom. Ne da mi da se sekiram. Onima koji se bori za mene i moje zdravlje želim sve najbolje”, poručila je Salka.

O njenom zdravlju brine se mladi doktor Nedim Tokić, koji već pet godina radi na KUM-u. On je uglavnom zadužen za pacijente s povišenim šećerom i osobe koje dožive srčane i moždane udare. Iako su neizostavni dijelovi njegovog posla umor, stres i rizik, s druge strane, osjeća ogromno zadovoljstvo kada drugom čovjeku spasi život.

“Najsretniji sam nakon uspješne reanimacije pacijenta. Tuga je kad se desi smrt, predviđena ili nepredviđena. Ali dešava se, i to je sastavni dio našeg posla. Dio vas ode sa svakim pacijentom”, iskren je Tokić. Prisjetio se pacijenta koji je došao čak iz Kanade kako bi ove godine posjetio Sarajevo Film Festival. Kaže da je putovao 13 sati da bi, po dolasku u Sarajevo, doživio moždani udar. Tokić i kolege su ga adekvatno zbrinuli, a na kraju je Kanađanin samostalno napustio Kliniku i zdrav se vratio u svoju zemlju.

“Svaka dežura i situacija ostavi traga na čovjeku, ali neka unutrašnja energija te tjera da pomažeš. Bio prvi ili stoti, svakom pacijentu mora se isto pomoći”, tvrdi naš sagovornik.

A inače, situacije na KUM-u krajnje su nepredvidive. Sa svakim zvukom vozila hitne pomoći koje dovozi novog pacijenta ljekari i medicinski tehničari zaboravljaju na umor i potpuno se predaju zadatku. Medicinska sestra Elma Salihagić kaže da u ovom poslu ne znate šta će se desiti narednog trenutka.

“Svake minute hitna dovozi strašne slučajeve. Uvijek smo spremni i uvijek smo u nekom pozitivnom grču. Čujemo sirenu i nikad ne znamo šta nas čeka”, priča Elma Salihagić.

Iako im se ponekad desi da cijelu smjenu provedu spašavajući pacijente i prevozeći ih na hospitalizaciju, mnogo vremena provedu i na zbrinjavanje onih pacijenata koji, bez obzira na to što imaju zdravstvene probleme, nisu hitni slučajevi. I takvim se pacijentima na KUM-u pomogne.

“Ogrebotine, bubuljice i čirevi nisu hitan slučaj. Takvi pacijenti dolaze redovno. Prije dvije noći smo imali pacijenta koji je imao povredu prije sedam dana i došao u 6 ujutro poslije strahovite noćne dežure. Bila je to povreda malog prsta na nozi. Bilo je i onih koji nam dolaze s upaljenom bubuljicom na leđima da je istisnemo i previjamo”, naglašava Elma.

Prema njenim riječima, uvođenje slobodnih dana veliko je rasterećenje za KUM. Međutim, ona smatra da će reorganizacija koja se očekuje u budućnosti donijeti još pozitivnije promjene. Medicinska sestra Salihagić izdvojila je iz svog bogatog profesionalnog iskustva stečenog radeći u Klinici nekoliko slučajeva i anegdota.

Priča nam da je jednom prilikom hitna dovezla mladića iz pilane, nije sigurna iz kojeg grada, s daskom dužine metar i po koja mu je probila nogu i izašla na drugu stranu.

“To je jako teško transportirano. On je dovezen tako, jedan dio daske viri naprijed, a jedan nazad. Mi smo bili sigurni da su krvni sudovi i kosti bili povrijeđeni. Na svu sreću, kad smo otišli na rendgen, ta daska, koja je poprilično debela, promašila je sve najbitnije vitalne organe. Odvezen je na ortopediju, operiran, daska je izvučena, a on se uspješno oporavio. Bili smo iznenađeni”, priča naša sagovonica.

Smiješne situacije obično se dešavaju sa starim i dementnim osobama.

“Recimo, stariji ljudi nekad su ters, ne daju nam da ih diramo, nazivaju nas raznim imenima, govore nam: ‘Hajvanu, ostavi me’ i sl. Bude svega, a mi se potrudimo da u svemu nađemo nešto da se oraspoložimo. Jer, moramo biti pozitivni, ovaj je posao težak. Dođete kući i pokušavate da to ne prenosite na porodicu. Međutim, to je nemoguće”, priča Salihagić.

KAKO KOJA VOĆKA SAZRIJEVA, LOMOVA JE SVE VIŠE

Iako je većina stvari nepredvidiva u ovom poslu, uposlenici Klinike znaju procijeniti kakve se povrede mogu očekivati u različitim dijelovima mjeseca ili godine. Oko prvog u mjesecu, kada većini ljudi stiže plata, češći su udesi i alkoholizirani pacijenti. Kako se kraj mjeseca bliži, takvih je povreda sve manje. Postoje i sezonske povrede. Ljeti su zastupljene posjekotine motornom pilom, pad s trešnje, višnje ili neke druge voćke.

“Kako koja voćka sazrijeva, tako mi imamo valove pacijenata s lomovima. Zimi su zastupljene povrede nastale prilikom skijanja i sankanja. Kada pada kiša, povećani su saobraćajni udesi. Znamo šta nas čeka u kojem periodu. Za vrijeme praznika povećan je broj alkoholiziranih pacijenata”, priča Elma i kao pozitivan primjer ističe da posljednja četiri bajrama nisu imali pacijenata s prekomjernom dozom alkohola u krvi.

“Bilo je prije. Bajram je znao biti gori od Nove godine, pogotovo nakon ramazana. Tad je lom. Sada to više nije slučaj”, nadovezuje se na Alminu priču jedan od vozača specijalnog vozila KUM-a. Njegov kolega Hajran Pašalić kaže da već 16 godina kao uposlenik Kliničkog centra i vozač vozila hitne pomoći po pozivu dolazi po pacijente. Tvrdi da se svega i svačega nagledao, ali da je njegova obaveza pomagati ljudima.

“Vozači pretežno poštuju pravila prednosti u saobraćaju za vozila hitne pomoći”, kaže Pašalić.

Ponekad s njim u vozilu ide i medicinska sestra Tima Aruković, koja ima 30 godina radnog staža na ovom poslu i jedna je od uposlenica s najdužim radnim stažom u ovoj struci. “Prošle su hiljade i hiljade pacijenata, a svoj poziv volim i dan danas. Ako neko pati i ima bolove, to mi najteže pada. Sa svakim pacijentom se preživljava njegova bol”, istakla je Tima, poručivši da iz želje da se pomogne drugom čovjeku crpi volju da časno obavlja ovaj posao.

 

 

PROČITAJTE I...

“U današnje vrijeme dosta su popularne i aktuelne društvene mreže. Bilo mi je zanimljivo da su na godišnjicu preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbetgovića brojni studenti kojima sam predavao u Turskoj objavljivali statuse posvećene Aliji Izetbegoviću i njegovim mislima. Ili, s druge strane, ako odete sada u Teheran i naiđete na čovjeka mojih godina ili malo starijeg, vjerujem da će vam tu odmah, na licu mjesta, moći ispričati, opisati i prepričati govor predsjednika Alije Izetbegovića na Samitu OIC-a u Teheranu od prije 20 godina”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!