Je li unitarizam za BiH najbolje rješenje

Uistinu bi za BiH i njene građane, sve konstitutivne i nekonstitutivne narode, floru i faunu, redukciju štetnih plinova u atmosferi, borbu protiv korupcije i kriminala i drugih “ovozemaljskih rahatluka”, najpouzdaniju formulu trebalo potražiti u unitarističkom modelu vlasti. Samo bi takav koncept, shvaćen u njegovoj originalnoj a ne iskrivljenoj formi koja se sračunato potura javnosti, mogao rasturiti falangu koja o “državnom trošku” razara državu

Bujica problema koji se, prema političkim potrebama, u kontinuitetu aktueliziraju i već više od dviju decenija talasaju javno mnijenje najpouzdaniji su znak da BiH treba promjene, odnosno da je postojeći model prema kojem je uređena država naprosto neodrživ. Ne samo zbog činjenice što u zadovoljavajućem kapacitetu nije funkcionalan nego, prije svega, što kao takav predstavlja permanentni razlog za otvaranje novih problema i oživljavanje starih, što se manifestira kroz hiperprodukcije prijedloga o preuređenju zemlje. No, ni to ne bi bio problem kada bi sami prijedlozi polazili od njene neupitnosti kao suverene i nedjeljive države, kada ne bi dovodili u pitanje njen teritorijalni suverenitet. U ovakvim okolnostima, međutim, jedinstvo i teritorijalna neprikosnovenost države mogu se bez posljedica dovoditi u pitanje.

Uistinu bi za BiH i njene građane, sve konstitutivne i nekonstitutivne narode, floru i faunu, redukciju štetnih plinova u atmosferi, borbu protiv korupcije i kriminala i drugih “ovozemaljskih rahatluka” najpouzdaniju formulu trebalo potražiti u unitarističkom modelu vlasti. Samo bi takav koncept vlasti, shvaćen, naravno, u njegovoj originalnoj a ne iskrivljenoj formi koja se sračunato potura javnosti, mogao rasturiti falangu koja o “državnom trošku” razara državu. Zašto i sama pomisao na unitarno rješenje djeluje skandalozno? Iz prostog razloga što se priča da je bivša država, propala zbog unitarizma, uspjela toliko usaditi da je čak zadobila legitimitet znanstvenog objašnjenja iako ono predstavlja najobičniju podvalu i bezočnu laž.

Bivša država, odnosno njena partijska vlast, imala je konceptualno rješenje za “vječnost”, jaku centraliziranu vlast koja se konstituirala na bazi tzv. “nacionalnog ključa”, koji je osiguravao ravnopravnost njenih naroda, odnosno svih građana. Taj recept, međutim, nikada nije zaživio, iz prostog razloga što je taj čudotvorni napitak zamućen i zatrovan nezajažljivom ambicijom jednog naciona da uzurpira svu vlast i u toj vladavini predstavlja sve druge. Problem je što se upravo kršenjem spomenutog principa, koji je kroz nacionalnu zastupljenost imao afirmirati sve narode i narodnosti, da budemo do kraja jasni, Jugoslavija pretvorila u Srboslaviju. Bivšu zajedničku državu, dakle, rasturila je praksa ignoriranja navedenog principa, koji je imao osigurati ravnopravnost svih u upravljanju državom. Ambicioznim srpskim nacionalistima uspjelo je da proture i unutar partijskih redova perfidno odomaće demagoško načelo po kojem “nije važno ko je koje nacije, nego je važno da je sposoban”, koje je suštinski najmoćnijim predstavnicima jednog naroda omogućilo da zaposjednu najvažnije poluge vlasti.

Tu vrstu straha, političku praksu prema kojoj neko može biti važniji, pametniji, sposobniji, predodređen da upravlja vojskom, policijom, diplomatijom i drugim važnim poslovima, treba zauvijek ukloniti. Drugim riječima, ravnopravnost treba ustavno regulirati bez bilo kakvih alternativa s kojim bi se na praktičnoj ravni moglo manipulirati. BiH u konstitutivnosti ima idealnu osnovu, recept koji svima može osigurati punu ravnopravnost u svim pitanjima države i društva. Na toj osnovi treba graditi promjene koje će u zakonodavnom pogledu isključiti bilo kakve manipulacije spomenutom recepturom.

U tom slučaju, bilo bi sasvim svejedno na koji je način država teritorijalno ustrojena. Takva pitanja bila bi naprosto irelevantna, da ne kažemo nebitna. Na koncu, unitarizam ne ograničava bilo kakve regionalizacije, federalizacije itd. Definicija je jasna: “Unitarizam je politička ideologija, odnosno orijentacija koja zastupa jedinstvo neke države na temelju sjedinjenja različitih dijelova ili posebnih cjelina u novu ili ‘višu’ cjelinu, bez obzira na razlike i specifičnosti tih cjelina, koje mogu biti političke, regionalne, kulturne i etničke.”

Pitanja koja bi iznova podrazumijevala rasprave o političkoj konfiguraciji zaokupljala bi samo pažnju pojedinaca naviknutih da na širenju demagogije i raznih vrsta poznatih i nepoznatih društvenih strahova zaposjedaju političke pozicije i lagodno žive. Samo bi njima nedostajalo stanje koje građanima osigurava konstantnu neizvjesnost, odsustvo i same nade u bolje sutra.

PROČITAJTE I...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Nijaz 12.03.2017.

    Bosna se ako Bogda raspada po svim ‘savovima’ ovakva u kojoj genocidasi-monstrumi-nepopravljivi odredjuju;
    ‘sta ZRTVE mogu a sta nemogu’ !?

    Nepopravljivi monstrumi-genocidasi u strahu o
    velikim posljedicama i za svoju buducnosti !!?

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!