Je li iko čuo da u diktaturi postoji predsjednički sistem

Analizirajući parlamentarni sistem Erdoğan je kazao: “Ja sam običan smrtnik. Da li čovjek, koji može svakoga trenutka umrijeti, može pripremiti ovakav sistem za sebe?” Dosad ustaljena praksa prihvatanja/nametanja reformskih promjena kroz državne udare ili oslobodilačke ratove, odašiljala je svijetu predstavu o demokratski nezreloj naciji. Međutim, po prvi put u historiji Republike Turske ustavne promjene su ostvarene opredjeljivanjem naroda referendumskim putem, pod mirnim i prihvatljivim okolnostima.

 

“Demokratija snagu dobija od naroda, a to se zove volja naroda”, rekao je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, analizirajući referendum o ustavnim promjenama koji je održan u nedjelju.

Na optužbe o postojanju “diktature” u Turskoj Erdoğan je kazao: „Ovo nije sistem svrsishodan Recepu Tayyibu Erdoğanu. “Bitno je pobijediti, a ne da li će rezultat biti 1-0 ili 5-0. Riječ diktator koriste 14-15 godina. Ja nisam čuo da u diktaturi postoji predsjednički sistem. Imamo glasačke kutije, demokratija dobija snagu od naroda. I to je volja naroda. Novi sistem predstavlja transformaciju u historiji demokratije Turske“.

Analizirajući parlamentarni sistem Erdoğan je kazao: “Ja sam običan smrtnik. Da li čovjek, koji može svakoga trenutka umrijeti, može pripremiti ovakav sistem za sebe?”

Dosad ustaljena praksa prihvatanja/nametanja reformskih promjena kroz državne udare ili oslobodilačke ratove, odašiljala je svijetu predstavu o demokratski nezreloj naciji. Međutim, po prvi put u historiji Republike Turske ustavne promjene su ostvarene opredjeljivanjem naroda referendumskim putem, pod mirnim i prihvatljivim okolnostima. Često demokratski upitno i diktatorskim optužbama spominjano društvo, s odzivom od 86,7% sveukupnog biračkog tijela i pobjedom jedne od opcija s procentom od 51,4%, uspjelo je istom onom svijetu koji je dovodio njihovu demokratiju u pitanje, odgovoriti na optužbe protupitanjima:

Koja to demokratska država ima 90%-tni odziv na svojim izborima?!

Koji to diktator osvaja izbore/referendume s dva procenta razlike?!

Međutim, postojeće rasprave nikada dosad nisu aktuelizirane kroz već općeprihvaćeni kontekst Nove Turske, koja je konkretizovana novim sistemom. Upravo taj sistem i jeste rezultat obračuna dvije stotine godina postojećih ideologija/politika na tlu Republike Turske.

Okretanje ka Zapadu kroz implementiranje značajnih društvenih reformi nije ostalo ograničeno samo vladavinom Mahmuda Drugog prije dvije stotine godina. Samo četiri mjeseca nakon smrti Mahmuda Drugog, na snagu je stupila i Tanzimat Povelja. Tom poveljom su zapravo i započete “dvije stotine godina duge rasprave oko upravnih reformi u pravnom smislu”.

Značajna pobjeda kojom je Erdoğan uspio i ustavnim poretkom konkretizovati Novu Tursku, mnogo je više od rezultata običnog referenduma. Dan nakon okončanja referenduma, Erdoğan je obavio niz posjeta mezarima i turbetima nekih od poznatih turskih lidera. Posjete mezarima te odavanje počasti Adnanu Menderesu (demokratski izabranom premijeru kojega je objesila vojna hunta), Turgutu Özalu (demokratski izabranom predsjedniku za kojega se vjeruje da ga je otrovala opozicija), te Necmettinu Erbakanu (političaru utamničenom od ljevičara, kojemu je zabranjeno djelovanje) jasno ocrtavaju opredjeljenost i put kojim Nova Turska planira koračati. S druge strane, posjete turbetima Sultan Mehmed Fatiha i Yavuz Sultan Selima, simbolično ocrtavaju poštovanje najvećim sultanima Osmanskog Carstva i legitimnoj turskoj tradiciji.

Zapadno tumačenje ovih simboličkih posjeta idu u smjeru širenja neosmanističkih fobija, u smjeru da se Erdogana optužuje da je novouspostavljeni sultan. No, ovdje je riječ o tome da se predsjednik jedne ponosne nacije ne želi odreći vlastite tradicije i pristati da neko izvana određuje jednoj ponosnoj naciji iz koje će tačke gledišta datirati svoj historijski hod. Te posjete su okončane namazom Zahvale u Ejup Sultanovoj džamiji. Iako se tačna lokacija mezara ne zna, historijski je utvrđena činjenica da se i mezar Husein Kapetan Gradaščevića nalazi u blizini te džamije.

 

PROČITAJTE I...

Upravo zato što hrvatski političari, mediji i akademski autoriteti ulažu velike napore da se iskrivljeno predstave i falsificiraju ratni događaji i odnosi na ratištima u Hrvatskoj (1991–1995) i Bosni i Hercegovini (1992–1995), nužno je nepristrano sagledavanje i rasvjetljavanje istine. Ako bi se to činilo primjenom naučnih metoda, kao tačna bi se potvrdila hipoteza koju donosimo u ovom tekstu

Poskok je, po istom principu kao i Građanski savez, Konakovićevo pisanje o Kiseljaku stavio u kontekst džume, klanjanja, džamije, hadža, objavljujući uz svoj komentar premijerovu fotografiju s hadža, nazivajući njegov dolazak u Kiseljak vjerskim turizmom. Još se jednom pokazalo da je ekstremizam uvijek jednako isključiv, odvratan i prljav, bio crven ili crn, ili bilo koje druge boje – svejedno je.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!