Jajce: 37. izdanje najstarijeg bh. teatarskog festivala

U kojem će se smjeru razvijati 'Igre' u Jajcu, ovisi ponajviše o tome koliko ćemo uspjeti promijeniti način gledanja na Festival onih najodgovornijih o kojima smo već govorili.” Međutim, da li postoji teatarski život u Jajcu mimo Festivala i kakav je njegov kvalitet?

Jajce je spremno za još jedno izdanje “Pozorišnih/kazališnih igara BiH”, koje će biti održano od 1. do 9. jula. Na 37. po redu “Igrama” bit će izvedeno sedam predstava koje je odabrao selektor ovog festivala prof. dr. Almir Bašović, a čuvar “Ključa grada” ove godine jeste dramaturginja i režiserka Dubravka Zrnčić-Kulenović.

“Igre” su najstariji bh. festival, osnovan davne 1971. godine, koji je hroničar “Pozorišnih igara BiH u Jajcu”, pokojni Vojislav Vojo Vujanović opisao kao “jedan od zvjezdanih trenutaka u ukupnoj historiji bh. kulture”. Od te 1971. prošlo je 47 godina, a “Igre” se, s desetogodišnjim prekidom, i dalje održavaju. O “Igrama” u Jajcu napisane su i dvije knjige: Plodovi i rađanja, koja tematizira sve prijeratne “Igre” u Jajcu, i Plodovi i trajanja, koja se bavi ponovnim pokretanjem “Igara” od 2002. do 2013. godine. Autor knjiga jeste spomenuti Vujanović, kojem će na ovogodišnjem izdanju festivala biti upriličen omaž. Ipak, uprkos svemu, stječe se utisak da je već nekoliko godina ovaj festival krajnje marginaliziran na bh. kulturnoj sceni.

“'Pozorišne/kazališne igre BiH’ u Jajcu, kao najstariji festival u BiH, zasigurno ne zaslužuje tretman kakav dobiva posljednjih nekoliko godina. To je festival koji u svom imenu nosi naziv države, koji je godinama okupljao i okuplja teatarske djelatnike, kritičare, profesionalne teatarske kuće iz BiH s njihovim najboljim ostvarenjima, te samim time i daje presjek ukupne bh. teatarske produkcije. Zato bi ovaj festival morao imati poseban status u državi i na njenoj kulturnoj mapi. Što se tiče ovogodišnjih ‘Igara’, mi smo uradili sve što je do nas, odabrali predstave koje ćemo gledati, sačinili prateći program, utvrdili sve bitne detalje koji ovaj festival čine ozbiljnim i prepoznatljivim i spremni dočekujemo 1. juli”, rekla je u izjavi za Stav direktorica JU Dom kulture “Jajce” Smiljka Brtan.

Na pitanje čija podrška u najvećoj mjeri nedostaje ovoj teatarskoj manifestaciji, Brtan kaže: “Svi segmenti funkcioniraju, počevši od publike, preko suradnje s kazališnim kućama i drugim kulturnim institucijama, pa do medija koji prate i izvještavaju o događanjima koja prethode ‘Igrama’ i tijekom samih ‘Igara’. Tu su stvari na zadovoljavajućem nivou. Slažem se da uvijek može bolje i mi nećemo prestati nastojati da i u tom dijelu poboljšavamo sve koliko budemo mogli. Stvari su nešto drugačije kada je riječ o podršci institucija vlasti. Ne možemo reći da ‘Igre’ u Jajcu nemaju podršku bilo koje razine vlasti. Podrška postoji i ona je tu svake godine. Međutim, zaista se radi, izuzimajući, naravno, Općinu Jajce, o simboličkoj podršci ovom festivalu. Postavlja se pitanje zašto? Zato što ne postoji nikakva strategija, nitko se ne rukovodi vrijednosnim kriterijima određenih kulturnih projekata prilikom raspodjele novčanih sredstava. Svake godine činimo sve da ljudima na različitim razinama vlasti koji odlučuju o financiranju projekata predočimo ozbiljnost, veličinu i značaj projekta kakav uistinu jesu ‘Igre’ u Jajcu, pokušavamo ih dovesti na otvaranje ‘Igara’, da sve to vide na licu mjesta, umjesto da sami dođu i time pokažu odgovornost za posao koji obavljaju.”

Ipak, budućnost “Pozorišnih/kazališnih igara BiH” u Jajcu i kontinuitet održavanja ovog festivala “neće, niti smije doći u pitanje”: “Općina Jajce, građani grada Jajca i prijatelji Festivala u Jajcu, čiji broj nije mali, garant su opstojnosti ‘Igara’ u budućnosti. U kojem će se smjeru razvijati ‘Igre’ u Jajcu, ovisi ponajviše o tome koliko ćemo uspjeti promijeniti način gledanja na Festival onih najodgovornijih o kojima smo već govorili.” Međutim, da li postoji teatarski život u Jajcu mimo Festivala i kakav je njegov kvalitet?

“JU Dom kulture ‘Jajce’, koji je, osim organizacije ‘Igara’, nositelj cjelokupnog kulturnog života u Jajcu, pokušava s vremena na vrijeme priuštiti građanima Jajca zadovoljstvo praćenja i uživanja u gledanju predstava. Izuzmemo li ‘Igre’ u Jajcu, a referirajući se na izvještaj o radu Doma kulture za 2017. godinu, vidjet ćemo da je, osim deset predstava, u okviru ‘Igara’ izvedeno još dvanaest tijekom godine, što znači da publika i mimo ‘Igara’ ima priliku gledati predstave iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Ono što treba kazati jeste da su to uglavnom predstave amaterskih teatara ili predstave profesionalnih glumaca nezavisne produkcije. Žalosti pomalo činjenica da Jajce nema niti amaterski teatar koji bi dodatno animirao stanovništvo i doprinio kvalitetnijem teatarskom životu u gradu. Pokušaja u tom smjeru jeste bilo, no sve je završilo samo na tome, nažalost”, zaključuje direktorica Smiljka Brtan.

Od ukupno osamnaest prijavljenih predstava, za takmičarski program Festivala selektor Bašović odabrao je sedam najboljih koje je bh. teatarska produkcija ove godine iznjedrila, a riječ je o sljedećim ostvarenjima: Sve se nekako preživi osim smrti Ljubice Ostojić u režiji Dine Mustafića (Narodno pozorište Sarajevo), Sve o ženama Mire Gavrana u režiji Darka Cvijetića (Pozorište Prijedor), Romeo i Julija Williama Shakespearea u režiji Selme Spahić (Bosansko narodno pozorište Zenica ), Jedvanosimsoboakalomistobo Nejre Babić u režiji Aleša Kurta (SARTR), Sabirni centar Dušana Kovačevića u režiji Marka Misirače (Narodno pozorište Republike Srpske, Banja Luka), Zrno soli ili sretan rođendan Marina! Nede Bric u režiji Nede Bric (Narodno pozorište Tuzla) i Hamlet u selu Mrduša Donja Ive Brešana u režiji Ivana Lea Leme (Hrvatsko narodno kazalište Mostar).

PROČITAJTE I...

Teatar je za mene mjesto koje nam pomaže da razumijemo svijet i ljudsku prirodu, da ne osuđujemo prije nego što razumijemo, da ne mrzimo prije nego što pokušamo zavoljeti, da shvatimo da je svaki čovjek priča za sebe i da je svaki ljudski život vrijedan pričanja priče o njemu. Teatar je zato vrlo specifično mjesto gdje imamo mogućnost da pogledamo ljudima u oči i čujemo ljudski dah, da znamo da smo tu s drugima i zbog drugih

Samoproglašene najutjecajnije dnevne novine u BiH su rodnu kuću Safveta-bega Bašagića, pogrešno tumačeći riječi nevesinjskog glavnog imama, proglasile vakufom i domislile neriješene imovinsko pravne odnose između Islamske zajednice i ko zna koga još. U napuhavanju željenog naslova porodica Ćorić kao da se željela potpuno zaobići i minimizirati

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!