Jadan onaj koga Kazaz brani

Nije Kazaz potpisao peticiju zbog toga što je tek nedavno i sam intelektualno sazrio za Avazovog filozofa već zato što time brani vlastitu poziciju i mjesto na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osjeća Kazaz, u dubini duše sklone zlu, da su njegovi prijestupi višestruko opasniji od Vlaisavljevićevih i da se njegova stolica žešće trese od Ugine, a nije to zbog pijanstva. 

Profesoru Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Ugi Vlaisavljeviću stiglo je upozorenje pred otkaz u kojem ga se upozorava da obavlja poslove nastavnika na drugim visokoškolskim ustanovama, kao što su univerziteti u Mostaru, Zenici i Nikšiću, bez pisane saglasnosti dekana Fakulteta, odnosno rektora Univerziteta.

U pismu se dalje ističe kako je profesor Vlaisavljević “uznemiravao i vrijeđao radnike stručnih službi fakulteta u procesu obavljanja njihovih redovnih poslova, čime je povrijedio njihovo dostojanstvo i profesionalni status”. U istom pismu istaknuto je da je profesor Vlaisavljević neovlašteno ulazio u Dekanat Filozofskog fakulteta nakon radnog vremena i zahtijevao od spremačice da u prostoriju stručne službe ostavi pisani dokument i isprintan tekst s portala.

Od jednog slučaja koji bi trebao biti riješen standardnom procedurom, neki mediji, poput Večernjeg lista, napravili su priču o ugroženosti Hrvata u Sarajevu, imputirajući ni krivom ni dužnom dekanu Muhamedu Dželiloviću da se s Vlaisavljevićem obračunava tobože zbog toga što ovaj smatra da se Hrvatima u Bosni i Hercegovini osporavaju njihova prava.

Neki drugi mediji nisu išli tako daleko u kvalifikacijama još ne sasvim jasnog slučaja, ali jesu pokrenuli peticiju u kojoj potpisnici najoštrije osuđuju način na koji je donesena odluka kojom su ugrožena akademska, radna i ljudska prava profesora Vlaisavljevića. Riječ je o ekstremističkom portalu Prometej, inače poznatom i po skupljanju potpisa za kojekakve podrške i inicijative.

Međutim, ako je neko i pomislio da je riječ o nečemu ozbiljnom i relevantnom, jer se među potpisnicima peticije našlo i nekoliko zvučnih imena, demantirat će ga ime Envera Kazaza kao jednog od potpisnika peticije. Mnogi će se sjetiti kako je taj isti taj Kazaz govorio i pisao o Ugi Vlaisavljeviću toliko pogane tekstove da ga potpisivanje peticije u zaštitu kolege s Filozofskog fakulteta otkriva ili kao etičku gromadu koja principe stavlja iznad ličnih relacija ili kao nekoga ko je u međuvremenu okrenuo ćurak.

Ipak, o Kazazu kao etičkoj gromadi još se nije ništa pouzdano čulo, ali zato ga već dugo njegove kolege i studenti nazivaju Vrdilamom, studentskim guruom nedoslućenih sposobnosti revolucionarnih promjena stajališta.

Da je teško riječ o bilo kakvoj principijelnosti, potvrđuje nam Kazazov tekst Radončićev vratar prema gomili, objavljen u Oslobođenju 14. augusta 2010. godine. U njemu profesor Kazaz kolegu Vlaisavljevića naziva “Avazovim filozofom”, “Radončićevim ideologom”, “običnim ideološkim falsifikatorom”, “braniocem rasističkih izjava”, “služinčetom etnikapitalističkom moćniku”, piše mu da se “srozao na razinu novinarske mahale, koja iz Avaza zaudara od njegovog osnutka do danas”, da mu je pravo lice “slijepa mržnja na ličnoj osnovi” itd.

Ali vrhunac predstavlja rečenica s kraja teksta, kad Kazaz Vlaisavljeviću prigovara nešto zbog čega mu danas potpisuje peticiju. “A o njegovom nedavnom istupu na televiziji Republike Srpske i proglašavanju Sarajeva kotlinom iz koje ga tobože protjeruje nekakav većinski nacionalizam, opširnije ću pisati drugi put. Jer, Avazov filozof to zaslužuje.”

Treba podsjetiti na to da je Kazaz samo nekoliko godina poslije objavljivanja ovog teksta u kojem se ne zna koga više blati – Radončića, Avaz ili Vlaisavljevića – počeo dvoriti istog gazdu. Eto o kakvoj se principijelnosti radi!

Nije Kazaz potpisao peticiju zbog toga što je tek nedavno i sam intelektualno sazrio za Avazovog filozofa već zato što time brani vlastitu poziciju i mjesto na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osjeća Kazaz, u dubini duše sklone zlu, da su njegovi prijestupi višestruko opasniji od Vlaisavljevićevih i da se njegova stolica žešće trese od Ugine, a nije to zbog pijanstva.

PROČITAJTE I...

Zvižduk je zrcalo Milorada Dodika, a prigušeni pljesak koji se čuo zrcalna je reakcija na njegov govor koji je bio vrlo korektan. No, stavove iznijete u tom govoru arena osjeća kao utopiju jer Dodikovo zbiljsko djelovanje nešto je sasvim drugo. Kada bi se stavovi koje je iznio na otvaranju EYOF-a uozbiljili u kontinuitetu, tada bi i zvižduk izostao.

Muslimanski omladinski savez (MOS) preteča je Asocijacije mladih SDA. Formiran je 22. decembra 1990. godine, a 28 godina kasnije razgovaramo s osnivačima ove organizacije o počecima, ciljevima, namjerama, značaju i doprinosu MOS-a, ali i o razlozima njihovog ponovnog druženja, okupljanja, sada kao zrelih, porodično i profesionalno realiziranih ljudi. Za Stav o MOS-u govorili su: Nedim Dizdar, prvi predsjednik MOS-a, zatim Salko Bukvarević, Mensur Bekrić, Šukrija Bakšić, Emir Kovačević. Pored spomenutih, osnivači MOS-a još su: Amer Bukvić, Namik Bukvić i Amel Zekić

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!