Ja tebi “serdaru”, ti meni “vojvodo”

A opet, možda je sve to samo dobro dogovoreni igrokaz u kojem Dodik i Radončić, po prinicpu “ja tebi serdaru, ti meni vojvodo”, jedan drugome osvježavaju narušeni imidž legitimnih političkih predstavnika naroda iz kojih dolaze.

Čini se da je odluka Fahrudina Radončića da nakon izbornog poraza prihvati slamku političkog spasa i uđe u koaliciju sa SDA dovela i do nekih zanimljivih promjena po pitanju publike kojoj se Radončić obraća.

Nakon dugo vremena, Dnevni avaz prestao je plasirati tekstove putem kojih se vanjskim centrima, ali i srpskoj i hrvatskoj politici, signalizirala Radončićeva prihvatljivost i nagodnost te se počeo obraćati onima koji zaista odlučuju o tome ko će biti na vlasti – bošnjačkom glasačkom tijelu.

Upravo je takve vrste i Avazov tekst Dodik žestoko napao Radončića, putem kojeg se Radončić ponovo pokušava legitimizirati kao kredibilan bošnjački političar koji zbog svoje odgovorne i prodržavne politike trpi napade Milorada Dodika, trenutno najveće političke prijetnje po mir u Bosni i Hercegovini.

No, osim sugestivnog naslova u tekstu, ili u samim Dodikovim izjavama, ne može se naći bilo kakav poseban, a kamoli žestok napad na Radončića, mimo očitog Dodikovoh razočarenja zbog neiskrenosti kod starog političkog prijatelja, koji je, nakon silnih višegodišnjih napada na SDA, preplašen izbornom katastrofom, ipak odlučio staviti vlastite interese iznad prihvatnih bilateralnih dogovora.

A opet, možda je sve to samo dobro dogovoreni igrokaz u kojem Dodik i Radončić, po prinicpu “ja tebi serdaru, ti meni vojvodo”, jedan drugome osvježavaju narušeni imidž legitimnih političkih predstavnika naroda iz kojih dolaze.

Naravno, nije potrebno biti posebno ciničan, tek imati memoriju dužu od nekoliko dana, da bi se razumjelo da su ovakvi Avazovi naslovi i tekstovi pisani u dnevnopolitičke svrhe, da ne znače apsolutno ništa i ne predstavljaju nikakvu katarzu, nikakvu promjenu političkog kursa te da je moguće da već sutra budemo čitali tekstove kojima će se najprimitivnije napadati SDA, a promovirati Dodik.

Ipak, nije loše vidjeti “lijepi strah” na djelu, a svaki dan u kojem bošnjačka politička scena ne razdire samu sebe dobar je dan za Bosnu i Hercegovinu.

PROČITAJTE I...

Dogodila se i nevjerovatna politička akrobacija i transformacija da su se mnogi Bošnjaci iz perioda “klanja i oranja”, prebijanja, ubijanja i masovnih silovanja, koji su ranije bili vjerni sljedbenici i članovi partija Slobodana Miloševića i Mire Marković, i time davali legitimitet masakrima i represalijama nad svojim narodom, kasnije priključili nekoj od bošnjačkih partija, postali u njima vrlo značajni, čak i ključni kadrovi, i počeli odlučivati i presuđivati o sudbinama ljudi koji su postavili temelje nacionalnom i političkom bošnjačkom pokretu u Sandžaku početkom devedesetih godina 20. stoljeća

Još jedan od kurioziteta jeste taj što se pokazalo koliko je ustvari sam za sebe Čovićev HDZ slab, koliko je značajno bošnjačko jedinstvo u vezi s osnovnim nacionalnim interesima i koliko je do sada Čović profitirao od posljedica svađa i sukoba na bošnjačkoj političkoj sceni.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!