Izvodi li srbijanska premijerka posljednju fazu genocida

Dodatnu zabrinutost daje i izjava hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović, koja je rekla da je susret s Brnabić bio izvrstan jer je njoj izuzetno stalo do budućnosti srpsko-hrvatskih odnosa. Nada se da će nastaviti u tom smjeru kako bi rješavali goruća pitanja na jugoistoku Evrope. Smrad protofašističkog Cvetković-Maček sporazuma sve je intenzivniji. Jasno je da se sintagma Jugoistočna Evropa odnosi samo i isključivo na BiH, jer nigdje drugdje te dvije isfrustrirane državice, Srbija i Hrvatska, nemaju nikakav utjecaj

Francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je na obilježavanju stote godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata da današnja situacija u Evropi mnogo podsjeća na onu iz tridesetih godina prošlog stoljeća, rastom desničarskih, nacionalističkih i antisemitskih pokreta i politika čija je vlast završila katastrofom Drugog svjetskog rata i holokaustom. Dugo je trebalo evropskim političarima i čelnicima država da priznaju ono što je evidentno, ne samo posljednjih nekoliko godina.

KO PROIZVODI FAŠIZAM, A KO GA PROVODI

Koliko god treba poduprijeti ovo Macronovo upozorenje, isto je tako važno naglasiti i dvije činjenice. Prvo, istine radi, omalen dio javnih ličnosti već više od dva desetljeća, još od brutalne srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, upozorava na buđenje fašističkih havetinja i metoda koje su vrhunac dostigle genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici. Svi su ti vapaji zagušeni bukom hvalospjeva evropskim i atlantskim integracijama, izvozu demokratskih revolucija svih duginih boja i proljetnih mirisa. Ratovi koji su iz njih proizašli uništili su nekoliko država i pokrenuli milione ljudi na neželjenu selidbu prema Zapadu i Sjeveru, odnosno razvijenom dijelu Evropske unije.

Ta selidba očajnika iz zemalja u kojima i Evropska unija svojim angažmanom pomaže održavanje haosa došla je kao naručena šovinističkim i fašistoidnim politikama, dotad marginalnim, diljem posebno manje razvijene Evrope, onog dijela koji se ne razlikuje umnogome od zemalja pogođenih ratovima nakon uvođenja “demokratije”. Dobivena je populacija novih Jevreja, krivaca za sve nevolje protiv koje će se okrenuti frustrirani slojevi naroda, sve siromašniji i zaduženiji. Iz ovog proizlazi i ona važnija činjenica koju Macron i svi ostali čelnici uporno zaobilaze. Frustracije i nezadovoljstvo sve većeg broja ljudi na kojem plove i opstaju fašističke i ksenofobne politike rezultat su djelovanja upravo Macrona i njegovih kolega koji donose i provode ekonomske, kulturne i socijalne politike.

Te politike rezultiraju sve većim raslojavanjem stanovništva, sve širim siromaštvom, sve većom relativizacijom morala i vrijednosti društva, potpunim izokretanjem temeljnih društvenih vrijednosti i konsenzusa. Takve stvaraju otpor koji nije artikuliran jer to ni ne može biti u uvjetima potpune korupcije i moralne relativizacije te gubitka i miješanja društvenih uloga institucija. Artikulaciju mu pružaju populistički pokreti s ksenofobnim, šovinističkim i uskogrudnim programima te dežurnim kolektivnim krivcima i receptima za brzo i efikasno rješenje nagomilanih društvenih problema, nejednakosti i nepravde, a posebno izgubljenog dostojanstva, poput njemačkog AfD, italijanske Lege, grčke Svijetle zore.

Oni mogu biti i s lijevog političkog spektra. Uostalom, Benito Mussollini bio je socijalista, a Adolf Hitler se pridružio Nacionalsocijalističkoj njemačkoj radničkoj partiji. Iz tog tabora potiču i grčka Syriza, španski Podemos, italijanski Movimento cinque stelle… Kako se populisti ponašaju kada dobiju vlast, možda najbolje svjedoči baš Syriza, koja je odustala od gotovo svih programskih načela zbog kojih je pobijedila na izborima. Razočaranje njezinih birača otvara prostor onim strankama koje će se otvoreno zalagati za totalitarno društvo, ukazivati na nedostatke demokratije i dobivati sve veću podršku.

Macron je taj obrazac prepoznao, malo kasno, reklo bi se. No, Evropa, a bogme i najveći dio svijeta, te su evropske zablude skupo platili i Macronovo upozorenje treba shvatiti kao apel da se poznati negativni trendovi zaustave jer nam, u protivnom, prijeti katastrofa. Ne treba zaboraviti stanje u Weimarskoj Republici prije dolaska Hitlera na vlast – nepodnošljiva inflacija, opće siromaštvo, čak i pojave gladi naspram basnoslovnog bogatstva šačice i njihova dekadentnog trošenja po transvestitskim klubovima i raskalašenim ljetovalištima ili blokada političkog procesa uslijed nepomirljivih stavova triju glavnih grupacija u parlamentu naspram procvata umjetnosti, arhitekture i dizajna. S jedne strane stvarnost društvenog potonuća, a s druge proplamsaji stvaralačkog genija koji, nesputan, zalazi u nepoznate vode moralne i druge relativizacije, pa obje krajnosti izazivaju otpor većine koji se okreće totalitarizmu kao rješenju. Zvuči li poznato?

SRBIJA NE PRIZNAJE GENOCID

Da je fašizam živ, itekako živ, samo se takvim ne zove, posvjedočila je i srbijanska premijerka Ana Brnabić intervjuom Deutsche Welleu. Inače Zapadu prihvatljiva, ideološki i po seksualnoj orijentaciji podobna, sva liberalna iako ju je na to mjesto instalirao ex četnik, vladika srbijanski Aleksandar Vučić, Brnabić je u intervjuu izjavila da se u Srebrenici nije dogodio genocid i da je to za njih u Srbiji činjenica, iako su međunarodni sudovi pravomoćno presudile genocid, a ostale institucije to potvrdile, iako je Međunarodni sud pravde u Hagu Srbiju proglasio krivom za nesprečavanje i nesankcioniranje zločina genocida. Ustrajala je da ovakvom izjavom ne prekraja historiju, a nije propustila licemjerno ukazati na druge zemlje u regiji i njihov odnos prema tretmanu ratnih zločinaca, naravno, trpajući ih sve u isti koš.

Ovdje se treba prisjetiti i da je u Hrvatskoj organizirana komemoracija osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku, a biskup Košić proglasio također osuđenog ratnog zločinca Daria Kordića novim Isusom, te da je Franjo Tuđman proglašen vođom udruženog zločinačkog poduhvata, kao i da se sve više i službeno negira ustaški genocid.

Dodatnu zabrinutost može pružiti i izjava hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović, koja je rekla da je susret s Brnabić bio izvrstan jer je njoj izuzetno stalo do budućnosti srpsko-hrvatskih odnosa. Ona se nada da će nastaviti u tom smjeru kako bi rješavali goruća pitanja na jugoistoku Evrope. Smrad protofašističkog Cvetković-Maček sporazuma sve je intenzivniji. Ma nemojte, njih će dvije valjda rješavati odnose u drugim zemljama Jugoistočne Evrope. Jasno je da se sintagma Jugoistočna Evropa odnosi samo i isključivo na Bosnu i Hercegovinu, jer nigdje drugdje te dvije isfrustrirane državice, Srbija i Hrvatska, nemaju nikakav utjecaj. Reakcije na skandalozne Brnabićkine stavove (izjavila je i da je Haški tribunal Šešelju dužan tri godine života) nisu došle od službene hrvatske politike, kao što se i moglo očekivati.

Reagirao je predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, koji je Brnabićku podučio da je negiranje genocida posljednja faza njegova izvršenja. Šef misije OSCE-a u BiH Bruce Berton upozorio je srbijansku premijerku da negiranje genocida otežava pomirenje, te da se ne može mijenjati odluke sudova i pokušati prekrajati historiju. Naglasio je kako je posebno zabrinjavajuće kada to čini javna osoba s društvenim utjecajem, što ona jeste. “Nikakvi pokušaji da se negira genocid ne mogu promijeniti ovu istinu. Mi smo i dalje razočarani retorikom koja dovodi u pitanje ove osnovne činjenice. Pozivamo sve da poštuju ove sudske odluke, hrabro se suoče s prošlošću i prihvate istinu, bez obzira koliko je ona bolna”, izjavili su za N1 iz Ambasade SAD u BiH.

Za to vrijeme manji entitet najavljuje formiranje rezervnog sastava policije, naoružava policiju više od specijalaca američkog SWAT-a, a sve pod krinkom brige zbog “najezde migranata”.

I HRVATI KONJA ZA TRKU IMAJU

Diljem Bosne i Hercegovine zapaljene su svijeće u sklopu akcije “Večer sjećanja”, a veliki broj Hrvata iz BiH otputovao je u Vukovar. “'Večer sjećanja’ je poseban događaj”, rekli su u Mladeži HDZ-a BiH, “osobito za bosanskohercegovačke Hrvate, jer je u vrijeme žrtve grada Vukovara prije 27 godina krenula i borba za opstojnost hrvatskog naroda u BiH osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne”, dakle tvorevine iz udruženog zločinačkog pothvata.

Predsjednik udruge Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Vladimir Šoljić istaknuo je da je Herceg-Bosna 1991. godine osnovana u trenutku pada Vukovara i dok su trajali napadi tzv. JNA na Hrvatsku s područja Bosne i Hercegovine, na što tadašnje vlasti nisu imale odgovora. “S velikog područja BiH napadana je Republika Hrvatska, a odgovora na neke stvari, poput uništenja sela Ravno, jednostavno nije bilo, i HVO i Herceg-Bosna su se tu pojavili kao povijesna nužnost”, istaknuo je Šoljić. Hrvati su odigrali ključnu ulogu za neovisnost Bosne i Hercegovine, a bošnjačka politika danas pokušava sotonizirati Herceg-Bosnu, rekao je Šoljić, koji u tome vidi hegemonističku želju za obespravljivanjem Hrvata. “Bošnjacima i Sarajevu Herceg-Bosna nije smetala dok su im Hrvati trebali. Kad je trebalo proglasiti neovisnu BiH, nije im smetala ni u državnom parlamentu niti na referendumu o neovisnosti BiH koji je uspio zahvaljujući Hrvatima”, izjavio je.

Valjda već i ostario, zaboravio je napomenuti da se tadašnja Herceg-Bosna tretirala kao i sadašnja udruga kojoj je na čelu. Počela je smetati kada se proglasila državom i kada je paravojni HVO krenuo u napad na Armiju RBiH, koja nije bila nikakva bošnjačka vojska, već vojska nezavisne i međunarodno priznate države, osnovana po svim pravnim uzusima. Posebno kada je Herceg-Bosna fašističkim metodama počela provoditi etničko čišćenje nehrvata s područja na koja je, bez ikakve osnove, polagala pravo. Zaboravio je kako je tokom 1991. godine niz jedinica JNA bio iz Hrvatske prebačen u BiH, i to zahvaljujući Tuđmanovim pregovaračkim vještinama kojima je samo priznao povlačenje JNA na granice Velike Srbije. Da nije bilo Armije RBiH, koja je vezala ogromne srpske snage, nejasno je kako bi osnivanje Herceg-Bosne i HVO-a pomoglo Hrvatima (drugi valjda nisu ni bitni). Da je to bila vojno uglavnom nebitna organizacija svjedoči njen katastrofalni poraz u ratu s Armijom RBiH, uz svu vojnu pomoć HV-a koju je Tuđman mogao pružiti, kao i uz saradnju s VRS-om.

Obilježavanje na međunarodnom sudištu pravomoćno proglašenog udruženog zločinačkog pothvata i kod Hrvata u Hrvatskoj izaziva zgražanje, posebno ako se uvezuje s obilježavanjem pada Vukovara. Konstatiraju da onda nije čudan izbor Komšića ili neobjašnjiv slab tretman Hrvatske od najjačih država EU i pitaju se je li onda sutra na redu obilježavanje godišnjice “Kristalne noći” ili osnivanja Ku-Klux Klana. Naime, mladež i starež HDZ BiH nikako da shvati da se njihova zločinačka tvorevina i u Hrvatskoj generalno doživljava kao sramotan i rasistički projekt.

Zabrinjavajući trendovi popuštanja ovakvim kvazifašističkim stavovima, zanemarivanja sve prisutnijeg negiranja sudski potvrđenih ratnih i zločina genocida nad Bošnjacima, a sve u ime podržavanja politike navodne stabilnosti i izmicanja ruskom, odnedavno i turskom utjecaju, što kao nudi Vučićeva demokratura u Srbistanu i valjda Plenkovićeva maškerada u Hrvatistanu, opet neodoljivo podsjeća nas, a trebala bi i Macrona, na Münchenski sporazum, Chamberlainovo popuštanje Hitleru i Mussoliniju, kao i na ustupanje Etiopije Italiji. I tada se popuštalo totalitarnim politikama u Evropi da bi se spriječio ruski imperijalni utjecaj pod maskom svjetske komunističke revolucije. Rezultat je poznat. A ruski utjecaj bio je sve veći, odnosno znatno veći nego prije appeasementa, popuštanja prema apetitima italijanskog i njemačkog fašizma.

 

PROČITAJTE I...

Orkestrirana i sveprisutna propaganda najviše je doprinijela tome da Bošnjaci u Hrvatskoj gube svoj politički identitet i tonu u asimilaciju. Ljudi koji slove kao “akademici” i “intelektualci”, kada govore o BiH i Bošnjacima, ne propuštaju priliku Bošnjake nazvati Muslimanima. Vjerski i nacionalni identitet mora se razdvojiti. Prava koja muslimani u Hrvatskoj uživaju svakako su pohvalna i hvale vrijedna, ali priznanje nacionalnog identiteta posve je drugi segment ljudskih prava, jednako bitan kao i vjerski. Ustvari, na sceni je pokušaj nametanja slike da su Bošnjaci zadovoljni sa svojim manjinskim statusom i da isti nije potrebno popravljati niti unapređivati, što je, naravno, daleko od istine

Ermina Lekaj Prljaskaj je saborska zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, slovenske i makedonske nacionalne manjinu u Republici Hrvatskoj. Ova pripadnica albanske nacionalne manjine politički djeluje u Klubu zastupnika Milana Bandića i podržala je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. To je bio povod za žestoku reakciju mladog aktiviste i bošnjačkog političara u Hrvatskoj Armina Hodžića. „Politiku koju vodite ne vodite u ime Bošnjaka Hrvatske“, poručuje Hodžić koji je do sada jedini viđeniji Bošnjak u Hrvatskoj, a da djeluje unutar nacionalnih institucija, koji je reagirao na događaje u Hrvatskom saboru. Otvoreno pismo Armina Hodžića prenosimo u cijelosti:

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!